Odlomak

25.Pojam,značaj i strategija multibiznisa
Kompanije koje obavljaju više poslova nazivaju se multibiznis kompanijama i orijentisane su ka ukrupljavanju,povezivanju,globalizovanju aktivnosti na novim geografskim prostorima,vodjeni prevashodno ciljevima optimizacije poslovanja.Ukazuju na pojavu umrežavanja,globalizacije i internacionalizacije kompanije koje sve više diversifikuju aktivnosti i prevalilaze sva moguća ograničenja koja stoje na putu racionalnom i profitabilnom poslovanju.Strateški pristup podrazumeva dugoročno sagledavanje poslovanja firme.Strategija firme traži oslonac u dimanzijama(tehnologija,zaposleni,struktura,kultura,upravljanje)i ta resursna konkurentnost je polazna osnova za izgradnju bežične strategije.U nastojanju da u značajnoj meri diversifikuje portfolio svojih aktivnosti kako bi crpila prednosti ekonomije opsega,fleksibilnosti i responzivnosti,firma mora istovremeno da zadovolji i zahteve koncentracije svojih snaga i moći kako bi dobro definisala svoj fokus,ključne kompetencije,konkurentske prednosti i sposobnosti.Strateške opcije podrazumevaju vertikalnu integraciju unapred i unazad,stvaranje alijansi sa drugim kompanijama u lancu ponude,diversifikacije delatnosti,i to kupovinom kompanija ili stvaranjem strateških alijansi.Globalizacija se sagledava u svetlu novih mogućnosti koje se pružaju za razvoj tržišta i veliki broja firmi će morati da formira globalne alijanse u mnogim sferama privredne aktivnosti.Jedinstvene formule za uspeh nema,a najnovija stremljenja ka uspostavljanju multibiznis kompanija već pružaju dokaze o uspešnim i neuspešnim kompanijama.Diversifikacija se definiše kao uvodjenje firme u nove aktivnosti i poslove,bilo putem internog razvoja poslovanja putem kupovine druge firme,što podrazumeva promene u strukturi upravljanja.Postoje četiri kategorije firmi sa obzirom na različite vrste diversifikacije:jedinstvene firme(fokurisane na jedan osnovni posao);dominantne firme(koje su diversifikovale aktivnosti do odredjenog stepena);nepovezane firme(poseduju biznise bez zajedničkih resursa).Diversifikacija se isplati ali samo ako firme na taj način mogu bolje da iskoriste svoja umeća i tehnologiju
26.Ključne kompetentnosti menadžmenta tehnologije
1.Kompetentnost u nabavci tehnologije koja obuhvata:kompetentnost u odlučivanju o izvorima tehnologije,kompetentno prikupljanja ponuda,kompetentno selektovanje,kompetentno pregovaranje,ugovaranje i izvršenje nabavke;2.Prilagođavanje tehnologije za primenu-da se nova tehnologija u što kraćem roku osposobi za uspešnu eksploataciju;3.Primena tehnologije-znači njeno kompetentno korišćenje i eksplotaciju u toku njenog životnog veka;4.Prodaja/transfer tehnologije-znači sposobnost da se kompetentnosti u primeni tehnologije ustupe drugima putem određenog transfera tehnologije i time ostvari dodatni prinos5.Modifikovanje tehnologije-znači kompetentnost u domenu razvojnih istraživanja,što uslovljava modifikovanje moguće primene tehnologije,kao i manju izmenu hardverskih komponenti;6.Kompetentnost razvoja tehnologije-sposobnost da se dalje razrade i ispitaju gotove ideje do primene u praksi;7.Kompetentnost generisanja novih tehnologija,u obnavljanju fundamentalnih istraživanja do komercijalizovanja tehnologija proizvoda i procesa,znači sposobnost da se kreiraju ideje,dalje razrade i razvijaju,do primene u praksi.Kompetentnost inoviranja predstavlja zajednički sadržalac koji usmerava u različitim pravcima
27.Oblici tehnološke kooperacije
Postoji:vertikala i horizontalna kooperacija
Vertikalna tehnološka kooperacija se odnosi na tehnološku kooperaciju proizvođača sa snabdevačima-naviše i tehnološku kooperaciju proizvođača sa kupcima-naniže.Horizontalna tehnološka kooperacija podrazumeva tehnološku saradnju među firmama u istoj vrsti delatnosti.Tehnološka kooperacija firme se definiše kao formalni ili neformalni ugovor sa jednom ili više drugih firmi po kome firma prima tehnološke informacije koje koristi za proširivanje sopstvene baze znanja,razvoja tehnologije u pravcu razvoja ili unapređenja proizvoda ili procesa.Strateška tehnološka alijansa bi bila oblik kooperacija u kojoj dve ili više firmi imaju zajednički cilj u vezi sa razvojemtehnologije i u skladu sa tim i deluju.Tehnološka kooperacija u obliku zajedničkih ulaganja uključuje istraživačke kooperacije.Partneri osnivaju posebnu zajedničku firmu,zajednička ulaganja u oblasti IR,proizvodnja,marketing…Firme su postaknute da ulaze u kooperacije i mreže jer se time smanjuje neizvesnost i to tehnološka i tržišna.Motivi za obavljanje kooperacije se odnose na:1.Ostvarivanje razvoja tehnologije uopšte;2.Oatvarivanje konkretnih inovacionih projekata;3.Tržišni nastup i uticaj na strukturu tržišta.Zasnovano je i na sledećim uslovima:partneri su približno istog tehnološkog nivoa,partnerstvo se oslanja na primenjena istraživanja,a zajednička ulaganja ukoliko ne bi uspela ne bi mogli da groze opstanaka bilo koje od partnerskih firmi
28.Objasniti vertilanu kooperaciju
Odnosi se na saradnju proizvođača sa snabdevačima i kupcima.Uglavnom na snabdevače koji proizvode nestandardna dobra,koji se nazivaju podugovaračimaRazlozi potreba za uspostavljanjem podugovaračkih odnosa sa snabdevačima su:Izrazito zahtevna i razuđena tražnja,sve više raste potreba za nestardardnim proizvodima;Određivanje ključnih kompetentnosti i identifikovanje ključnog posla,kao osnove konkurentnosti,znači fokusiranost poslovanja da se komplementarne tehnologije obezbeđuju partnerskim odnosima,često podugovaranjem sa partnerima.Pravi se razlika među snabdevačima prema stepena ostvarene tehnološke saradnje:1.Kooperant proizvodnje-prema nalogu proizvođača,u potpunosti sledeći specifične zahteve,dokumentaciju,propisnu tehnologiju,jasno definisanje karakteristika proizvoda,procesa,trenutka isporuke.Snabdevač uči od proizvođača,a proizvođač unajmljuje proizvodni kapacitet(budući da mu je ograničena potreba za isporukom tih specifičnih proizvoda,povremeno se javlja i tada se ugovorom obezbeđuje takva nabavka);2.Kooperant razvoja-je snabdevač koji takođe proizvodi proizvod,ali u izvesnoj meri rešavasamostalnoneke probleme proizvodnje,logistike,često predlaže neke izmene,mere poboljšanja;3.Osnovni snabdevač-je ustanju da osnovna funkcionalna svojstva i zahteve vezane za proizvode prevede u odgovarajuću konstrukciju proizvoda i procesa.Saradnja sa kupcima je izuzetno važna i ona se može ostvariti vertikalnom kooperacijom,tehnološkom saradnjom.Ugovorni odnos sa kupcem obezbeđuje ranije upoznavanje kupca sa novim proizvodom,prednostima,tako da se ranije ostvaruju očekivani pozitivni efekti i započinju novi inovacioni ciklusi
29.Objasniti horizontalnu kooperaciju
Odnosi se na partnerstva i mreže u koje stupaju firme u istoj delatnosti,ma koliko izgledalo paradoksalno jer se radi o konkurentima.Veoma je zastupljeno u elektronici,telekomunikacijama,automobilskoj industriji.Kooperativni ugovori se razlikuju po intezitetu investicija i po specifičnim tehnološkim ciljevima.Naglasak je na tehnološkim i razvojnim motivima,ostvarivanje zajedničkih inovacija koji iamju za cilj konkretan razvoj novih proizvoda il procesa.Stepen zajedničkog rada u primenjenim i fundamentalnim istraživanjima jača ukupni potencijal i kritičnu masu potrebnu da bi se generičke tehnologije razvile.Ovim se obezbeđuje liderstvo,ali i smanjuje ekskluzivno pravo na širenja na nova tržišta da se povraćaj obavi efikasno
30.Tehnološka kooperacija i alijanse
Dominantni kooperativni profili su:1.Izolovane kompanije-imaju slabei ograničene tehnološke veze saradnje,nemaju nikake tehnološke veze;2.Fokusirane kompanije-imaju razvijene veze samo u jednom pravcu,vezuju se za kupce horizontalno;3.Široka kooperativni profil-aktivno rade sa više partnera i to barem sa dva predstavnika(snabdevači,kupci);4.Kompanije sa veoma širokom kooperacijom-koje istovremeno imaju bar pet značajnih kooperacija.Kooperativni profil je značajna dimenzija kooperativnog identiteta i dovodi se u vezu sa pozicijom kompanije u okviru mreža.Tehnološka saradnja varira i može biti:Međusobna razmena tehnoloških informacija;Zajednički testovi i probe;Specijalni tehnološki projekti;Zajedničke razvojne aktivnosti;Dugoročna tehnološka kooperacija;Transfer putem licenci.Četiri tipa kompetentnosti:upravljačka i strateška,zasnovana na resursima,transformacijama na izlazu-autputu,dopunjuju se petom vrstom kompetentnosti zasnovana na sposobnostima ostvarivanja kooperacija i mreža.Ova peta vrsta se javlja kao izrazita potreba savremenih firmi da uspostavljalju mreže saradnje u svim oblicima horizontalne i vertikalne integracije.Stepen ostvarenih veza omogućuje bolje pozicioniranje firme.Strateške tehnološke alijanse ozanačavaju takav oblik tehnološke kooperacije i ugovorenu saradnju među firmama koja podrazumeva zajedničke IR napore i inovativne aktivnosti za koje se predpostavlja da ce uticati dugoročno na tržište robe i poziciju barem jednog partnera(IR;IR korporacije,IR projekti).Ovakvi oblici saradnje se nazivaju još i višm oblicima transfer tehnologije i ostvaruju se među istim tehnološki razvijenim nivoima.
31.Poterov model pet konkurentskih sila
To je tradicionalan model koji je polazište mnogih analiza konkurencije i konkurentnosti među firmama.To je ujedno i najrasprostranjenije sredstvo u izučavanju konkurentskog okruženja i obuhvata sledeće faktore:opasnost od novih firmi-konkurenata,opasnosti od novih proizvoda/usluga,pregovaračke sposobnosti snabdevača,pregovaračke sposobnosti kupca i rivalitet među postojećim firmama.Ove sile deluju združeno i opredeljuju prirodu i veličinu konkurencije,oblikujući time strategije firmi u konkretnom konkurentskom okruženju
32.Mreže i alijanse
Mreže i alijanse se gradeu tri grupe partnera:1.Drugi konkurenti;2.Univerziteti,istreživačke institucije,nacionalna ministarstva;3.Klijenti/kupci.Strateška alijansa je sporazum između dve ili više strana o kolaboraciji u specifičnim oblastima.Sporazum može imati ograničeno dejstvo u smislu razmene određenih informacija,ili može da se odnosi na ekstezivno učešće u marketingu,proizvodnji i laboratoriji.Suština starteške alijanse je sinergija tehnološke moći koja se javlja kao efekat kod učesnika,dugoročno jačanje tehnološke konkurentnosti partnera,omogućeno kreiranjem istinskog savezništva.Ono što se razlikuje u odnosu na bilo koji drugi vid saradnje jeste potpuna otvorenost u oblasti transparentnosti tehnologija.Strateška tehnološka alijansa znači:Jačanje tehnoloških kompetentnosti partnera u relevantnim područijima;Ostvarivanje zajedničkih strateških tehnoloških projekata;Ravnopravnost u realizaciji zajedničkih IR projekata.Transparentnost se definiše kroz:Postojanje svih neophodnih kanala i puteva za ostvarivanje nužne komunikacije,odgovarajuća organizaciona struktura;Sposobnost usvajanja novih znanja i otvorenost ka učenju.Mreža sadrži elemente kako kooperacije tako i konfliktnosti.Da bi se pružila teorijska osnova za analizu mreže se posmatra kroz tri faktora:učesnici,aktivnosti i resursi.Faktori koji utiču na transparentnost mreže su:Formalne karakteristike,obuhvataju tvrde karakteristike njene strukture,strukture zadatka,vremenskih ograničenja,upravljanja i uloge upravnih odbora;Neformalne karakteristike:karakterisike razvijene organizacione kulture i mekih dimenzija organizacije,sačinjavaju one ključne sadržaje bez kojih se ne može ostvariti potencijal rasta(tehničko znanje,društvene kompetentnosti,poznavanje jezika,orjentacija učenju,lojalnosti firmi).Prednost alijansi:pristup najnovijim tehnologijama,zajednički troškovi,zajednički potencijali za IR.Nedostaci alijansi:odavanje informacija,moguće zloupotrebe,opasnost od curenja informacija trećoj strani

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 7 stranica
  • Menadzment operacija Prof. dr Slavica Kostić Nikolić
  • Školska godina: Prof. dr Slavica Kostić Nikolić
  • Skripte, Menadžment
  • Srbija,  Vršac,  UNIVERZITET MEGATREND - Fakultet za poslovne studije u Vršcu  

Više u Menadžment

Više u Skripte

Komentari