Makroekonomska politika i njeni ciljevi

Makroekonomska politika i njeni ciljevi

POZITIVNA I NORMATIVNA EKONOMIJA

Bilo da se radi o ekonomskoj teoriji ili ekonomskoj politici proces ekonomskog promišljanja i odlučivanja predstavlja povezan sistem razmišljanja koji uključuje tri osnovne karike:  (1) ako slijedimo politiku X za rezultat ćemo dobiti Y; (2) rezultat Y je dobar (loš); (3) i podržavamo (ne podržavamo) politiku X;
U skladu sa logikom lanca razmišljanja,ekonomska nauka ne može predskazivati budućnost, ali može ponuditi predpostavke u obliku: «ako – tada», kao što je naprimjer pretpostavka: «ako se poreske stope smanje, proizvodnja će se povećati, uz uslov da se drugi uslovi ne promijene.» Ovakve teoretske pretpostavke, koje povezuju urok i rezultat i validne su u samo određenim uslovima i čine dio pozitivne ekonomije. Ekonomisti se uvijek ne slažu u ispravnosti teoretskih pretpostavki i rješavanja ovih neslaganja koje se oslanja na iznošenje argumenata «za» ili pronalaženje logičkih grešaka predstavlja značajan dio rada ekonomista, posebno u akademskim krugovima. Drugi dio neslaganja u okviru pozitivne ekonomije proizilazi iz interpretacije ekonomske prošlosti. Ekonomsti se ne moraju slagati da li je smanjenje poreza u prošlosti, uz ostale nepromijenjene uslove, stimulisalo povećanje proizvodnje. U rješavanju svih sporova ekonomisti se oslanjaju na stataističke analize. Ove studije su ograničene onemogučnošću da se u stvarnom svijetu ispuni kriterij «uz ostale nepromijenjene uslove», ali one doprinose sužavanju područja neslaganja i napretku u pozitivnoj ekonomiji. Kada ekonomisti donose vrijednosni sud o tome da je rezultat neke politike «dobar» ili «loš» možemo reći da se bave normativnom ekonomijom.
Donošenje vrijednosnih sudova podrazumjeva oslanjanje na etičke kriterije, bar u smislu da ekonomisti naglašavaju opće etičke principe na kojima se zasnivaju njihovi sudovi. U okviru toga, od posebnog značaja je odnos ekonomske efikasnosti i pravednosti. Većina ljudi smatra da je ekonomska efikasnost sama po sebi dobra,ali to ne mora značiti da je svaka politika koja promovira efikasnost i dobra politka. Da bi procijenili da li je ekonomska efikasnost sama po sebi dobra i poželjna u svakodnevnom promišljanju vrlo često se koriste pojmovi jednakosti ili pravednosti. Pojam pravednosti u odnosu na ekonomsku efikasnost ima dvostruko značenje.
Prvo, pravednost može biti dodatni kriterij prilikom izbora između različitih politika koje daju isti rezultat. Različite ali jednako ekonomski efikasne politike podrazumjevaju različiti zadovoljenje potreba pojedinaca ili pojedinih socijalnih grupa. U  jednom ekonomski efikasnom društvu osoba «A» može biti bogata, a osoba «B» siromašna i obrnuto. Obje osobe mogu biti jednako bogat (siromašne). Kada se suočimo sa ovakvim izborom lanac razmišljanja ide sljedećim tokom: (1)  politike X i Y su jednako efikasne, ali uključuju različito zadovoljenje pojedinačnih potreba; (2)  zadovoljenje pojedinačnih potreba je pravednije ako realiiramo politiku Y; (3) dakle slijedimo politiku Y. Osim kao dodatni pravednost se može pojaviti i kao kriterij superioran kriteriju efikasnosti. Za mnoge pojedince efikasnost ne smije biti ostvarivana na račun pravednosti. Ako oba cilja ne mogu biti postignuta istovremeno, efikasnost treba žrtvovati u korist pravednosti. U tom slučaju lanac razmišljanja i odlučivanja čine sljedeće karike: (1)  politika X nije najbolja sa aspekta efikasnosti, ali osigurava visok stepen pravednosti; (2) manje efikasne politike, nadoknađuju se većom pravednošću; (3)u odsustvu politike koja je i efikasna i pravedna, slijedimo politiku X.
Korištenje kriterija pravednosti otvara problem njegovog značeja u različitim društvenim okolnostima ili za različite pojedince ili socijalne grupe. U donošenju vrijednosnih sudova normativna ekonomija se oslanja na dva osnovna koncepta pravednosti: egalitaristički i liberalni.
Egalitaristički koncept prevednosti izvodi iz jedne distribucije dohotka i najbolje ga odražava maksima: «od svakog prema sposobnostima, svakom prema potrebama.» Ovaj koncept počiva na etičkom stavu da svim ljudima, po rođenju i zajedničkoj ljudskoj prirodi, pripada pravo učešća u ukupnom dohotku zajednice. I ovom konceptu postoje različiti pristupi.
Jednakost se može promatrati kao pravo na jednako učešće u raspodjeli svake robe i svih usluga, odnosno cjelokupnog dohotka društvu ili kao jednakost kojom se osigurava jednaka socijalna sigurnost svih članova, dok se preostali dio dohotka  distribuira na osnovu tržišta.
U tom slučaju, svaka osoba ima pravo na jednako učešće, npr. U distribuciji hrane, obrazovanju i sl., ali nema automatsko pravo na učešće u raspodjeli usluga avionskog transporta ili opreme za rekreaciju. Liberalni koncept pravednosti se zasniva  na postulatu da svaki pojedinac kjeluje u skladu sa individualnim izborom, bez pritisaka, prijetnji ili korekcije od strane drugih pojedinaca. Ovaj koncept ekonomska prava, kao što su pravo vlasništva ili pravo slobode razmjene sa drugim pojedincima, stavlja, u istu ravan sa osnovnim ljudskim pravima, kao što su pravo govora, pravo štampe ili pravo vjeroispovjesti.