1) UVOD

Svojim nastankom na prelazu iz prvobitne zajednice u robovlasničko društvo, novac postaje sastavni dio ljudskog života i neophodno ga je izučavati i spoznati. Za razliku od svih drugih stvari koje su ljudima bitne samo ako ih imaju, novac je važan i onda kada ga nemamo. Tokom svoje istorije, novac je prolazio kroz različite faze dok nije došao do oblika i funkcije koju danas ima u savremenoj ekonomiji. Smatra se jednim od najvećih ljudskih otkrića koje olakšava i ubrzava razmjenu i doprinosi društvenoj podijeli rada. Složena podjela rada bila bi nezamisliva bez uvođenja jednog krupnog novog poboljšanja upotrebe novca.
2) NASTANAK NOVCA

Nastanak novca je bio veoma dug ekonomski proces koji je objektivno bio uslovljen potrebama razmjene robe. U razmjeni je dolazilo do određenih poteškoća jer se mnoštvo roba namjenjenih razmijeni upućuje na različite teritorije i javlja potreba za radom za koju su svi spremni da ustupe svoje proizvode jer znaju da pomoću nje mogu nabaviti sve ostalo što im je potrebno. To se javlja u periodu kada je robna proizvodnja dovoljno razvijena, a društvena podjela rada dovoljno raširena. Na početku, opšte priznato sredstvo razmjene bila je stoka jer je bila lako pokretljiva i svima potrebna. Kasnije novac je predstavljen predmetima od bakra i drugih određenih vrsta materijala, a vremenom se kao najbolje sredstvo za obavljanje ove funkcije izdvojio plemeniti metal zlato. Pojedina fizička i hemijska svojstva zlata su doprinjela da ono svuda postane prihvaćeno kao univerzalni ekvivalent. Do njega je jako teško doći i zbog toga i male količine zlata su veoma vrijedne. Takođe, zlato je pogodno za prenošenje, trajno je homogeno itd. Međutim, zlato je postala novčana roba prije svega zato što je to roba koja se našla u prometu baš kao i ostale robe. Sada se vrijednost robe na svim teritorijama izražava univerzalno i veoma jednostavno putem samo jedne robe tj. novca. Prihvaćenost novca kao opšteg sredstva razmijene uslovljena je sljedećim osobinama novca u savremenoj ekonomiji:
-prenosivost (novac mora biti pogodan za prenos radi razmjene roba na različitim teritorijama),
-trajnost (novac mora posjedovati fizičku trajnost),
-djeljivost (mogućnost dijeljenja novca na jednake dijelove),
-standardizovanost (novčane jedinice istih nominalnih vrijednosti se ne smiju razlikovati ni po obliku ni po kvalitetu) i
-prepoznatljivost (novac mora biti prepoznatljiv čime se olakšava njegova primjena i zaštita od falsifikovanja).
Novac ima upotrebnu vrijednost, koja se ogleda u korisnim svojstvima koja ima kao određena vrsta robe, i „društvenu“ upotrebnu vrijednost, što znači da obavljaodređene funkcije u robnom prometu kao što su : mjera vrijednosti, sredstvo prometa, sredstvo plaćanja, novac kao blago i svijetski novac. Posmatrano sa aspekta današnjeg vremena može se reći da imamo: efekti vni, gotov novac u opticaju (papirni i metalni), depozitni novac i sredstva zadržana u kanalima platnog prometa.

Prijavi se

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte