Odlomak

UVOD

Konkurentnost (postizanje rezultata i uspjeha) je centralna odrednica međunarodne ekonomije. Konkurentnost je superiornost u odnosu na rivale, druge konkurente na tržištu.

“Konkurentnost zemlje je područje ekonomske teorije, koja analizira činjenice i politike koje oblikuju sposobnost zemlje da stvori i održi sredinu koja stvara veću vrijednost za preduzeća i prosperitet za njene stanovnike”

Recept konkurentnosti je povećanje kvaliteta proizvoda prilagođenog svjetskim standardima, produktivnosti i ekonomičnbosti, organizacija istupanja na tržištu, marketing i znanje kao faktor uspjeha.

Na konkurentnost zemlje posebno mogu da utiču kratkoročni nacionalni interesi, ex ante kontrola cijena, legalizovan monopol, konkurentnost između samih institucija.

1. Pojam konkurentnosti

Na konkurentnost neke zemlje utiču mnogi direktni i indirektni faktori, ali od svega je najvažnija konkurentnost poduzeća jer su ona nositelji privredog razvoja. Zbog ovoga, poduzeća su stavljena u prvi plan u odnosu na mnoge indikatore koji karakterišu makroekonomiju. Naravno ne smije se zapostaviti ni okruženje koje značajno utiče na konkurentnost pojedinih privrednih sektora.

Faktori koji utiču na konkurentnost jesu: visoki troškovi poslovanja, veliko poresko opterećenje, veliki javni dug, slaba ukupna konkurencija koja ne potiče poduzeća na inovacije i konkurentnost, neregulisan sistem zaštite okoline i upravljanja otpadom, kvalitetna odnosno nekvalitetna saobraćajna infrastruktura, teškoće u likvidaciji poduzeća, neusklađeno zakonodavstvo, slabosti u javnoj upravi itd.

Najveće smetnje konkurentnosti su smetnje koje uzrokuju državne odnosno lokalne vlasti, a ne sama poduzeća. Smetnje mogu stvoriti i poslovni subjekti, ali država može intervenisati i ukloniti ih. Kada se govori o klasičnim smetnjama koje negativno utiču na konkurentnost, to mogu biti: horizontalna ograničenja, vertikalna ograničenja i zloupotrebe državne dominacije. Horizontalna ograničenja se ogledaju kroz fiksiranje nabavnih i prodajnih cijena, podjele tržišta resursa i dobara, ograničavanje ili kontrolisanje istraživanja i razvoja, proizvodnje i marketinga. Vertikalna ograničenja mogu biti u vidu dugoročnih ekskluzivnih (monopolskih) ugovora.

Na konkurentnost zemlje posebno mogu uticati kratkoročni nacionalni interesi, ex ante kontrola cijena, legalizovan monopol, konkurentnost između samih institucija.

U zavisnosti od institucije koja mjeri konkurentnost postoje i različite definicije konkurentnosti.

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) konkurentnost definiše kao „stepen u kome zemlja u uslovima otvorenog tržišta, proizvodi robu i usluge koje zadovoljavaju test međunarodne konkurencije, a da pri tom istovremeno održavaju i povećavaju domaći realni dohodak“.

Konkurentnost je set institucija, politika i faktora koji određuju nivo produktivnosti zemlje (WEF). Veća produktivnost je osnova za održivi razvoj.

Konkurentnije privrede rastu brže na srednji i dugi rok. Faktori konkurentnosti su evoluirali od prirodnih resursa do obrazovanja, tehnologije, sofisticiranosti poslovanja i sl. Manje razvijene privrede obično izvoze proizvode sa malom dodatom vrednošću što govori o tome da svoju poziciju na svjetskom tržištu temelje na cjenovnim faktorima konkurentnosti.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari