Javnost i javno mjenje
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA ODNOSI SA
JAVNOŠĆU I MENADŽMENT KOMUNIKACIJA
Tema:
JAVNOST I JAVNO MNJENJE
Banja Luka, novembar 2012 godine
1
UVOD
Prije svega kako to obično svi počinju sa uvodima, tako ćemo prvo pokušati da
objasnimo prevod i nastanak riječi javnost i ostale riječi koje su vezane za ovaj
seminarski rad. Pojam riječi javnost izvedena je iz riječi java kao pojavnog svijeta koji se
čulima može opaziti. Naziv javni (public) potiče od latinske riječi populusa ili poplicus, i
uopšteno označava neku masovnu populaciju (narod) u saradnji sa nekim pitanjem od
zajedničkog interesa. Javno zato što označava opštu pristupačnost. Političko značenje
termina javnost izvodi se iz latinskih riječi publikus – javan i populous – narod. Javno,
shodno ovim terminima, označava nešto popularno ili nešto narodno što je čest izraz u
našem jeziku. Konstituiše se i iz odnosa prema pojmu privatnosti. Atribut javnog se
najčešće primjenjuje u smislu javnog mnjenja o čemu ću više kasnije govoriti. Na
različitim etapama društvenog razvoja ovaj pojam je ograničen samo na uži društveni sloj
koji je stalno ili povremeno uticao na političku praksu.
U političkim naukama i istoriji, javnost je populacija pojedinaca u saradnji sa građanskim
ili državnim poslovima. U društvenoj psihologiji, marketingu i odnosima s javnošću,
javnost ima nekoliko definicija. “Džon Dui definiše javnost kao grupu ljudi koji se u
suočavaju sa sličnim problemom, prepoznaju ga i sami se organiziju kako bi ga riješili.
Ova definicija javnosti je stoga situacijska tj. ljudi se organizuju u pojedinoj situaciji“
.
Javnost kao pravna i politička kategorija označava vanjsku sferu društvenog života, koja
za razliku od privatne, institucionalne ili partijske, postaje osnovni nosilac kriterijuma
vrednovanja onih društvenih odluka koji dotiču interese svih pripadnika društva. Javni
život, dešava se jednako na ulici, ali isto tako i u razgovoru. Ako bih gledao na javnost
kao budući menadžer dolazim do zaključka da je javnost svaka grupacija ljudi kod kojih
postoji aktuelni ili potencijalni interes i mogućnost uticanja na sposobnost organizacije da
ostvare svoje ciljeve. Iz prirode čovjeka proističe potreba da ono što što se tiče čovjeka
saopšti drugom čovjeku. Ograničavanje javnog mnjenja znači ukidanje javnosti kao
http://en.wikipedia.org/wiki/Public
(preuzeto 06.10.2012.)
2

svoje prijedloge koje javno izražavaju i stoje iza njih i tako pokušavaju imati uticaja na
javno mišljenje. U našem jeziku, značenje javnosti prevladava u smislu svakome
otvorenog i pristupačnog prostora.
2. VRSTE JAVNOSTI
2.1. Podjela javnosti prema istorijskim tokovima
Prvu podjelu javnosti možemo formulisati kao istorijsku:
Antička javnost - Kategorije javnog i privatnog se javljaju još u staroj Grčkoj, u kojoj
je sfera polisa, grada-države, zajednička svima i strogo razdvojena od sfere privatnog.
Javni život, bios politikos, se jednako odigrava na trgu, agori i u razgovoru, pa za
antički svijet javnost predstavlja carstvo slobode, domen u kome sve postaje vidno.
Domen javnosti je bio ne samo pristupačan slobodnim ljudima, nego je učestvovanje
u javnom životu zajednice bila i njihova obaveza.
Reprezentitativna javnost – “Ovaj vid javnosti javlja se u srednjem vijeku. Predstavlja
obilježje statusa i vezana je za atribute ličnosti kao što su insignije, maniri, habitus i
retorika, tj. za strogi kodeks plemićkog ponašanja. Reprezentativna javnost je postala
samo javna demonstracija plemićkog i crkvenog statusa i interesa ove dvije klase.
Javnost je tada, prema mišljenju Habermasa, bila samo privilegovani tzv. rezervat u
društvu, ograničen na dvor i plemstvo oko njega, bez ikakvih demokratskih
konotacija“
Literarna javnost - Pojavi građanske javnosti prethodi fenomen formiranja tzv.
literarne javnosti, na koji je ukazao Habermas. Rana literarna javnost koja se formira
u engleskim kafanama, francuskim salonima i njemačkim kafanskim društvima,
predstavlja prethodni oblik javnosti koja djeluje kritički i politički. Literarna javnost
predstavlja poligon za vježbanje javnog rezonovanja koje još u sebi samom kruži. To
je proces samoprosvećivanja privatnih ljudi na autentičnim iskustvima svoje nove
privatnosti.
Građanska javnost - Definiše se kao sfera privatnih ljudi okupljenih u publiku.
Nastaje uporedo sa javljanjem tržišta, u 18. vijeku, na temeljima literarne javnosti.
Njeno prvobitno težište je u javnom rezonovanju koje treba da obezbjedi robni
http://www.prosvjetnirad.co.me/broj17-18_09g/42.htm
(preuzeto 12.10.2012.)
4
promet. Istorijske promjene dovode i do promjena u strukturi građanske javnosti, koje
su najočiglednije u pogledu statusa publike koja sve više pasivizira.
2.2. Podjela javnosti prema grupacijama
Drugu podjelu možemo nazvati podjela prema grupacijama javnosti:
opšte javnosti - obuhvata cjelokupno čovječanstvo, jednu naciju i sl. (svjetska,
evropska, srpska, banjalučka)
specijalne javnosti - ljudi povezani zajedničkim interesima (poslovna, sportska
javnost)
javnost sa određenim problemom - ljudi suočeni s nekim problemom koji raspravljaju
o mogućnostima njegovog rješavanja
Ako bih podijelili javnosti prema važnosti za neku organizaciju postoje:
Finansijska javnost (banke, akcionari, fondovi i drugi finansijski subjekti)
Medijska javnost (štampa, radio, film, internet i televizija)
Država (pravno regulisanje svih oblasti života)
Građanstvo (nevladine organizacije, organizacije potrošača, penzionera i dr.)
Lokalna javnost (susjedno stanovništvo i lokalne organizacije)
Šira javnost (ukupna javnost izvan lokalnih granica)
Grunig govori o 4 tipa javnosti:
svestrane javnosti (one su aktivne u vezi sa svim temama)
apatične javnosti (ne obraćaju pažnju i neaktivne su bez obzira o kojoj temi se radi)
javnosti koje se interesuju samo za jednu temu
javnosti tz. vrućih tema
2.3. Interna javnost
Jedna je javnost prisutna u procesu komunikacije svake kompanije u svakom procesu
a to je interna javnost. To su u stvari zaposleni u organizaciji ili kompaniji. Interna
javnost neke veće organizacije mogu biti svi oni koji su vezani uz nju. “Tako za političku
stranku internu javnost čine njeni članovi i simpatizeri, za kompaniju su to svi oni koji uz
njene zaposlene učestvuju u tehnološkom procesu nabavke, proizvodnje ili prodaje“
Ateljević Žana/Gligorić T., Odnosi sa javnošću, Glas srpski-Grafika, Banja Luka 2008, 1. izd., str. 241
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti