Jedinice spoljašnje memorije
JU SREDNJA STRUČNA ŠKOLA
Stručni rad
Tema
Jedinice spoljasnje memorije
Učenik: Mentor:
*****************************************prof.Dosljak Ljopce
Jun 2014
Sadržaj
2.1 Princip rada hard disk-a....................................................................................................................... 4
2.2 Dijelovi hard diska...............................................................................................................................5
2.3 IDE interfejs za povezivanje diskova na računar.................................................................................5
4.1.1 SD (Secure Digital) kartica
4.1.2 MMC (MultiMedia Card) kartica
4.1.3 CF (Compact Flash) kartica
1

služe za dugotrajno čuvanje podataka i programa, čuvanje podataka velikog obima, arhiviranje
podataka, čuvanje rezervnih kopija podataka i dr. Značajne karakteristike spoljnih memorija su:
srednje vreme pristupa podacima (merna jedinica mili sekunda-
ms
)
brzina prenosa podataka (merna jedinica
Gbit/s
)
kapacitet (merna jedinica
GB
-giga bajt ).
Spoljna memorija se dijeli na :
a)
MAGNETNE
(hard disk)
b)
OPTIČKE
(cd, dvd, blurej disk)
c)
ELEKTRONSKE
(fleš memorije, memorijske kartice).
3
2. Magnetne memorije (hard disk)
Tvrdi disk (ili hard disk) je uređaj koji piše i čita podatke. Svaki računar danas ima barem
jedan hard disk, na njemu se drže svi podaci neophodni za pokretanje računara, kao npr.
operativni sistem, on ustvari omogućava računaru da zapamti podatke i poslije gašenja istog.
Sam hard disk je izumljen oko 1950-tih godina, kapaciteta od samo nekoliko megabajta, danas su
došli do mnogo većih brojki, danas se kapaciteti mjere u stotinama gigabajta (GB), čak na nekim
web serverima i u terabajtima (TB). Bilo šta što se nalazi u disku je zapravo red bajtova, više ili
manje. Svaka datoteka bila ona slika, video, tekst ili nešto drugo je red bajtova zapisanih, u ovom
slučaju, na tvrdom disku
(slika 1.)
.
(slika 1. ) Prikaz hard disk-a
2.1 Princip rada hard disk-a
Magnetski disk svoje djelovanje temelji na fizičkim osnovama magnetskog polja i svojstvima
feromagnetskih materijala. Pri upisu podataka na njega koriste se svojstva takozvanih tvrdih
feromagnetskih materija da nakon što su magnetizirane spoljnim poljem, ostanu magnetizirane i
nakon što se spoljno magnetsko polje ukloni. Tvrdi disk se sastoji od nekoliko ploča obično od
nemagnetskih materijala, najčešće legure aluminija ili stakla. Te ploče su premazane sa tankim
slojem feromagnetskog materijala debljine 10 do 20 nm (za poredjenje, debljina običnog
kopirnog papira je između 0,07 mm i 0,18 mm - 70.000-180.000 nm). Na taj magnetski materijal
se obično još stavi premaz ugljenika kao zaštitni sloj.
Za magnetski materijal se danas obično biraju legure kobalta, dok su ranije bili korišteni
oksidi željeza, hroma ili slično. Disk se okreće oko svojeg središta brzinom od 3000 okr/min do
10.000 okr/min, dok se tik iznad njega nalazi glava za čitanje i pisanje (engl. read-and-write
head), pričvršćena na ručku koja može glavu premjestiti bliže ili dalje središtu diska. Na
današnjim, modernim diskovima, udaljenost te glave od površine ploče se mjeri u nanometrima.
Podaci se na disk upisuju uz pomoć male zavojnice koja je sastavni dio glave. Zavojnica
u biranim trenucima propušta električnu stuju izabranog smjera (princip binarnog sistema, 0 ili
1). Magnetska glava sastoji se od zavojnice koja je namotana na tvrdu feritnu jezgru. Glava je
učvrščena na ručicu koju po disku pomjera aktuator. Uz pomoć njega glava se može pomicati
iznad cijelog diska. Magnetska površina ploče u disku je podjeljena u puno malih magnetskih
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti