Lišenje slobode – Pritvor

Lišenje slobode – Pritvor

1. UVOD

Pritvor spada u jednu od mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog, odnosno optuženog i uspješno vođenje krivičnog postupka. Ostale su taksativno navedene, a to su pored ptitvora sledeće mjere: Poziv, dovođenje, mjere zabrane i jemstvo. Pritvor predstavlja najtežu mjeru prinude, dok je poziv najlakša mjera.
Preventivno lišenje slobode je garancija za uspješno vođenje postupka i za izvršenje presude, jer osigurava fizičku prisutnost osumnjičenog, odnosno optuženog njegovim stalnim držanjem na raspolaganju sudu i sprečavanjem da ometa postupak (procesni cilj) i, u isto vrijeme, sprečava osumnjičenog, odnosno optuženog da završi započeto krivično djelo ili da izvrši nova, ako je takva situacija u izgledu.1
Da bi se pritvor mogao odrediti, mora postojati osnovana sumnja da je neka osoba učinila krivično djelo. Mjere za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog, odnosno optuženog i uspješno vođenje krivičnog postupka prvenstveno su usmjerene na osobe, a ovom mjerom se u toku krivičnog postupka najviše zadire u ljudska prava i slobode osumnjičenog. Istorija krivičnog postupka je donijela velike promjene u uređenje pritvora kao mjere. Tri modela krivičnog postupka: Akuzatorni-optužni, inkvizitorski-istražni i mješoviti krivični postupak.
Prema našem procesnom zakonodavstu, pritvor određuje ili produžava sud, na prijedlog tužioca. U istražnom postupku, o pitvoru odlučuje sudija za prethodni postupak, a produžava ga vijeće trojice sudija, na prijedlog tužioca. Nakon potvrđivanja optužnice pritvor određuje sudija za prethodno saslušanje, odnosno produžava ga vijeće od trojice sudija.
Ovaj seminarski rad, usmjeren je na jasno definisanje ove mjere, opravdanost njenog izricanja i zakonsko uporište za njeno izricanje. Tako se uz korišćenje zakonskih odredbi kako Republike Srpske tako i zemalja u okruženju, nastoji doći do stajališta koja će pritvor kao mjeru za određivanje prisustva osumnjičenog, odnosno optuženog pobliže objasniti.

2. POJAM I VRSTE PRITVORA

Pritvor je preventivno lišenje slobode lica za koje postoji osnovana sumnja da je izvršilo krvično djelo koje određuje sud, na tačno predviđeno vrijeme, kada se ispune zakonom propisani uslovi, a radi postizanja određenih procesnih i vanprocesnih ciljeva.2Od ostalih mjera prinude, pritvor se izdvaja po sadržaju koji ga čini najtežom mjerom i po ciljevima koji se ovom mjerom postižu. Po svom sadržaju, ova mjera podrazumijeva veći stepen ograničenja slobode optuženog koji se manifestuje u lišavanju slobode za određeno vrijeme, dok se druge mjere prinude ogledaju u ograničavanju slobode kretanja ili komuniciranja ili bavljenjem određenim poslovnim aktivnostima. Posmatrano sa aspekta uslova za izricanje ove mjere, proizilazi da primjena ove mjere prevazilazi okvir zajedničkog cilja ovih mjera definisanog u vidu obezbjeđenja prisustva osumnjičenog, odnosno optuženog i uspješnog vođenja postupka, jer je određivanje pritvora motivisano i preventivnim djelovanjima prema osumnjičenom, odnosno optuženom da ne učini novo krivično djelo ili ne dovrši pokušano djelo, odnosno zaštitom sigurnosti građana i imovine.
Upravo težina ove mjere je čini izuzetnom, i to s aspekta nadležnosti za određivanje pritvora, uslova za određivanje pritvora, dužine trajanja (mora biti svedena na najkraće nužno vrijeme, uz postavljanje vremenskog okvira za pojedine faze postupka), brzine postupanja svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć (posebna hitnost), kao i obaveznog sudskog nadzora nad trajanjem ove mjere, kontrole zakonitosti i opravdanosti pritvora, te izdržavanja ove mjere. Pritvor se može odrediti ili produžiti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.3
S obzirom na težinu zakonom predviđenih osnova za određivanje pritvora, odnosno težinu krivičnog djela koje se stavlja na teret osumnjičenom, odnosno optuženom, zakon je ustanovio samo jednu vrstu pritvora – fakultativni (mogući) i ne poznaje obavezni (obligatorni) pritvor.