Odlomak

Teorijski aspekti igre

U literaturi često nailazimo na konstataciju da igra predstavlja specifičan način učenja predškolskog deteta. U ovakvim stavovima autori idu toliko daleko da igru porede sa naučnim istraživanjem, za koje smatraju da predstavlja njen produžetak u zrelom dobu (Fagen, 1976; Lorayone, 2004; Pickering, 1971). Ovakvu tvrdnju potkrepljuju
činjenicama da deca u igri eksperimentišu, postavljaju i rešavaju probleme na specifičan, svrsishodan i sebi svojstven način. Time se dečija latentna iskustva sistematizuju i prerastaju u sređeno znanje.
Ističe se da je kroz igru moguće transformisati različite obrasce dečijeg ponašanja i podsticati nove modele, što doprinosi daljem razvoju potencijala. Svojim izuzetnim formativnim mogućnostima igra podstiče razvoj dečijih sposobnosti i stvara preduslove za njihovo usložnjavanje na starijim uzrastima. Dok se igra, dete istražuje svet oko sebe i sopstvene mogućnosti, pronalazi i izmišlja nove mogućnosti delovanja u različitim situacijama. Na takav način, kao što ističe Šato, ono se „priprema za znatno kasniju praktičnu aktivnost, vežbajući nove funkcije koje se sukcesivno pojavljuju u toku razvoja“ (prema: Kamenov, 1989: 67).
Igra određenim materijalima detetu pomaže da se kasnije bolje snalazi u rešavanju sličnih problema. Razvijajući posebne veštine i načine ponašanja, dete u igri stiče iskustva, otkriva, uči i stvara. Ukazujući na značaj igre za razvoj dečijih sposobnosti, Valon (Wallon, 1959) naglašava da je svaka razvojna faza kod deteta obeležena »eksplozijom aktivnosti«, u kojima dete isprobava sve mogućnosti određene funkcije i na takav način usložnjava svoje sposobnosti.
Igrom se vežbaju sposobnosti opažanja, uviđanja, klasifikovanja, pamćenja i druge. Veliki broj činjenica koje saznaje, dete povezuje i integriše u sopstvene misaone celine. Uči se da deluje u određenoj misaonoj situaciji, što u izvesnom smislu određuje i često uslovljava promenu u njegovom ponašanju. Tako dolazi do simboličke transformacije stečenog iskustva, što bitno uslovljava razvoj deteta.
Učenje kroz igru podrazumeva izmišljanje, pronalaženje i istraživanje, pri čemu ono slobodno stvara situaciju koja je pod njegovom kontrolom, koju ono u potpunosti razume i u njoj se oseća sigurno. Ovako određen eksplorativni karakter dečije igre pomaže detetu da uobličeno iskustvo kojim raspolaže pretvori u saznanje. Asimilacija dečijeg iskustva u ličnu sliku sveta predstavlja pripremu deteta za njegovu kasniju akomodaciju na taj svet (Pijaže i Inhelder, 1978).
Piter Grej, razvojni psiholog sa Bostonskog koledža, smatra da je igra ključna za prevazilaženje urođenih nagona ka agresiji i dominaciji. Kao i da su, zahvaljujući igri koja dovodi do uzajamne saradnje, prvobitna društva uspela da opstanu. On objašnjava: „Igra i humor nisu bili samo način da život bude zabavniji, već sredstva za održavanje društva i promovisanje međusobne jednakosti, deljenja i miroljubivosti. To su poznate odlike društava lovaca sakupljača, od kojih je zavisio njihov opstanak“.

 

 

 

Igra i njena uloga u razvoju dece predškolskog uzrasta

Kroz igru, deca razvijaju svoje psihičke, intelektualne, emocionalne, društvene i moralne sposobnosti, stvaraju i održavaju prijateljstva. Nova teorija sugeriše da je igra i jedan od najvažnijih faktora neophodnih za uspešno funkcionisanje ljudskog društva
Igra je društvena aktivnost koja kod ljudi suzbija nagone ka pohlepi i aroganciji i razvija brigu o tuđim osećanjima i dobrobiti. „Društvo koje zaboravi kako da se igra, jeste društvo koje čine sebični pojedinci“ – kaže Grej, osvrćući se na trenutnu ekonomsku krizu. Igra je, iznad svega, izraz slobode. Ona je sve samo ne obaveza, moranje. Onaj ko se igra, ne samo da to čini slobodne volje – već, poput ostalih igrača, prihvata da se povinuje određenim pravilima, koja nastaju kao rezultat dogovora. Zbog toga je igra jedna od najdemokratičnijih aktivnosti. Deca ne mogu da usvoje demokratske vrednosti kroz aktivnosti koje vode odrasli, već isključivo ukoliko ih iskuse sama, kroz igranje sa drugom decom, smatra Grej. To je situacija u kojoj su sva deca jednaka, ravnopravno odlučuju i, što je veoma važno, moraju da poštuju prava drugih ukoliko žele da i sama učestvuju.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari