Odlomak

 
1. Rene Dekart
Kartezijanska sumnja:U potrazi za istinom, Dekart dolazi na ideju da sva znanja podvrgne metodskoj sumnji. On kreće u potragu za jasnoćom, za izvesnošću, a u tome mu pomaže metoda, koja, zapravo, predstavlja „upravljanje mišljenjem“, „pripremu volje u saznanju“. Dekart sve podvrgava metodskoj sumnji, i tako dolazi do odgovora da čak iako sumnja u sve, ne može sumnjati u sebe, u svoje „ja“ koje sumnja. Dok sumnjamo mi mislio, pa je stoga naše mišljenje apsolutno evidentna činjenica, a ako mislimo onda nužno i postojimo. Vidimo da je Dekart pronašao sebe kao biće i njegovo „ja“ je apsolutna istina. Iz ovoga proizilazi njegova čuvena rečenica: „Mislim, dakle jesam“. Tako je postavljen kriterijum istine, koji Dekart nalazi u jasnoći i razgovetnosti, a u okviru svoje metode razlikuje četiri koraka koja daju izvesnost: 1) Treba prihvatiti samo one istine koje saznajemo jasno i razgovetno; 2) Složenije probleme treba razložiti na jednostavne i lakše shvatljive delove; 3) Ono što ostane neobjašnjeno treba objasniti pomoću ovih prostijih stvari; 4) Na kraju treba još jednom ponoviti ceo proces kako bi se izbegle moguće greške.
Ontološki dokaz postojanja Boga: Polazište za dokaz o postojanju Boga jeste izvesnost mišljenja (ja, subjekata) o samom sebi. Budući da čovek postoji kao nepotpuno biće i da je njegov duh nesavršen i ograničen, ideja o beskonačnom biću mora biti proizvedena u njemu od strane drugog svemogućeg bića. Bog je izvor te ideje i on mora da postoji, jer ako ne postoji nije savršen. Ukoliko je Bog dobar, on neće varati, neće dopuštati postojanje „zlog genija“, jer u suprotnom nije Bog. Bog je garant istinitosti jasnih i razgovetnih ideja stvarnosti, svetlost koja čini stvari jasnim.
Teorija saznanja: Dokazano je postojanje Boga pomoću jasnih i razgovetnih ideja, a Bog je garant istinitosti tih ideja. Na pitanje zašto se i dalje varamo, Dekart daje objašnjenje da postoji nesrazmera između naše volje koja je beskrajna, i moći saznanja koja je ograničena. Kada volja povuče čoveka da pređe svoje granice, čovek pada u zabludu.
Filosofija prirode (dualizam): Dekartovo tumačenje sveta na osnovu dve nezavisne supstancije predstavlja jedan oblik dualizma. Po njemu, svet je podeljen na dve supstancije: misaonu i prostiruću (materijalnu), koje postoje nezavisno jedna od druge. Pod supstancijom Dekart podrazumeva ono što postoji tako da za njegovo postojanje nije potrebno ništa drugo. „Res cogitas“ nije prosto mišljenje, već predstavlja refleksiju o tom mišljenju, spoznajnu delatnost, tj. samosvest. Misaona supstancija sadrži ono čime se bavimo kada mislimo, ali takođe i osećanja, htenja i maštu. „Res extensa“ ima odlike da zauzima prostor, ima težinu, kreće se. Materija je poistovećena sa protežnošću. Prostor se kao protežna stvar razlikuje od same stvari, od subjekta spoznaje. Sve što se prostire može da se objasni samo spoljašnjim odnosima, a ne spontanim kretanjem. Ljudsko telo pripada prostoru i rastvara se u njemu, a duša pripada mišljenju.
Zahvaljujući Dekartu filosofija je dobila novu polaznu tačku – izvesnost. On je utemeljio subjekat i spoznao da je istina u nama – mi smo istina.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 17 stranica
  • Filosofija Bogoljub Šijaković
  • Školska godina: Bogoljub Šijaković
  • Seminarski radovi, Skripte, Filozofija
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET U BEOGRADU - Pravoslavni bogoslovski fakultet  

Više u Filozofija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari