dr Maja Stanivukovi

ć

docent na Pravnom fakultetu u Novom Sadu 
 

 

GRA

Đ

ANSKO PROCESNO PRAVO                      

EVROPSKE UNIJE

 

 

 
Naslov ovog referata upu

ć

uje na zaklju

č

ak da je na nivou Evropske 

Unije oformljen jedinstveni i potpuni sistem gra

đ

anskog procesnog 

prava koji bi mogao biti predmet prou

č

avanja i tuma

č

enja kao i svaka 

druga nacionalna grana prava. Me

đ

utim, treba odmah otkloniti taj 

utisak i re

ć

i da takvog gra

đ

anskog procesnog prava Evropske Unije za 

sada još uvek nema, odnosno da ono postoji tek u zametku, da 
predstavlja pravnu granu u nastajanju. 

 
Dva kamena temeljca nove grane prava, koja 

ć

e, verujemo, u 

budu

ć

nosti nastaviti da se razvija, postavljena su pravilima o 

nadležnosti i postupku Evropskogsuda pravde

1

 s jedne strane, i 

pravilima Briselske konvencije o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka 
iz 1968. godine s druge strane

2

.  

 
 

1. Pravila o nadležnosti i postupku Evropskog suda pravde

 

1

Pravila postupka Evropskog suda pravde predvi

đ

ena su u više dokumenata: u 

Protokolima o statutu Suda Evropske Zajednice za ugalj i 

č

elik, Evropske Ekonomske 

Zajednice i Evroatoma, u Poslovniku o radu, dopunskim pravilima i instrukcijama za rad 
sekretara. Vidi, 

Vukadinovi

ć

, Evropska Ekonomska Zajednica, Beograd 1991, str. 87. 

2

Konvencija Evropske Ekonomske Zajednice o nadležnosti i priznanju presuda u 

gra

đ

anskim i trgova

č

kim stvarima od 27. septembra 1968. godine.  

 

 

1

 
Evropski sud pravde sa sedištem u Luksemburgu, jedan je od 

glavnih organa Evropske Unije predvi

đ

en još Pariskim ugovorom o 

osnivanju Evropske zajednice za ugalj i 

č

elik, kao i Rimskim 

ugovorima o osnivanju Evropskih Ekonomskih Zajednica i Evroatoma. 
Njegov cilj je da obezbedi jedinstvenu primenu i tuma

č

enje osniva

č

kih 

ugovora i odredaba pravnih normi koje donose organi Unije i da na taj 
na

č

in doprinese razvoju pravnog sistema Evropske Unije i što 

č

vrš

ć

em 

povezivanju država 

č

lanica. To ne zna

č

i da je Evropski sud pravde 

organ koji neposredno primenjuje ove pravne norme. U najve

ć

em delu, 

njihova primena prepuštena je nacionalnim sudovima država 

č

lanica, 

ali je Evropskom sudu pravde osigurana uloga vrhovnog nadzornog, 
interpretativnog i integracionog sudskog organa. Karakter Evropskog 
suda pravde odre

đ

en je njegovim nadležnostima koje su široko i 

raznoliko ustanovljene. One obuhvataju rešavanje sporova izme

đ

država 

č

lanica zbog povrede osniva

č

kih Ugovora, davanje mišljenja o 

saglasnosti me

đ

unarodnih ugovora koje Evropska Unija namerava da 

zaklju

č

i sa nekom državom ne

č

lanicom ili me

đ

unarodnom 

organizacijom sa odredbama Ugovora o osnivanju EEZ, ocenu 
zakonitosti akata Komisije i Saveta Evropske Unije kao i njihove 
odgovornosti zbog propuštanja da se donesu odre

đ

eni akti, rešavanje 

sporova Komisije EU sa državom 

č

lanicom koja se ogrešila o pravo 

EU, sudsko preispitivanje sankcija koje u svojim odlukama Komisija 
nametne fizi

č

kim i pravnim licima u pojedinim oblastima (npr. u vezi 

sprovo

đ

enja poljoprivredne politike, pravila konkurencije, itd.), 

rešavanja prethodnih pitanja u sporovima koji se pokre

ć

u pred 

nacionalnim sudovima putem tuma

č

enja pojedinih spornih odredaba 

prava Evropske Unije, i kona

č

no, rešavanje odre

đ

enih vrsta 

gra

đ

anskopravnih sporova (npr. sporova za naknadu štete izazvane 

aktima Evropske Unije i njenih organa, sporova iz privatnopravnih 
ugovora u kojima je Evropska Unija ili njen organ jedna od ugovornih 
stranaka, ukoliko postoji kompromisorna klauzula kojom je predvi

đ

ena 

nadležnost toga suda, itd.). Dakle, re

č

 je o instituciji koja ima 

istovremeno i karakter me

đ

unarodnog suda i unutrašnjeg ustavnog, 

upravnog, a ponekad i gra

đ

anskopravnog suda.

3 

Imaju

ć

i to u vidu, 

3

 Vidi, 

Degan

, „Sud Evropskih Ekonomskih Zajednica“ Godišnjak Pravnog 

 

2

background image

stranke koji se podnosi Sekretaru suda. U njemu se navode imena 
stranaka, predmet spora, 

č

injeni

č

no stanje i dokazi na kojima se tužba 

zasniva, pravni zahtev tužioca, te adresa tužioca ili njegovog 
punomo

ć

nika u sedištu suda na koju se može izvršiti dostavljanje. Da 

bi tužba bila dopuštena potrebno je da bude podneta od strane 
ovlaš

ć

enog tužioca u roku koji je za njeno podnošenje odre

đ

en 

materijalnopravnim propisima. Obaveštenje o pokretanju postupka 
objavljuje se u Službenom listu Evropske Unije. Imenuje se sudija 
izvestilac 

č

iji je zadatak da prati slu

č

aj i obavlja procesne radnje koje 

prethodne usmenoj raspravi. U celokupnom postupku u

č

estvuje i Opšti 

pravobranilac Evropske Unije, ustanovljen kao pomo

ć

ni organ 

Evropskog suda pravde. Ovaj organ daje svoje mišljenje o rešenju 
spora, koje ne obavezuje sud. Tužba se dostavlja tuženom koji u roku 
od jednog meseca treba da podnese svoj odgovor. Tužilac zatim ima 
pravo na repliku u daljem roku od mesec dana, i kona

č

no, tuženi na 

dupliku, tako

đ

e u roku od mesec dana. Nakon prijema navedenih 

podnesaka i saslušanja mišljenja sudije izvestioca i Opšteg 
pravobranioca, Sud u plenumu odlu

č

uje da li je neophodno sprovo

đ

enje 

dokaznog postupka putem saslušanja stranaka, svedoka, veštaka i 
pribavljanja isprava. Kada se završi dokazni postupak, ili nakon 
prijema poslednjeg podneska, ukoliko nije odre

đ

eno sprovo

đ

enje 

dokaznog postupka, Predsednik suda odre

đ

uje datum usmene rasprave. 

Na usmenoj raspravi, sudija izvestilac rezimira 

č

injeni

č

ne i pravne 

navode stranaka i 

č

injeni

č

no stanje utvr

đ

eno u prethodnom dokaznom 

postupku, a zatim stranke preko punomo

ć

nika pred sudijama iznose 

svoje argumente. Nakon što Opšti pravobranilac izloži svoje mišljenje, 
usmena rasprava se završava i Sud se povla

č

i na ve

ć

anje i glasanje. 

Presuda se donosi ve

ć

inom glasova. Kvorum za odlu

č

ivanje je sedam 

od ukupno trinaest sudija. Ukoliko je prisutan paran broj sudija, 
mišljenje najmla

đ

eg sudije se ne uzima u obzir. Protiv odluke ovog 

suda ne postoji pravo žalbe, ali su predvi

đ

ena vanredna pravna 

sredstva, kao što su prigovor tre

ć

eg lica, zahtev za tuma

č

enje odluke i 

zahtev za ponavljanje postupka.  

Postupak za odlu

č

ivanje o prethodnim pitanjima pokre

ć

e se na 

osnovu zahteva nacionalnog suda pred kojim se prethodno pitanje 
pojavilo koji se podnosi Sekretaru Evropskog suda pravde. Pitanje 
treba da bude apstraktno formulisano i da se odnosi na tuma

č

enje prava 

 

4

Evropske Unije, a ne nacionalnog prava države suda. U podnesku 
nacionalnog suda iznosi se i 

č

injeni

č

no stanje slu

č

aja koji je dao 

povoda za tuma

č

enje, kao i sve potrebne isprave i odluke koje se 

odnose na taj slu

č

aj. Sekretar obaveštava zainteresovane stranke, 

države 

č

lanice, Komisiju Evropske Unije i Savet (ukoliko se traži 

tuma

č

enje nekog akta ovog organa) o podnetom zahtevu za tuma

č

enje. 

U roku od dva meseca navedeni subjekti mogu da podnesu sudu svoje 
mišljenje o spornom pitanju. Zatim se zakazuje usmena rasprava. Dalji 
tok postupka je isti kao da se radi o direktnoj tužbi. 

 
 

2. Briselska konvencija o nadležnosti i izvršenju sudskih 

odluka iz 1968. godine 

 
 

Briselska konvencija predstavlja me

đ

udržavni ugovor sklopljen 

izme

đ

u država 

č

lanica Evropske Unije kojim se sprovodi u delo 

obaveza država 

č

lanica na osnovu 

č

lana 220 Rimskog ugovora da se u 

okviru Zajednice izjedna

č

e pravila o nadležnosti i priznanju i izvršenju 

sudskih odluka. Sklopljena je 1968. godine od strane šest prvobitnih 
država 

č

lanica Evropske Ekonomske Zajednice - Italije, Francuske, 

Nema

č

ke i zemalja Beneluksa)

7

. U Konvenciji je predvi

đ

ena obaveza 

država ugovornica da zahtevaju od novih 

č

lanica EEZ da prihvate 

postoje

ć

i tekst Konvencije kao osnovu za pregovore o pristupanju. Na 

osnovu toga, Konvenciji su 1978. godine pristupile Velika Britanija, 
Irska i Danska, zatim 1982. godine Gr

č

ka i kona

č

no, 1989. godine, 

Španija i Portugalija. U ugovorima o pristupanju ovih zemalja 
Briselskoj konvenciji sadržane su i zna

č

ajne izmene njenih odredaba, 

tako da se trenutno važe

ć

i tekst ove konvencije bitno razlikuje od 

originalnog

8

. Radi se o me

đ

unarodnom ugovoru zatvorenog tipa, jer je 

pravo pristupanja ograni

č

eno isklju

č

ivo na države 

č

lanice Evropske 

Unije.  

7

 

Official Journal of the European Communities 

L 299 od 31. decembra 1972. 

godine str. 32. 

 

8

 Pre

č

ć

eni tekst Konvencije nakon pristupanja Španije i Portugalije objavljen je u 

Official Journal of the European Communities

, C 189/33 od 28. jula 1990. godine, str. 1-

34. 

 

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti