Odlomak

UVOD

Predmet interesovanja finansijskog menadžmenta bili su problemi finansiranja odnosno pribavljanja kapitala iz različitih izvora, odnosno problemi pravnih i finansijskih odnosa preduzeća i finansijskih institucija koja mu obezbeđuju kapital kao i finansijski instrumenti kojima se kapital pribavlja. Predmet interesovanja tradicionalnog pristupa bila je pasiva bilansa stanja preduzeća.
Pristalice tradicionalnog pristupa problem finansiranja preduzeća posmatraju sa stanovišta investicionog bankara a ne sa stanovišta donosioca investicionih odluka u okviru preduzeća. Ovakav pristup je kritikovan i osporavan. Krajem 50-tih godina prošlog veka došlo je do razvoja savremog pristupa finansijskog menadžmenta. Dolazi do naglog ekonomskog rasta i brzih tehnoloških promena. Porast značaja odgovornosti menadžera prema akcionarima i kreditorima, prema zaposlenima, prema dobavljačima, prema državi nastala je potreba za korišćenjem naučnih metoda u donošenju finansijskih odluka, odnosno nastala je potreba za daljim razvojem teorije finansijskog upravljanja kao naučne discipline. Za razliku od tradicionalnog pristupa finansijskom menadžmentu čiji je predmet bio samo pribavljanje kapitala, odnosno pasiva bilansa stanja savremeni pristup pored pribavljanja kapitala, razmatra njegovu upotrebu odnosno obuhvata i aktivu i pasivu bilansa stanja. Savremeni pristup finansijskom menadžmentu prema Solomonu treba da obezbjedi da finansijski menadžment pruži naučnu osnovu za odgovore na sljedeća pitanja: koju vrstu sredstva preduzeće treba da pribavi, koliki ukupan obim sredstava preduzeće treba da ima, kako potrebna sredstva treba da budu finansirana.
Preduzeće se može posmatrati kao određeni finansijski sistem. Da bi se preduzeće moglo osnovati potreban je početni kapital kako bi se obezbjedili neophodni činioci proizvodnje, sredstva za rad, radna snaga, predmeti rada i sl.
Po osnivanju preduzeća potrebno je obezbjediti finansiranje tekućih poslovanja a posebno obezbjediti obrtna sredstva suverenost i rentabilnost. Preduzeće treba da obezbjedi i svoj neprestani razvoj kako bi opstalo na tržištu oštre konkurencije. Preduzeće je finansijski sistem čiji krvotok čine novčani i robni tokovi. Robni tokovi u stvari predstavljaju novčane jer se svaki oblik imovine preduzeća prodajom može pretvoriti u novac.

 

 

 

 

 

CILJ FINANSIJSKE POLITIKE
Vrhunski cilj finansijske politike je finansijska snaga preduzeća koja podrazumijeva:

  •  Trajnu sposobnost plaćanja
  •  Trajnu sposobnost finansiranja
  •  Trajnu sposobnost investiranja
  •  Trajnu sposobnost povećanja imovine vlasnika
  •  Trajnu sposobnost zadovoljenja finansijskih interesa učesnika u preduzeću

Trajna sposobnost plaćanja podrazumijeva da preduzeće u momentu dospijeća roka plaćanja bilo koje obaveze ima gotovine najmanje u visini dospjelih obaveza. U teoriji i praksi poznata su četiri koncepta, kao sastavni dijelovi finansijske politike, za plaćanje obaveza, odnosno za održavanje likvidnosti preduzeća, i to:

  •  Puna sigurnost
  •  Ograničeni rizik
  •  Puno pokriće obaveza
  •  Improvizovana likvidnost

Trajna sposbnost finansiranja podrazumijeva da je preduzeće sposobno da finansira dati obim poslovanja iz raspoloživih izvora finansiranja (kapitala,dugoročnih i kratkoročnih kreditnih obaveza i spontanih izvora finansiranja) ili da smanjenje postojećeg izvora finansiranja nadomjesti drugim izvorom finansiranja (otplaćene dugoročne obaveze da nadomjesti poveaćanjem kapitala), ili da ih nadomjesti novim zaduženjem (recimo,emisija dugoročnih obveznica i komercijalnih zapisa)

Trajna sposobnost investiranja podrazumijeva da preduzeće višak slobodne gotovine uloži u investicioni projekat koji obećava povećanje dobitka ili da za finansiranje tog projekta pribavi dodatne izvore finansiranja (emisija nove serije akcija, dodatno kreditno zaduženje, enmisija i prodaja dugoročnih hartija od vrijednosti- obveznica ili komercijalnih zapisa).

Trajna sposobnost povećanja imovine vlasnika.Imovina vlasnika preduzeća uložena u preduzeće je kapital vlasnika.Knjigovodstvena vrijednost kapitala povećava se ako se: pri prodaji akcija ostavruje premija i pri raspodjeli neto dobitak akumulira za rezerve i za zadržani dobitak.

Trajna sposobnost zadovoljenja finansijskih interesa učesnika u preduzeću.Učesnici u preduzeću su vlasnici kapitala (akcionari ili vlasnici udjela kapitala), zaposleni i fiskus(država).Interesi učesnika u preduzeću su najčešće suprotstavljeni.Zaposleni žele da što više zarade, što smanjuje dobitak, a to nije u interesu ni vlasnika ni fiskusa.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari