Izdržavanje deteta

UVOD

U današnje vreme je dete postalo subjekat kome su priznata posebna prava za čiju realizaciju su ogdovorni pre svega roditelji a potom i država posredstvom nadležnih organa. Roditelj je postao odgovoran za kompletnu zaštitu, podizanje i osposobljavanje deteta za samostalan život, podmirenje svih njegovih potreba za vreme maloletstva, kao i nakon punoletstva ako je dete nesposobno da se samo stara o sebi, a sve u najboljem interesu deteta.
Tako se u savremenom pravu težište u odnosu roditelja i dece sa prava roditelja prebacuje na odgovornost roditelja, odnosno prava deteta. Prava deteta garantovana su i zaštićena velikim brojem međunarodnih i unutrašnjih pravnih instrumenata, a promovisanje dečijih prava i briga o deci na vrhu su prioriteta u državi i međunarodnim institucijama i organizacijama. Sadržinu roditeljskog prava čine pravo i dužnost staranja o detetu, čuvanje i podizanje deteta, vaspitavanje deteta, obrazovanje deteta, zastupanje deteta, izdržavanje deteta i upravljanje i raspolaganje imovinom deteta za dobrobit deteta.
Pored Ustava koji garantuje zaštitu dečijih prava i koji kaže: „ Roditelji imaju pravo i dužnost da izdržavaju, vaspitavaju i obrazuju svoju decu, i u tome su ravnopravni. Sva ili pojedina prava mogu jednom ili oboma roditeljima biti oduzeta ili ograničena samo odlukom suda, ako je to u najboljem interesu deteta, u skladu sa zakonom“ , pravni osnov zaštite dečjih prava čini i niz ratifikovanih međunarodnih konvencija poput Konvencije UN o pravima deteta. U Članu 3. Konvencije se kaže: “U svim aktivnostima koje se tiču dece, bez obzira da li ih preduzimaju javne ili privatne institucije socijalnog staranja, sudovi, administrativni organi ili zakonodavna tela, najbolji interesi deteta biće od prvenstvenog značaja”.