Izdvajanja iz zaovstavštine u korist potomka koji je zajedno privređivao sa ostaviocem

Izdvajanja iz zaovstavštine u korist potomka koji je zajedno privređivao sa ostaviocem

1.    UVOD

Obujam ostavine se utvrđuje u trenutku otvaranja nasljedstva. Ostavina se sastoji samo od onoga što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti pa u ostavinu ne ulazi tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Ustanova izdvajanja služi da se izdvoji ono što u ostavinu ne ulazi. Izdvajanje zahvaća u pravilu pojedine predmete iz ostavine, dok odvajanje zahvaća cijelu ostavinu.

1. Kod izdvajanja treba paziti na zajedničku imovinu bračnih drugova, odnosno bračnu stečevinu. Iako je možda formalno muž nositelj prava koja su stečena radom u tijeku braka, treba odrediti udjele, pa ono što pripada ženi/mužu razdvojiti i u ostavinu uzeti samo one obveze i prava koja doista pripadaju ostavitelju.

2. Javlja se i u izdvajanju u korist potomaka koji su privređivali s ostaviteljem: Neovisno o svome nas¬¬ljednom pravu ostavite¬¬ljev potomak koji je s ostavite¬¬ljem živio u zajednici te je svojim radom ili dava¬¬njima pridonio da se ¬¬nje¬gova imovina poveća, časom ¬¬nje¬¬gove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se ¬¬nje¬govim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici. Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunava¬¬nju nužnog dijela, niti se uračunava nas¬¬ljedniku u ¬¬nje¬gov nas¬¬ljedni dio. Pravo se ostvaruje samo na zahtjev ovlaštenika. Pravo na podnoše¬¬nje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvara¬¬nja nas¬¬ljedstva.

3. Isto je i u slučaju izdvajanja kućanskih predmeta: Na¬¬dživjelom bračnom drugu i ostavite¬-ljevim potomcima koji su živjeli s ostavite¬¬ljem u istom kućanstvu u času smrti, pripadaju kućanski predmeti koji služe za zadovo¬¬ljava¬¬nje ¬¬njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, kućanski aparati, poste¬¬ljina i slično, ali ne ako su ti predmeti znatnije vrijednosti. Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u račun pri izračunava¬¬nju nužnog dijela niti se uračunavaju nas¬¬ljedniku u ¬¬nje¬gov nas¬¬ljedni dio. Oni stječu izdvojene predmete u suvlasništvo, na jednake dijelove.

U svome radu ću da objasnim neke institute vezano za nasljeđivanje, kao što su: nasljedno pravo, pretpostavka za postojanje zaovstavštine, zaovstavština, izdvajanje u korist potomka koji je privređivao s ostaviteljem, ostavinski postupak i ostavinska rasprava.

2.    NASLJEDNO PRAVO

Nasljedno pravo ima dva osnovna značenja, objektivno i subjektivno. U objektivnom smislu to je skup pravnih propisa koji uređuju nasleđivanje, a u subjektivnom smislu označava konkretna ovlašćenja određenog lica, da na osnovu objektivnog nasljednog prava stekne određena prava iz zaostavštine ostavitelja. Nasljedno pravo u svojoj dugoj istoriji je  razvilo  i posebnu terminologiju.
Umrlo lice čija je imovina predmet nasleđivanja naziva se ostavilac, de cujus, defunctus. Ukoliko je ostavitelj ostavio testament odnosno zavještanje, onda se on naziva zavještalac ili testator. Trenutak smrti ostavitelja, a to je ujedno i trenutak otvaranja naslijeđa, naziva se delacija. Imovina ostavitelja ili testatora koja je podobna za nasleđivanje, naziva se zaostavština odnosno ostavina. Odredba u testamentu kojom se određenom licu ostavlja tačno određeno pravo, naziva se isporuka ili legat, a lice u čiju je korist takva odredba sačinjena naziva se isporukoprimac ili legatar.
Nasljednopravni propisi imaju dvije dimenzije, vremensku i prostornu.Vremenska dimenzija znači da se zaostavština raspravlja po propisima koji su važili u momentu smrti  ostavitelja. Punovažnost testamenta , ugovora o doživotnom izdržavanju i ugovora  o ustupanju i raspodjeli imovine za života se cijene po zakonu u vrijeme  kada su ovi pravni poslovi poduzeti.Ustavno načelo o neretroaktivnosti zakona  poštuje se i u materiji nasljeđivanja.