Odlomak

I.    UVOD  

Ruža je jedan od najstarijih poznatih cvjetova. Pronađeni su njeni fosilni ostaci još iz prahistorijskog vremena. Prve uzgojene ruže pojavile su se u Azijskim vrtovima prije više od 5000 godina. U Evropu je donešena za vrijeme Rimskog carstva.

Dio ovog poglavlja opisuje porijetklo današnje komercijalizovane ruže i daje pregled opštih aspekata morfologije i fiziologije ruža.

 

 
1.    PORIJETKLO DANAŠNJIH RUŽA

Rod Ruža je jako složen, u zavisnosti o klasifikacionom sistemu koji je sam po sebi komplikovan zbog velikog broja objavljenih imena, između 100 i 250 divljih vrsta spadaju u ovaj genus. Razvojem hibrida, ukrštanjem kroz desetljeća, postalo je skoro nemoguće raspoznati čistu speciju od hibrida. Specije sa tri različite geografske regije ( daleki istok, evropa i istočni dijelovi mediterana) su doprinijeli stvaranju modernih varijateta ruže. Genetski, kada su u pitanju hromosomi, ruže mogu biti diploidi, tetraploidi te pentaploidi i hexaploidi, mogu imati 7, 14, 28, 35 i 42 hromosoma u svom čelijskom jedru, što predstavlja odlične uslove za ukrštanje i dobijanje novih hibrida.
Današnja moderna ruža i veći broj tipova iz genusa Rosa, pod-genus Eurosa, su dio familije Rosaceae. Većina cvjeta u proljeće i ljeto. Najznačajniji događaj u razvoju današnje moderne ruže desio se krajem XVIII stoljeća, kada su derivati Rosa chinensis i Rosa gigantea, koji konstantno cvjetaju, uvedeni tj prenešeni u Evropu sa dalekog Istoka. Njihovim ukrštanjem sa evropskim vrstama došlo je do stvaranja modernih vrsta ruža sa konstantnim cvjetanjem od proljeća do jeseni, te se one danas najčešće koriste u modernom uzgoju ruža u zatvorenom prostoru.

 

 

 

1.2    BOTANIČKE KARAKTERISTIKE RUŽA

Ruže spadaju u drvenasto grmlje sa kompozitnim listovima koji su spiralno raspoređeni na stabljici koji zavrsava sa cvijetom. Izdanci uglavnom imaju niz labijalnih listova u bazi. Hortikulturne klasifikacije ruža variraju, često se baziraju na broju cvjetova u cvasti, veličini cvijeta, dužini izdanaka i obliku same biljke.

Najznačajnije grupe su;

Čajno-hibridne (čajevke) sa jednim ili vise cvijetova na jednoj produljnici (grani);

  •                       Polijanta-hibridne (mjesečarke, mnogocvjetne) sa više manjih cvjetova;
  •                       Floribunda ruže (buketaše), hybrid nastao ukrstanjem polijanti i čajevki;
  •                       Grandifloras – (lat. Veliki-cvijet) hybrid nastao ukrštanjem čajevki i floribundi;
  •                       Miniaturne – patuljaste (bengalske) ruže;
  •                       Penjačice i puzavice;

Sorte se razlikuju po boji, po obliku baze cvijeta (talamusa), obliku i položaju cašičnih listića, obliku latica, obliku pupoljka te obliku otvorenog cvijeta (slika 2.1). Današnja komercijlna ruža se klasificira po veličini pupoljka i broju pupoljaka u cvasti kod: hibridnih čajevki, sweethears i spray roses.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Agronomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari