Konkurentnost kao ključ uspeha preduetništva u Srbiji
Visoka poslovna škola strukovnih studija Valjevo
„KONKURENTNOST KAO KLJUČ USPEHA
PREDUZETNIŠTVA U SRBIJI“
- seminarski rad -
Studenti
:
Srđan Simić 8171/14
Zorka Milanović 8021/14
Valjevo, 2017.
2
„KONKURENTNOST KAO KLJUČ USPEHA PREDUZETNIŠTVA U SRBIJI“
S A D R Ž A J
:
1. Konkurentnost
1.1. Pojam konkurentnosti
1.2. Konkurentnost prema Svetskom ekonomskom forumu
3. Konkurentnost Srbije u 2016. Godini
3.1. Stvaranje konkurentske prednosti na primeru preduzeća „
3.1.1. Istorijat
3.1.2. Nabavka, prodaja i marketing
3.1.3. Konkurencija

4
„KONKURENTNOST KAO KLJUČ USPEHA PREDUZETNIŠTVA U SRBIJI“
1. KONKURENTNOST
Konkurencija, ili tržišna „utakmica“ je osnovni regulator tržišta. Iako neki
teoretičari smatraju da
konkurentnost
nije ništa drugo do merenje bogatstva društva
na drugi način, vrlo je važno da ona doprinosi inovativnosti, unapređenju poslovanja i
ukupnom ekonomskom rastu.
Međutim, ako je slaba konkurentnost na globalnom
tržištu, onda i nacionalna ekonomija trpi. Ovo obično vodi ka protekcionizmu,
netransparentnim državnim dotacijama i barijerama za ulazak na tržište.
Jačanje produktivnosti i opšte konkurentnosti mora biti osnovna ideja u
sprovođenju ekonomske politike. Jedino dobro usmerene politike unapređenja
nacionalne konkurentnosti mogu osigurati željeni put ka razvoju i ukupnom društvenom
blagostanju. Te politike moraju biti sveobuhvatne i usmerene prema podizanju
konkurentnosti.
1.1. POJAM KONKURENTNOSTI
Na konkurentnost jedne zemlje utiču mnogi direktni i indirektni faktori, ali od
svega je najvažnija
konkurentnost preduzeća
, jer su ona nosioci privrednog razvoja.
Zbog ovoga, preduzeća su stavljena u prvi plan u odnosu na mnoge indikatore koji
karakterišu makroekonomiju. Naravno, ne sme se zapostaviti ni okruženje koje
značajno utiče na konkurentnost pojedinih privrednih sektora.
Faktori koji utiču na konkurentnost su
:
visoki troškovi poslovanja;
veliko poresko opterećenje;
veliki javni dug;
slaba ukupna konkurencija koja ne podstiče preduzeća na inovacije i
konkurentnost;
neregulisan sastav zaštite okoline i upravljanja otpadom;
kvalitetna, odnosno nekvalitetna infrastruktura;
teškoće u likvidaciji preduzeća;
neusklađeno zakonodavstvo;
slabosti u javnoj upravi i sl.
Najveće smetnje konkurentnosti su smetnje koje uzrokuju državne, odnosno
lokalne vlasti, a ne sama preduzeća. Smetnje mogu stvoriti i poslovni subjekti, ali
država može intervenisati i otkloniti ih. Kada se govori o klasičnim smetnjama koje
negativno utiču na konkurentnost, to mogu biti: horizontalna ograničenja, vertikalna
ograničenja i zloupotrebe državne moći.
Horizontalna ograničenja
se ogledaju kroz
fiksiranje nabavnih i prodajnih cena, podelu tržišta resursa i dobara, ograničavanje, ili
Privredna komora Srbije:
http://rpkns.com/klju-konkurentnosti-i-privrednog-rasta-lei-u-
, (pristupljeno 27.04.2017.)
Maksimović
,
Lj
. (2010)
Mikroekonomski aspekti konkurentnosti
. Kragujevac: Ekonomski
fakultet, 89-91
5
„KONKURENTNOST KAO KLJUČ USPEHA PREDUZETNIŠTVA U SRBIJI“
kontrolisanje istraživanja i razvoja, proizvodnje i marketinga.
Vertikalna ograničenja
mogu biti u vidu dugoročnih ekskluzivnih (monopolskih) ugovora.
Na konkurentnost
zemlje posebno mogu uticati
: kratkoročni nacionalni interesi,
ex – ante
kontrola cena,
legalizovan monopol, konkurentnost između samih institucija i sl.
Postoji terminološka razlika između konkurentnosti i konkurencije, iako se u
široj domaćoj javnosti, štampanim i elektronskim medijima, ova dva termina nepravilno
koriste kao sinonimi, pa se unapređenje konkurentnosti i unapređenje konkurencije
neopravdano poistovećuju.
Naime, konkurencija kao tržišni fenomen govori o intenzitetu tržišne
„utakmice“ između tržišnih učesnika, kako na strani ponude, tako i na strani tražnje
za proizvodima i uslugama. Podsticanje konkurencije na parcijalnim tržištima bi trebalo
da rezultira nižim cenama, većim kvalitetom i raznovrsnošću proizvoda i usluga,
učestalim inovacijama na strani ponude, što ima pozitivne implikacije na potrošačev
višak. Zbog svog pozitivnog dejstva na nivo blagostanja parcijalnih tržišta, zaštita i
podsticanje konkurencije su teme od prvorazrednog značaja za sve tržišne privrede.
Podizanje nivoa konkurencije između tržišnih učesnika dovodi do unapređenja
konkurentnosti zemlje, ali suprotno ne mora da važi.
1.2. KONKURENTNOST PREMA SVETSKOM EKONOMSKOM FORUMU
Od 2005. godine, Svetski ekonomski forum bazirao je analizu konkurentnosti
na
Indeksu globalne konkurentnosti
(
GCI – Global Competitiveness Index
), veoma
obuhvatnom indeksu, koji obuhvata mikroekonomske i makroekonomske temelje
nacionalne konkurentnosti. Za istu godinu vezuje se i početak uvođenja zaštite
konkurencije u Srbiji, donošenjem
Zakona o zaštiti konkurencije
i formiranjem
Komisije za zaštitu konkurencije
.
Sve komponente konkurentnosti grupišu se u dvanaest stubova
konkurentnosti
:
prvi stub: institucije;
drugi stub: infrastruktura;
treći stub: makroekonomska stabilnost;
četvrti stub: zdravstvo i osnovno obrazovanje;
peti stub: visoko obrazovanje i stručna obuka;
šesti stub: efikasnost tržišta roba;
sedmi stub: efikasnost tržišta rada;
osmi stub: razvoj finansijskog tržišta;
deveti stub: tehnološka spremnost;
deseti stub: veličina tržišta;
jedanaesti stub: poslovna sofisticiranost;
dvanaesti stub: inovativnost.
FREN - Fondacija za razvoj ekonomske nauke:
https://www.fren.org.rs/node/305
, (pristupljeno
26.04.2017.)

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti