Odlomak

UVOD

Između pojave pionirskog djela Adama Smitha 1776.godine i krunskog ostvarenja Johna Stuarta Milla 1848.godine, došlo je do događaja ogromnoga društvenog,političkog i ekonomskog značenja. Američka Deklaracija nezavisnosti, napisana upravo u godini u kojoj je  objavljeno Smithovo “Bogastvo naroda” ,obilježila je rođenje nove nacije I početak njezina kretanja ka privrednoj samodovoljnosti. Na kontinentu se odraz zamašne društvene reorganizacije,koja je uslijedila nakon Francuske revolucije,osječao diljem Europe. Istodoban je s ta dva preokreta bio pristojan rast industrijalizma i tvorničkog sistema u Engleskoj,kontinentalnoj Europi i Americi.

Tvornički system je uveo krupne preobrazbe u društveni i privredni krajolik. Mnogi suvremeni pisci smatraju da je radnička klasa podnjela najveću cijenu tih promjena u obliku njenog ekonomskog dislociranja i prenapučenosti gradova. Kritičari toga razdoblja dovodili su u pitanje koristi industrijalizacije i valjanost analitičkog sistema koji je nastojao objasniti zamah i posljedice novoga industrijskog društva. Devetnaesto je stoljeće  tako bilo intelektualno  bojište neke vrste, polje odvijanja literalnih,metodoloških i u manjoj mjeri analitičkih okršaja u društvenim naukama.

Nije svaka zemlja bila dio istog stepena bojno polje. Engleska i kontinent,na primjer, bili su odvojeni ne samo geografski već i intelektualno. Velika Britanija je imala dugu tradiciju individualizma bar od vremena Johna Lockea. To je našlo odraza u parlamentarnoj vladavini Engleskom, ograničenoj monarhiji koja je postojala uz bok apsolutnih monarhija Europe u 18. i početkom 19.stoljeća. Britanski individualizam i libertarijanstvo, pomješani sa konzervativnim gledanjima Edmunda Burkea na društvene promjene, pridonjeli su izbjegavanju društvenih preokreta Francuske revolucije i kulminirali, u ekonomskoj sferi,sada poznatim spisima Adama Smitha i klasičnih ekonomista.

Kontinentalna misao je nasuprot tome, bila pod velikim uticajem kartezijanskog racionalizma koji je odbacivao materijalne stvari u potrazi za dubljom istinom. Kontinentalni filozofi 18.stoljeća i početka 19.stoljeća više su naglašavali grupne nego individualne aktivnosti. Rousseau je,na primjer, smatrao da imovinska prava vode individualnom i društvenom napretku,ali da postoje i poželjne društvene upotrebe imovine. Hegel nije uviđao slobodu u Lockeovu smislu, kao odnos između pojedinca i skupine,nego kao  združivanja sa drugima,obitelji,crkvom i državom.Ne iznenađuje stoga što su prvi napadi na klasičnu političku ekonomiju smišljeni drugdje, a ne u Velikoj Britaniji.

S iznimkom Rousseaua, svi su veliki filozofi francuskog prosvjetiteljstva spoznavali historiju kao beskrajno napredovanje ljudi prema razumu i istini. U privrednoj se areni to gledanje činilo opravdanim s obzirom na brzo širenje proizvodnje i proizvodne sposobnosti u prvoj polovici 19.stoljeća Ali nije dolazilo do jednako brzih napredaka na socijalnom području. Radnička je klasa u pravilu primala niske nadnice,imala dugi radni dan i naporno radial u najbjednijim uvjetima. Stoga su u cijelom 19.stoljeću branitelji radničke klase nastojali “socijalizirati” ekonomiju.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari