Savremena IT u službi prisluškivanja ljudi
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Informacione tehnologije
Objavio gzezelj 24. mart 2016. Prijavi dokument
RAČUNARI
U toku razvoja ljudske civilizacije dosta rano su se pojavili pokušaji konstruisanja sredstava koji bi olakšali izvršenje računskih radnji. Evo jednog kratkog hronološkog pregleda tih događaja. Godine 1642. godine B. Pascal je konstruisao prvo računarsko sredstvo, tzv. adijator ( bilo je sačinjeno od drveta). Ova ”mašina” je još dugo živela u usavršenoj formi. Čak još i danas postoje mehaničke blagajne koje rade na Paskalovom principu.
Oko 1850. godine je Ch. Babbage (engleski matematičar) sačinio planove jedne mašine koja bi izračunavala vrednosti trigonometrijskih funkcija, a drugi plan je bio za sastavljanje mašine koja bi izvršavala inženjerske proračune. Oko 1890. godine H. Hollerith je koristio Jacquard-ovu tehnologiju bušenih kartica za konstruisanje mašine koja je pomagala u izvršenju veoma obilnih proračuna vezanih za popis stanovništva (Jacquard – francuski proizvođač tekstila krajem 19 veka). Skladištenje podataka je rešeno bušenim karticama, a mašina je ”umela” da sortira i da izdvaja određene tipove kartica .
Prva generacija
Prvi pravi programirani kompjuter bio je ENIAC (elektronski numericki integrator i kompjuter), kojeg su napravili J.Presper Eckert i John V. Mauchly na univerzitetu u Pensilvaniji. Radovi su poceli 1943. godine, i bio je predvidjen za kompjutersku balistiku u II svetskom ratu. Radovi su se zavrsili tek 1945. godine pa je Eniac bio koristen pri dizajniranju prve atomske bombe. Kasnije je korišten pri izradi generatora, vremenskim prognozama itd. Važno je reci da je Eniac sadržavao preko 18000 vakumskih cevi koje su mu omogućile brži rad od svojih prethodnika. Eniac je bio kontrolisan pomoću spoljašnjih prekidača, a menjanje programa zahtevalo je fizičko nameštanje ovih prekidača. To je uveliko usporavalo rad na ovom računaru. Zbog toga je skupina naučnika koja je izradila Eniac počela rad na novom kompjuteru. Njima se u medjuvremenu pridružio John von Neumann. EDVAC je imao dovoljno veliku memoriju koja je mogla čuvati i programe i podatke, a koristeci podatke uskladištene u memoriji , Edvac je mogao da radi mnogo brze od Eniac-a. Ti prvi programi pisani su u obliku mašinskih kodova, a programeri su direktno upisivali brojeve koji su odgovarali određenim instrukcijama koje su hteli uskladištiti u memoriju. 50-ih godina programeri počinju koristiti simbole koji su kasnije prevođeni u mašinske kodove. To su omogućili programi zvani asembleri (assemblers).
Druga generacija
Elektronski prekidači u ovoj eri su bili bazirani na diodama i tranzistorima. Prva mašina iz ove generacije bila je TRADIC , proizvedena u Bell Laboratories 1954. godine. Memorija ove tehnologije bila je bazirana na magnetnim jezgrima kojim se moglo prići po željenom redosledu. Važno je naglasiti da se u ovoj generaciji javljaju programi kao sto su: Fortran (1956), Algol (1958) i Cobol (1959). Tada su proizvedene i važne komercijalne mašine kao sto su IBM 704,709 i 7094. Na kraju 50-ih godina pojavljuju se dva “Superkompjutera” . Larc i IBM 7030 (aka Streatch), koji su imali memoriju ali i procesore.
Treća generacija
Prvo integrisano kolo je 1959. godine testirao Jack KIlby iz Texas Instruments. Nezavisno od njega do sličnog proizvoda došao je i Robert Noyce iz Fairchild Semiconductor. Postupak se sastojao od organizovanja mnogo sličnih komponenata (tranzistora, poluprovodničkih dioda i sl.) na malim silicijumskim pločicama. Integrisana kola odmah su našla mnoge primene, recimo u proizvodnji tzv. kvarcnih časovnika. Korišćenje integrisanih kola, koja se nazivaju i čipovi, učinilo je da računari postanu manji, brži i lakši.
Četvrta generacija
U ovoj generaciji koriste se čipovi koji sadrze po 1000 jedinica kao i veliki čipovi koji sadrže i po 100,000 jedinica po čipu. U ovoj generaciji celi procesor je mogao stati na jedan čip, kao i celi kompjuter za neke jednostavnije sisteme. Pojavljuju se kompjuteri sa veoma brzim vektorskim procesorima kao sto su Cray 1,Cray x-mp,Cyber 205 itd. Tu je takodje i Cray 2,sa velikom glavnom memorijom. Mikroprocesori su našli veliku primenu kako u razvoju kompjuterske tehnologije tako i u drugim domenima. U ovom periodu dominiraju jezici kao sto su Fortran, Pascal, C, kao i nova verzija Unix-a, koji je postavio standard za skoro svaki kompjuterski sistem.
Peta generacija
Ova generacija je donela kompjutere koji su sadrzavali hiljade procesora koji su mogli raditi na razlicitim delovima istog programa. Jedna od karakteristika ovog perioda je kompjuterska mreza. Prvi kompjuter u ovoj generaciji bio je Sequent Balance 8000 koji je sadrzavao 20 procesora koji su delili jednu memoriju (ali je svaki procesor imao svoj cache). Intel se odlucio za drugaciji pristup. Oni su napravili PSC-1 koji je sadrzavao 128 procesora pri cemu je svaki procesor ima svoju memoriju, a upotrebljavali su kompjutersku mrezu da povezu procesore. Na kraju ovog perioda izlazi SIMD, kompjuter koji je imao jednostavne procesore koji su radili po direktivi glavne jedinice.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio dragan79 25. mart 2024.
Objavio mija.03 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.