Odlomak

UVODNA RAZMATRANJA

U savremenoj teoriji i praksi koriste se mnogobrojni termini, koji su ekvivalentni i međusobno zamenjivi: poslovne finansije, finansijsko upravljanje, upravljačke finansije, finansijski menadžment, korporativne finansije, menadžerske finansije, finansije preduzeća, mikro finansije, finansijsko poslovanje, poslovna finansijska analiza, finansijska ekonomija firme itd. Ove termine treba shvatiti kao sinonime, među kojima se ipak najviše koristi termin finansijski menadžment, odnosno poslovne finansije. U tom sklopu, poslovne finansije se definišu kao:

▪ upravljanje novčanim poslovima preduzeća
▪ funkcija obezbeđivanja novčanih sredstava u potrebnim iznosima
▪ funkcija prikupljanja i obezbeđivanja finansijskih sredstava radi      dugoročnih ulaganja.

Upravljanje novčanim resursima i dugoročnim ulaganjem preduzeća jeste srž menadžerskih finansija, odnosno finansijskog menadžmenta, koje su se, najpre bavile problemima osnivanja novih firmi, konsolidovanja i spajanja firmi, emitovanja vrednosnih papira korporacija i finansijskog tržišta.
Menadžerske finansije su se, zatim, okrenule procesu proučavanja problema likvidnosti i eksternog finansiranja, očuvanja zdrave finansijske strukture, cash flowa i budžetiranja kapitala.
Konačno, težište je pomereno u pravcu izučavanja mikrofinansijskog upravljanja, modela vrednovanja firme, strukture kapitala i politike dividende, razvoja teorije portfelja (hartije od vrednosti), rizika i trgovanja dugovima.
U savremenim tržišnim ekonomijama, upravljanje menadžerskim finansijama je složen i atraktivan zadatak iz prostog razloga što oplodnja finansijskog kapitala po maksimalnoj stopi rentabilnosti, odnosno po naviše mogućoj stopi dobiti, predstavlja centralni motiv preduzetništva. Na kriterijumu rentabilnosti u finansijskom upravljanju preduzeća, zapravo se bazira celokupan proces poslovnog, razvojnog i finansijskog menadžerstva. Stoga je finansijski menadžment jedan od glavnih zadataka poslovodstva firme u kreiranju i ostvarivanju politike plasmana finansijskog kapitala preduzeća i likvidnosti firme, naročito onda kada je kompetencija vlasnika kapitala odvojena od odgovornosti profesionalnih upravljača (menadžera) u preduzeću.
U savremenim finansijama preduzeća, finansijski menadžment jeste važan segment zato što istovremeno odgovara bar na tri osnovna pitanja:

▪ koja sredstva stoje na raspolaganju preduzeću, kako ih formira i kako       do njih dolazi,
▪ kakav je i koliki nivo fondova preduzeća i kakva je njihova struktura,
▪ kako se formiraju fondovi preduzeća?

 

 

 
PREDMET IZUČAVANJA FINANSIJSKOG MENADŽMENTA

Finansijski menadžment jeste jedna od esencijalnih ljudskih aktivnosti savremenog sveta. Definiše se kao proces stvaranja finansijskih uslova za efikasno postizanje odabranih finansijskih ciljeva preduzeća, a proučava upravljanje finansijama u preduzeću.
Razvojem institucija tržišta kapitala i usavršavanjem finansijskih instrumenata, kao i unapređenjem finansijske prakse, finansijski menadžment se razvija kao posebna ekonomska disciplina početkom dvadesetog veka. Poseban razvoj ova naučna oblast doživljava početkom dvadesetih godina prošlog veka, naglim razvojem akcionarskog vlasništva (acionarskog društva), jer su za uspeh preduzeća zainteresovani kako akcionari, koji očekuju prinos u obliku dividende, tako i finansijske institucije koje ga snabdevaju kapitalom ili posreduju u tome.
Početak razvoja finansijskog menadžmenta karakteriše tradicionalan pristup finansijama preduzeća. Naime, upravljanje finansijama preduzeća bavi se samo problemima finansiranja, odnosno pribavljanja kapitala preduzeća iz različitih izvora, a u skladu sa tim, i uspostavljanju pravnih i finansijskih odnosa preduzeća i finansijskih institucija koje ga snabdevaju kapitalom, kao i instrumentima putem kojih se ta sredstva pribavljaju.
Međutim, krajem 50-tih godina prošlog veka, razvojem tržišne konkurencije i finansijskog tržišta, moralo se voditi računa, ne samo o izvorima novčanih sredstava, već i o njihovoj racionalnoj upotrebi, budući da se njima najčešće raspolagalo u ograničenim iznosima. Odgovornost menadžera za uspeh preduzeća postaje sve značajnija, naročito prema akcionarima i kreditorima koji su u preduzeće uložili velike sume kapitala. Ta odgovornost je bila usmerena i prema zaposlenima koji su očekivali redovnu isplatu zarada, prema državi koja budžet pokriva iz oporezivanja preduzeća i sl.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Skripte

Komentari