Odlomak

Izvoz malina

UVOD

Poljoprivreda u različitim ekonomskim sredinama nosi odgovarajuće značajne privredne zadatke, pa njima zaprema proporcionalan udio kako u ukupnom bruto društvenom proizvodu, tako i u aktivnoj snazi stanovništva. U skladu sa time, uslijed realnih okolnosti višegodišnjeg zaostajanja za svijetom, sa dugo oglašavanom federalnom pa i ukupnom državnom politikom,
upravo ovoj djelatnosti povjerena je zadaća da bude jednim od vodećih pravaca budućeg privrednog i društvenog razvoja naše zemlje.

Proizvodnja hrane se kod nas sve do nedavno smatrala jedinim odgovornim i ekskluzivno zaduženim promotorom života ljudi u izvangradskim prostorima. Time su emitovani veoma važni, ali ne i jedini razlozi zbog kojih su tokom ranijih vremena izostajali prepoznatljivi razvojni efekti kako u njoj samoj, tako i u općem kvalitetu življenja ljudi na selu. Ovi prvi iskazivani su u višedecenijskoj prijeratnoj diktiranoj socijalističkoj ekonomiji, te ideološkom preferisanju obimom manjeg državnog, naspram resursima većeg privatnog sektora poljoprivredne proizvodnje, a drugi u držanju sela kao siromašne i društveno zapostavljene životne sredine.

Poljoprivredni sektor prate uske domaće finansijske mogućnosti. One koče njegovu transformaciju, pa se izlaz traži u stvaranju klime kakva bi vodila prema meñunarodno konkurentnim razvojnim programima, uz odgovarajuće ograničene državne transfere saglasne dinamici općeg privrednog razvoja i meñunarodne pomoći. Bosna i Hercegovina je, u globalnom smislu, nakon minulih godina svog poslijeratnog postojanja, uz dosta neriješenih pitanja, ostvarila i vidne pomake. Sada je, uz probleme koje treba riješiti, konačno dobila odluku Evropske unije i počela pregovore za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju ovoj asocijaciji.

Na unutrašnjem planu ona to čini provodeći svoj društveni reformski program, ali uz zaostajanje na njegovom ekonomskom dijelu. Što se Federacije Bosne i Hercegovine tiče, u tim zaostajanjima opet prednjači sektor hrane, i to posebno njegov primarni, poljoprivredni dio. Takav sektor, stalno i uglavnom formalno ohrabrivan, praktično je tek u zadnjim godinama nešto više, ali ipak nedovoljno podstican. Stoga se on dovodi u opasnost da ostane nepripremljen za svoje već sutrašnje integrisanje u Svjetsku trgovinsku organizaciju i preksutrašnje u EU, te takav prihvati trajne obaveze koje će iz tih integracija proisteći. Kompanija ECO RUBUS d.o.o. upravo je tu našla svoj primarni interes i upravo na poljoprivredi (jagodičastom voću) gradi svoj core biznis.

Jagodičasto voće (u koje ubrajamo maline, kupine, jagode i borovnice) spada u grupu rijetkih BH proizvoda koji se izvoze u ostale zemlje, uglavnom u zemlje Evropske unije i Sjedinjene Države. Sredinom 1980-tih, smrznuto i svježe jagodičasto voće predstavljalo je glavni izvozni potencijal za ovaj region. Prije rata postojala je profitabilna industrija jagodičastog voća, koja je proizvodila 10.000 tona godišnje. Od toga 20% se izvozilo na tržišta u Evropi. Prijeratni izvoz se sastojao uglavnom od smrznutog jagodičastog voća. Kao posljedica rata, oko 60% prijeratnih površina, koje su iznosile od 600 do 700 hektara zasañenog zemljišta, uništeno je.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari