Ljudski resursi

1.    UVOD

Poduzeća imaju potrebu za ljudima i ljudi imaju potrebu za poduzećem i tek zajedničkim djelovanjem ostvaruju ciljeve.

Ljudski potencijali su osnovica na kojoj se gradi strategija poduzeća, a svi resursi kao strojevi, sirovine i kapital, ciljevi kao proizvodnost i zadovoljavanje potrošaća dolaze od ljudi i na temelju njihova djelovanja.

«Ljudski kapital postaje ključni faktor za postizanje poslovnih ciljeva i poslovne uspješnosti.
Tu uspješnost i vrijednost osiguravaju djelomično ( ili potpuno ) ljudi, koji nisu samo najznačajniji potencijal, nego i najskuplji i «najproblematičniji» resurs koji tvrtka ima.
Oni uključuju iskustvo, vještine, prosudbe, sposobnosti, znanje, kontakte, preuzimanje rizika i mudrost pojedinaca pridruženih poduzeću».

Ovdje je za početak najbitnije razlikovati upravljanje, rukovođenje i menadžment:

« UPRAVLJANJE je organizacijska funkcija i proces.
Funkciju upravljanja u poduzeću vrše vlasnici ili njihovi predstavnici. Upravljanje se realizira donošenjem upravljačkih odluka. »

« RUKOVOĐENJE označava aktivnost planiranja, organiziranja, vođenja i kontrole.
Rukovođenjem se daju upute izvršiteljima za izvršenje radnih zadataka. Rukovođenjem se ostvaruju predviđeni ciljevi-poslovni rezultati u određenom vremenskom razdoblju. »

« MENADŽMENT se pojmovno određuje u trostrukom značenju. Menadžment označava proces maksimalnog iskorištenja i upotrebe raspoloživih resursa.
Menadžmentom se naziva uprava i nadzorni odbor u poduzeću. Menadžmentom se nazivaju i svi menadžeri-direktori u poduzeću koji su odgovorni za izvršavanje određenih zadataka. »

2.    TEORIJSKE KONCEPCIJE LJUDSKOG KAPITALA

Pod pojmom ljudski kapital podrazumijeva se kombinacija različitih ljudskih osobina: znanje, vještina, iskustvo, motivacija i sposobnost djelatnika te poslovna kultura, ljudski odnos i suradnja s poslovnim partnerima.

T. A. Stewart definirao je intelektualni kapital kao «sumu svega što svi ljudi u nekoj tvrtki znaju, da bi, pomoću tog znanja, ostvarivali konkurentsku prednost na tržištu».

P. H. Sullivan ljudski kapital definira kao znanja koja se pretvaraju u profit.

P. Drucker ističe d au društvu znanja prirodni resursi i rad nisu više temeljni ekonomski resurs, već je to intelektualni kapital koji definira kao «znanje koje teče kroz tehnologiju i nalazi se u ljudima».

K. E. Sveiby ljudski kapital definira kao «umijeće stvaranja vrijednosti pomoću tvrtkine neopipljive imovine». Pod tom imovinom podrazumijeva individualno znanje, patente, kulturu i imidž tvrtke.

Najveće zasluge pripadaju Garyju Beckeru koji je sa svojom knjigom «Human Capital» iz 1964. godine, utemeljio teoriju ljudskog kapitala. U ovoj knjizi Becker teoriju ljudskog kapitala definira kao aktivnosti koje povećavaju poslovne mogućnosti razvijajući najvredniji resurs: ljude.