Odlomak

Uvod

Finansijsko planiranje se pojavljuje kao metod i instrument finansijskog upravljanja i predstavlja osnovu poslovanja. Dok finansijska kontrola predstavlja praćenje, ispitivanje, ocjenjivanje i korigovanje procesa realizacije tih planova. Ova vrsta kontrole ima dva aspekta: eksterni i interni.
Interna kontrola označava skup mera koje preduzima menadžment u smislu ostvarivanja poslovnih ciljeva. Pomenute mere se mogu definisati i grupisati na sledeci način, i to: zaštita imovine (sredstava) od pretjeranog trošenja, obezbeđenje pouzdanosti računovodstvenih podataka; dosledna realizacija poslovne politike u svim dijelovima privrednog društva i ocjenjivanje rada sektora, zaposlenih i menadžmenta. Može se podijeliti na administrativnu i računovodstvenu kontrolu.
Informisanje i uvjeravanje mendžmenta da se svi delovi preduzeća pridržavaju osnove poslovnog plana i poslovne politike u analiziranom poslovnom periodu, smatra se temeljnim zadatkom internog nadzora. A interni nadzor nikako ne smije obavljati jedna osoba od njenog početka do kraja kako ne bi došlo do zloupotrebe i prevare. Za internu kontrolu odgovorni su svi u organizaciji: menadžment, upravni odbor, interni revizori i ostalo osoblje. Interna kontrola se sprovodi od strane revizora i to kroz dve faze: studiranja i ocenjivanja.
U fazi studiranja revizor pribavlja dokaze putem tri forme, i to: standardni upitnici za internu kontrolu, zatim, tekstualno prikazivanje i šematsko prikazivanje. Zatim daje ocjenu na osnovu prikupljenih podataka i sastavlja izveštaj.

Finansijska kontrola može biti: preventivna i naknadna.

Kod preventivne kontrole stiču se informacije ne samo o tome kakve poslovne radnje treba obaviti, na koji način i u koje vrijeme, već kod nje postoje mogućnosti da se u slučaju negativne ocjene takve radnje mogu spriječiti, ili kod već započete radnje tok izvršavanja te radnje može obustaviti.

Naknadna kontrola omogućava da se na osnovu pribavljenih informacija sagledaju nedostaci u utvrđivanju i sprovođenju finansijske politike u proteklom periodu. Na osnovu toga saznanja odgovarajući organi u obavljenim finansijama koriste naknadnu kontrolu kao osnov za donošenje poslovnih odluka o budućim poslovima i, drugo, koriste je radi korekcije već obavljenih poslova, odnosno radi otklanjanja njihovih posledica, ukoliko je to nužno i mogućno.
Preduzeće ne propušta svoj budući razvoj stihiji, već nastoji da ga zasniva na dobrom projektovanju (dugoročnom, srednjoročnom, kratkoročnom) svih svojih pojedinačnih vrsta aktivnosti i njegove individualne reprodukcije. Bolje rečeno, ono sačinjava čitav niz svojih poslovno-materijalnih planova (nabavke, proizvodnje, prodaje, kadrova, uvoza, izvoza, unutrašnjeg transporta, investicija itd.). Finansijsko planiranje se javlja kao metod i instrument finansijskog upravljanja, jer ono treba vrijednosno da sintetizuje i uskladi sve naturalno iskazane materijalne planove, odnosno da od svih njih napravi konzistentnu finansijsku cjelinu. Stručno i objektivno konstruisan finansijski plan, treba da predstavlja sigurnu polaznu osnovu za odvijanje svih projektovanih finansijskih aktivnosti u preduzeću, koje su prilično složene.
Prema tome, finansijsko planiranje predstavlja predviđanje, odnosno unaprijed projektovano usmjeravanje, usklađivanje i raspoređivanje elemenata finansijske funkcije preduzeća. Za razliku od poslovnog i računovodstvenog planiranja, ono ima za predmet planiranje finansijskih tokova i finansijskih struktura i konstrukcija.
Povezanost planiranja i kontrole je stoga neminovna, jer ona u stvari predstavlja provjeru, nadzor i odstranjivanja odstupanja u realizaciji tih planova.
Menadžment savremenog privrednog društva suočen je sa potrebom donošenja poslovnih odluka u vezi sa ostvarivanjem poslovnih ciljeva. Dobrim dijelom odluke koje menadžment donosi zasnivaju se na informacijama produkovanim u računovodstvenom informacionom sistemu.
Sistem internog nadzora koji uključuje sve mere pažnje usmerene na sprečavanje grešaka prekomernih troškova i prevare, provjerava i obezbjeđuje pouzdanost informacija. Ključni zadatak internog nadzora jeste da kontroliše sve delove preduzeća da li dosledno redukuju poslovnu politiku usvojenu na početku poslovnog perioda, kao i da o tome podnose informaciju menadžmentu privrednog društva.
U uslovima djelovanja sila slobodnog tržišta pojačava se uloga internog nadzora. Za pojačano interesovanje za uspostavljanje internog nadzora razlog više su i prisustvo nelojalne konkurencije, povećane korupcije i erozije poslovnog morala.
Strukturu sistema internog nadzora čine, u prvom redu, interna kontrola i, s druge strane, interna revizija.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari