Globalne posledice u životnoj sredini – Klimatske promene
UNIVERZITET U NIŠU
FAKULTET ZAŠTITE NA RADU
Seminarski rad iz predmeta
Ekološki rizik
GLOBALNE POSLEDICE U ŽIVOTNOJ SREDINI –
KLIMATSKE PROMENE
Niš, 2015.
Mentor:
Studenti:
…
…
SADRŽAJ

prirode, u čijoj osnovi leži kriza vrednosnog sistema čoveka/društva, te se reflektuje u oblasti
svesti, politike, nauke i kulture. Zapravo, čitav sistem pogleda na svet, vrednosti, društvenih
institucija, ekonomskih mehani-zama, tehnoloških rešenja u svojoj međusobnoj povezanosti
doveli su do disharmonije između društva i prirode.
Cilј ovog rada je da ukaže na savremene ekološke probleme današnjice, sa posebnim
osvrtom na klimatske promene.
2
1. ŽIVOTNA SREDINA KAO SISTEM
Životna sredina kao oblast istraživanja na početku XXI veka, privlači pažnju
naučnika i praktičara različitih struka. Oni često do detalјa istražuju različite prostorne
podsisteme životne sredine, koje odslikavaju i konkretizuju razmere i cilјeve njihovog
proučavanja.
Životna sredina se razmatra često kao sistem uzajamno povezanih sistema: prirodna
sredina, socijalna sredina, stambena sredina, kulturna sredina, informativna sredina. U
zavisnosti od razmera i cilјeva istraživanja, moguće je posmatrati životnu sredinu pojedinog
čoveka, porodice, grupe lјudi, celokupnog čovečanstva. Praktična potreba da se posmatraju i
konkretizuju razmere i cilјeve njihovog proučavanja: antropogenu sredinu, koja se posmatra
kao prirodna sredina sa promenama uslovlјenim lјudskim aktivnostima; kvaziprirodnu sredinu
kao sistem preuređen od strane čoveka (kulturni), prirodni pejzaž koje je stvorio čovek,
uklјučujući i zasade parkovskog tipa; urbanu sredinu kao kombinaciju prirodnih uslova i
građevinsko arhitektonskih formi, koja stvara pretpostavke za privrednu i životnu aktivnost
čoveka i zajedno sa njom utiču na socijalno organizovanje čoveka; stambenu sredinu koju
čine uslovi života u stambenim prostorijama, kompleksni, koji uklјučuje fizičke, hemijske,
biološke, socijalne i psihološke faktore.
Ona se formira spolјnim uticajem, u odnosu na prostoriju (saobraćajna buka,
hemijski fon i sl.), uticaja građevinskih konstrukcija i njihove zaštitne obrade, faktora životne
aktivnosti i socijalnih faktora (odnosi u porodici, između suseda, stanara i sl.); kulturnu
sredinu koju čine uslovi za postojanje materijano-duhovne sfere života lјudi, koja obuhvata
predmetne razultate lјudske aktivnosti, nacionalne i etničke osobine formirane vekovima, kao
i lјudske snage i sposobnosti, koja se ispolјava kroz lјudsku aktivnost; sredinu naselјenih
mesta, urbanu sredinu, gradsku i seosku, kao kombinaciju veštačkih stvorenih životnih
uslova: putevi, trotoari, kuće, sanitarna infrakstruktura, mezoklima grada i sl.; radnu sredinu
koju čine fizički, hemijski i biološki uslovi u proizvodnim prostorijama, formiraju je spolјni
prirodni i antropogeni uticaji, uticaji celokupne industrijske zone, saobraćaja i sl., uslovi na
radnom mestu, uslovi u zajednici sa socijalnom i psihološkom sredinom u kolektivu,
socijalno-psihološku sredinu koju čine odnosi između lјudi, koji obuhvataju i stepen pažnje
jedan prema drugima, uzajamno poštovanje ili, obrnuto, nepoštovanje, interes ili ravnodušnost
u odnosu na zajedničku stvar i prema uspesima svakog člana kolektiva, jedinstvo ili različitost
Đukanović M.: Životna sredina i održivi razvoj. Elit, Beograd, 1996., str. 12.
3

Opstanak lјudskih zajednica je u prošlosti veoma često bio ugrožen prirodnim
katastrofama, epidemijama, ratovima, oskudicom hrane i drugim uticajima koji su, međutim,
uvek bili prostorno ograničeni. Za razliku od egzistencijalnih kriza prošlosti, krize današnjice
ne potiču od prirodnih nepogoda koje su prostrorno ograničene, već od globalnog nesklada u
idejno-materijalnom smislu čitave industrijske civilizacije. Do sada čovek nije bio u stanju da
stvori jedan idealan sistem civilizacije i da izbegne krizna stanja tog sistema. Pristupi
rešavanju ovog problema se razlikuju u nauci. Neki od pristupa mogu biti u
- prelasku privrednih sistema iz permanentnog rasta u stacionirano stanje,
- izgradnji ekološke svesti kod lјudi,
- uvođenje socijalnih programa,
- primeni tehničkih mera (npr.filteri, električni automobili i sl.),
- samoregulacionoj sposobnosti prirode i inventivnoj snazi čoveka, koji će svaki
problem blagovremeno naći i adekvatno rešiti.
Za sada nema integralnih sistemskih studija koji bi razjasnili prave dimenzije ovih
problema kao i realne mogućnosti njihovog rešenja. Ideje potrošačkog društva da proizvode
što je jeftinije i što više, bez obzira na primenjene tehnologije, odnosno štetne posledice koje
one imaju na životnu sredinu i koje dovode do većeg zagađivanja. Ovakav pristup nameće
razvoj ekološke svesti u svetlu koncepcije zaštite životne sredine, čiji su cilјevi racionalno
trošenje prirodnih dobara, nalazišta i uvođenje mera zaštite, što u krajnjoj liniji samo prividno
poskuplјuju i ograničavaju proizvodnju, odnosno dovodi do umanjenja profita.
2.1. Uzročnici problema u životnoj sredini
Globalni karakter ekološke krize rezultat je pojačanog antropogenog dejstva na
biosferu, sveopšte povezanosti i međuzavisnosti elemenata u prirodi i između prirode i
društva. Svaki poremećaj, pri tome na lokalnom nivou izaziva više drugih, prostorno se širi i
polako poklapa sa dimenzijama Zemlјe. Ekološka kriza tako postaje objektivni faktor razvoja
društva u okviru planete, zadire u interese čovečanstva, otvara pitanja njegove budućnosti i
zahteva angažovanje svih u njenom ublažavanju ili rešavanju.
U ovom kontekstu, može se govoriti o krizi kao globalnom problemu savremenog
Đorđević, B.: Ekološki menadžment. Kruševac: ICIM plus, 2008., str. 62.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti