Odlomak

UVOD

Uvođenje inovacija je permanentna zakonitost u obavljanju zajedničkog rada. Ovaj fenomen jedobio na intenzitetu u poslednje dve decenije dvadesetog veka i predstavljao je osnov uspešnostiorganizacija korporativnog tipa. Inovacije su postale osnovni zadatak i delatnost svih vrstamenadžmenta. Jednostavan ideogram razvoja i unapređenja zajedničkog rada, od prvobitne ljudskezajednice do današnjih dana to potvrđuje.U analizama načina organizovanja i usmeravanja prošlih organizacija, pokazuje se da su brže napredovale one nacionalne skupine koje su primenjivale nova znanja, odnosno koje su bile lideri u inovacionim projektima. Shodnonavedenom pojavljuju se i inovacije u organizovanju i upravljanju zajedničkim radom.Zahvaljujući novatorijama, usmeravanje zajedničkim radom se razvijalo i transformisalo, od predvodništva do savremenog menadžmenta i njegovih modaliteta. Uvođenjem novih metoda, tehnika i tehnologija, eliminiše ili marginalizuje stare metode i vodiih do faze izumiranja. Tako je marginalizovan, odnosno eliminisan stil prinude u upravljanjuzajedničkim radom, a uveden demokratski, odnosno stil pridobijanja ljudi. Stvaranje povoljne inovacione atmosfere, kreiranje inovacija i kreacija i njihovo korišćenje, postaju osnovni zadaci savremenog menadžmenta. Zahvaljujući toj primarnosti, menadžment usavremenim uslovima dobija sve karakteristike inovaciono kreativnog menadžmenta, aorganizacije koje oni kreiraju postaju inovativne organizacije. Istraživanja pokazuju da razlika između uspešnih i manje uspešnih, odnosno neuspešnih poslovnih sistema leži u njihovom različitom pristupu inovacijama.Menadžeri manje uspešnihkompanija sledili su i slede konvencionalnu stratešku inovacionu logiku.Menadžeri uspešnih poslovnih sistema su praktikovali strategiju korisnih inovacija. Ispostavlja se da „kompanija koježeli da zadrži svoje dosadašnje kupce i da proširi krug kupaca, mora efikasnije inovirati od svojihkonkurenata. Inovativna klima mora da prožima tada svaki deo kompanije.Svako odeljenje i svaka funkcija, mora da se bavi inovacijom rastućeg tipa.Kompanija mora za potrebe inovativnedelatnosti da obezbedi ljudske i finansijske resurse kako bi se proizvela inovacija za budućnost“. Savremena praksamenadžmenta u osnovi postavlja dva ključna pitanja: „Kako novemetode, tehnike i tehnologijemogu unaprediti poslovanje kompanija i kako iste moguzadovoljiti trenutne i buduće potrebekonstituenata organizacije“. U zavisnosti od kvalitetaodgovora na ovo pitanje, u velikoj merizavisi i uspešnost organizacije, odnosnomenadžmenta.

 

 

 

 

1. Upravljanje inovacijama

Za upravljanje inovacijama je neophodno ukazati na zaključivanja koja nastaju u čoveku, kaonajsvesnijem živom biću, a u okviru toga na linearno i nelinearno zaključivanje. Linearnozaključivanje je najjednostavniji način u rešavanju problema. Ono pretpostavlja da svaki problem ima jednostavno rešenje, koje će se odnositi samo na problematičnu oblast (ne naostatak organizacije) i kada je jednom implementirano, rešenje će biti valjano i biće procenjivanosamo po pitanju koliko dobro funkcioniše. Iako menadžere privlači sama jednostavnost linearnognačina dolaženja do rešenja, on često ne predstavlja efikasan način rešavanja problemaorganizacije. Slabosti linearnog razmišljanja, doveli su do nelinearnog, ili organizacijskog razmišljanja, kaosavremeniji i obuhvatniji pristup koji pretpostavlja da su problemi složeni i povezani sasituacijom da nisu izolovane veličine, već da ih treba posmatrati u odnosu na sve druge aspekteorganizacije. Stoga i rešavanje problema treba shvatiti kao „dinamičan proces, pošto novarešenja stvaraju nove stvarnosti, a nove okolnosti zahtevaju nova rešenja“.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari