Obaveze i nadležnosti rukovodioca u javnom sektoru na primeru Direkcije za naknadu štete
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Ekonomija
Objavio Milena96666 18. jun 2013. Prijavi dokument
Uvod
Finansijsko planiranje se pojavljuje kao metod i instrument finansijskog upravljanja i predstavlja osnovu poslovanja. Dok finansijska kontrola predstavlja praćenje, ispitivanje, ocjenjivanje i korigovanje procesa realizacije tih planova. Ova vrsta kontrole ima dva aspekta: eksterni i interni.
Interna kontrola označava skup mera koje preduzima menadžment u smislu ostvarivanja poslovnih ciljeva. Pomenute mere se mogu definisati i grupisati na sledeci način, i to: zaštita imovine (sredstava) od pretjeranog trošenja, obezbeđenje pouzdanosti računovodstvenih podataka; dosledna realizacija poslovne politike u svim dijelovima privrednog društva i ocjenjivanje rada sektora, zaposlenih i menadžmenta. Može se podijeliti na administrativnu i računovodstvenu kontrolu.
Informisanje i uvjeravanje mendžmenta da se svi delovi preduzeća pridržavaju osnove poslovnog plana i poslovne politike u analiziranom poslovnom periodu, smatra se temeljnim zadatkom internog nadzora. A interni nadzor nikako ne smije obavljati jedna osoba od njenog početka do kraja kako ne bi došlo do zloupotrebe i prevare. Za internu kontrolu odgovorni su svi u organizaciji: menadžment, upravni odbor, interni revizori i ostalo osoblje. Interna kontrola se sprovodi od strane revizora i to kroz dve faze: studiranja i ocenjivanja.
U fazi studiranja revizor pribavlja dokaze putem tri forme, i to: standardni upitnici za internu kontrolu, zatim, tekstualno prikazivanje i šematsko prikazivanje. Zatim daje ocjenu na osnovu prikupljenih podataka i sastavlja izveštaj.
Finansijska kontrola može biti: preventivna i naknadna.
Kod preventivne kontrole stiču se informacije ne samo o tome kakve poslovne radnje treba obaviti, na koji način i u koje vrijeme, već kod nje postoje mogućnosti da se u slučaju negativne ocjene takve radnje mogu spriječiti, ili kod već započete radnje tok izvršavanja te radnje može obustaviti.
Naknadna kontrola omogućava da se na osnovu pribavljenih informacija sagledaju nedostaci u utvrđivanju i sprovođenju finansijske politike u proteklom periodu. Na osnovu toga saznanja odgovarajući organi u obavljenim finansijama koriste naknadnu kontrolu kao osnov za donošenje poslovnih odluka o budućim poslovima i, drugo, koriste je radi korekcije već obavljenih poslova, odnosno radi otklanjanja njihovih posledica, ukoliko je to nužno i mogućno.
Preduzeće ne propušta svoj budući razvoj stihiji, već nastoji da ga zasniva na dobrom projektovanju (dugoročnom, srednjoročnom, kratkoročnom) svih svojih pojedinačnih vrsta aktivnosti i njegove individualne reprodukcije. Bolje rečeno, ono sačinjava čitav niz svojih poslovno-materijalnih planova (nabavke, proizvodnje, prodaje, kadrova, uvoza, izvoza, unutrašnjeg transporta, investicija itd.). Finansijsko planiranje se javlja kao metod i instrument finansijskog upravljanja, jer ono treba vrijednosno da sintetizuje i uskladi sve naturalno iskazane materijalne planove, odnosno da od svih njih napravi konzistentnu finansijsku cjelinu. Stručno i objektivno konstruisan finansijski plan, treba da predstavlja sigurnu polaznu osnovu za odvijanje svih projektovanih finansijskih aktivnosti u preduzeću, koje su prilično složene.
Prema tome, finansijsko planiranje predstavlja predviđanje, odnosno unaprijed projektovano usmjeravanje, usklađivanje i raspoređivanje elemenata finansijske funkcije preduzeća. Za razliku od poslovnog i računovodstvenog planiranja, ono ima za predmet planiranje finansijskih tokova i finansijskih struktura i konstrukcija.
Povezanost planiranja i kontrole je stoga neminovna, jer ona u stvari predstavlja provjeru, nadzor i odstranjivanja odstupanja u realizaciji tih planova.
Menadžment savremenog privrednog društva suočen je sa potrebom donošenja poslovnih odluka u vezi sa ostvarivanjem poslovnih ciljeva. Dobrim dijelom odluke koje menadžment donosi zasnivaju se na informacijama produkovanim u računovodstvenom informacionom sistemu.
Sistem internog nadzora koji uključuje sve mere pažnje usmerene na sprečavanje grešaka prekomernih troškova i prevare, provjerava i obezbjeđuje pouzdanost informacija. Ključni zadatak internog nadzora jeste da kontroliše sve delove preduzeća da li dosledno redukuju poslovnu politiku usvojenu na početku poslovnog perioda, kao i da o tome podnose informaciju menadžmentu privrednog društva.
U uslovima djelovanja sila slobodnog tržišta pojačava se uloga internog nadzora. Za pojačano interesovanje za uspostavljanje internog nadzora razlog više su i prisustvo nelojalne konkurencije, povećane korupcije i erozije poslovnog morala.
Strukturu sistema internog nadzora čine, u prvom redu, interna kontrola i, s druge strane, interna revizija.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio nemanja20 25. mart 2024.
Objavio pupovic95 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.