A

A

E

E

R

R

O

O

D

D

I

I

N

N

A

A

M

M

I

I

Č

Č

K

K

E

E

 

 

K

K

A

A

R

R

A

A

K

K

T

T

E

E

R

R

I

I

S

S

T

T

I

I

K

K

E

E

 

 

V

V

A

A

Z

Z

D

D

U

U

H

H

O

O

P

P

L

L

O

O

V

V

A

A

 

 

 
 
 

1.

 

AERODINAMI

Č

KE

 

SILE

 

KRILA:

 

SILA

 

UZGONA,

 

SILA

 

OTPORA,

 

PROPULZIVNA

 

SILA.

 

 

1.1

 

   

Fizikalni

 

aspekti

 

stvaranja

 

i

 

tuma

č

nja

 

sile

 

uzgona

 

 
Obzirom  na  veliko  interesovanje  za  fenomen  mogućnosti  letenja,  često  se  postavlja  pitanje 

"jednostavnog" objašnjenja postupka stvaranja sile uzgona.  

U  popularnoj  literaturi  na  ovu  temu,  može  se  sresti  tumačenje  stvaranja  sile  uzgona  putem  tzv 

Bernoulli

­

jevog

 

principa

 (zasnovano samo na teoremi 

Bernoulli

‐ja). Po ovom tumačenju uzgon se ostvaruje 

kao  posledica  razlike  pritisaka:  većeg  pritiska  na  strani  donjake  (gde  je  zona  manjih  brzina)  i  manjeg 
pritiska na strani gornjake (gde je brzina strujanja veća). Nastala razlika brzina gornjaka/donjaka tumači 
se različitim putevima (dužinama strujnica) na strani gornjake i donjake, a istim vremenom "putovanja" 

koje je potrebno za opstrujavanje strujolikog tela (od razdvajanja na napadnoj ivici do ponovnog spajanja 
strujnica na izlaznoj ivici kako je to šaljivo prikazano na slici). 

 

background image

Ako bi posmatrali aeroprofil primenjen na krilu nekog lakog aviona, na primer UTVA 75, gde je dužina 

gornjake "samo" 1.5% do 2% duža od donjake, došli bi do zaključka da brzina leta mora biti veća od 700 

km/h da bi se ostvarila potrebna sila uzgona 

U diskusiji koncepta "jednakih vremena putovanja" ostaje još niz pitanja koja bi se mogla postaviti: šta 

je sa superktitičnim aeroprofilima kod kojih je donjaka u odnosu na klasične aeroprofile znatno "duža"; sta 

je sa objašnjenjem leđnog leta (inverznim aeroprofilima), itd. Očigledno je da sa ovim tumačenjem nešto 
nije u redu. Greška naravno nije u 

Bernoulli

‐jevoj teoremi ni u konstataciji da je pritisak na strani gornjake 

manji u odnosu na donjaku, već u predpostavci "jednakih vremena" putovanja po gornjači i donjači 

Kao  što  je  demonstrirano  putem  simulacije  strujnog  polja  oko  aeroprofila  postoji  znatno  kašnjenje 

fluidnih delića koji opstrujavaju donjaku u odnosu na one koji opstrujavaju gornjaku. Sa slika se vidi, da sa 

povećanjem  napadnog  ugla  (tj.  sile  uzgona),  razlike  u  vremenima  se  povećavaju.  Ova  situacija  je  jos 
izraženija na primeru ravne ploče pod određenim napadnim uglom 

 

 

Zaključak  je  da  predpostavka  o 

istom  vremenu  potrebnom  za 
opstrujavanje gornjake i donjake nije 
dobra.  Zašto  je  to  bitno  i  šta 

nedostaje?  Ignorisana  je  snaga  koja 
je  potrebna  za  stvaranje  sile  uzgona 
(rad  koji  vrši  lokalna  sila  u  jedinici 

vremena). 
 

1.2

 

  

Aerodinami

č

ke

 

sile

 

uzgona

 

i

 

otpora

 

kod

 

aeroprofila

 

(ap)

 

 

Razmatrajući kosu ploču koja se kreće u vazdušnoj 

struji  možemo  posmatrati,  pored  sile  otpora,  i  silu 
UZGONA koja deluje vertikalno naviše.  

Za  UKUPNU  AERODINAMIČKU  SILU,  koja  je  zbir 

sile  UZGONA  i  sile  OTPORA,  je  veliko  slovo  "R". 
Komponentama  ove  ukupne  aerodinamičke  sile  se 

dodaju indeksi prema osi na kojoj se nalaze, pa se sa sa 

Rz

 označava sila UZGON‐a koja leži na vertikalnoj osi i 

usmerena  je  naviše,  dok  je  sila  OTPOR‐a na  uzdužnoj 
osi  označena  sa 

Rx

.  Bočna  sila,  koja  deluje  po 

poprečnoj osi y se označava sa 

Ry

 (aerodinamička sila 

klizanja)  i  njena  veličina  je  često  zanemarljivo  mala, 
osim  kod  vertikalnih  površina  repa  helikptera,  gde  je 
ova  sila  poželjna.  Kad  postavimo  običnu  dasku  u 

vazdušnu  struju  pod  nekim  napadnim  uglom,  videli 
smo  da  na  tu  dasku  deluju  sledeće  sile  i  njih 
predstavljamo vektorski kao na gornjoj slici: 

 

Sila  OTPORA  (Rx)  koja  se  protivi  kretanju  daske  i 

paralelna je struji vazduha, 

 

Sila  UZGONA  (Rz)  koja  deluje  vertikalno  naviše  i 

izdiže dasku. 

background image

gornje strane morati prelaziti brže da bi se sastao sa vazduhom s donje strane koji prelazi manji put. Kako 
se vazduh brže kreće na gornjoj strani aeroprofila njegov bočni pritisak na okolnu površinu (statički p.) je 

manji.  Sa  donje  strane  aeroprofila  se  vazduh  sporije  kreće  i  njegov  bočni  pritisak  na  okolnu  površinu 
(statički  p.)  je  veći.  Dakle,  s  donje  strane  aeroprofila  dobijamo  polje  VISOKOG,  a  sa  gornje  strane  polje 
NISKOG pritiska, te se dešava usisavanje aeroprofila prema gore.  

Tako  je  stvorena je  SILA 

UZGONA 

nesimetričnošću 

aeroprofila.  Ako  bi  imali 
simetričan  aeroprofil  krila, 
tad na napadnom uglu "nula" 

u  vazdušnoj  struji  ne  bi 
uopšte imali silu uzgona, već 
bi 

silu 

uzgona 

dobili 

povećanjem  napadnog  ugla 
tog tela u vazdušnoj struji.  

Simetričan 

aeroprofil 

može 

dovesti 

do 

nesimetričnog  opstrujavanja 

u  uslovima  kad  je  njegov 
napadni ugao u kretanju kroz 
vazduh različit od "nule". 

Želiš da pročitaš svih 39 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti