Međusobni odnosi između učesnika u saobraćaju
INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK-TRAVNIK
SAOBRAĆAJNI FAKULTET TRAVNIK
MEĐUSOBNI ODNOSI IZMEĐU UČESNIKA U
SAOBRAĆAJU
SEMINARSKI RAD
PREDMET:
Edukacija u saobraćaju
Mentor: Student:
Prof. dr. sc. Alispahić Sinan Amra Halilović
Br.indexa: S-14/14-I
Travnik, juli 2017.
SADRŽAJ
2. MEĐUSOBNE KOMUNIKACIJE I INTERAKCIJE VOZAČA
3. ODNOS VOZAČA PREMA SEBI I DRUGIMA...........................................5
3.1. Odnos između vozača motornih vozila i pješaka.............................................6
3.2. Odnos između vozača motornih vozila i biciklista........................................10
3.3. Odnos između vozača motornih vozila i vozača mopeda i motocikla...........13
3.4. Odnos vozača motornih vozila prema starim i nemoćnim licima, licima sa
posebnim potrebama i vozilima kojima upravljaju ova lica....................................14
3.5. Odnos vozača motornih vozila prema kandidatima za vozače motornih
vozila, vozačima sa probnom vozačkom dozvolom i mladim vozačima................16
4. NEGATIVNI EFEKTI AGRESIJE, BIJESA I NASILNIČKE VOŽNJE
4.2. Faktori koji utiču na stvaranje agresivnog ponašanja u vožnji......................20
4.3. Moguće posljedice i rizici agresivnog ponašanja u vožnji............................20
4.4. Mogućnosti za sprečavanje agresivnog ponašanja u vožnji...........................21

-
Promovisanje pozitivnih stavova u bezbjednsti saobraćaja.
Strpljenje je važna osobina svakog savjesnog vozača. Ona se može poistovjetiti s čuvenom
poslovicom „strpljen – spašen“. Vozač koji posjeduje veće strpljenje, ima manje šanse da uđe u
konfliktne situacije s drugim učesnicima, a samim tim je manje izložen riziku od nastanka
saobraćajne nesreće i mogućih posljedica. Stariji i iskusniji vozači posjeduju veće strpljenje u
odnosu na mlade vozače. Kod vozača je često prisutan strah zbog ubrzanog odvijanja saobraćaja,
mogučeg nastanka saobraćajne nezgode, iznenadnih saobraćajnih situacija prilikom kretanja na
nepoznatim dionicima puta i dr. Straha i strepnji nema kada se vozač kreće ustaljenim dijelom puta,
kada je siguran u tehničku ispravnost svog motornog vozila, kada ima dovoljno vremena da stigne
do željene destinacije i kada nema ugrožavanja njegove definisane putanje kretanja u određenom
vremenskom okviru. Korištenje uređaja za svjetlosnu i zvučno upozorenje treba da bude
minimalno i samo onda kada je neophodno. Prekomjerno korištenje uređaja zadavanje svjetlosnih
znakova može izazvati trenutno zasljepljivanje drugih učesnika u saobraćaju i tako utjecati na
nastanak saobraćajnih nezgoda. Uređaji za zvučno upozoravanje učesnika u saobraćaju neophodno
je koristiti u saobraćajnim situacijama u kojima treba upozoriti učesnike u saobraćaju da promijeni
svoje ponašanje koje nije u skladu sa saobraćajnim propisima i pravilima. Međutim, u praksi se
pokazalo da vozači često i bez potrebe koriste ove uređaje. Svako prekomijerno korištenje ima
negativan utjecaj na učesnike u saobraćaju i kao posljedica takve primjene nastaje povećanje bijesa
i agresije na putevima.
Promovisanje pozitivnih stavova u bezbjednosti saobraćaja značajno utječe na unapređenje
odnosa između učesnika u saobraćaju. Vozači koji svojim postupcima daju pozitivne primjere
imaju veliko poštovanje od strane drugih učesnika u saobraćaju. Nasuprot tome, nesavjesni vozači
koji se bahato ponašaju izazivaju prezir i mržnju kod drugih korisnika puta. Kao pozitivne primjere
možemo navesti: uvažavanje starijih učesnika u saobraćaju koji prelaze pješački prelaz, zaštita
ranjivih kategorija, a posebno djece, korištenje bezbjednosnog sjedišta za djecu u putničkom
automobilu i drugo. Radi razumjevanja međusobnih odnosa između pojedinih kategorija učesnika
u saobraćaju u nastavku ćemo prkazati kratak osvrt na specifičnosti odnosa vozača prema sebi,
odnos između vozača motornih vozila i pješaka, odnos između vozača motornih vozila i biciklista
kao i odnos vozača motornih vozila i motociklista.
2. MEĐUSOBNE KOMUNIKACIJE I INTERAKCIJE VOZAČA
Pravovremeno, ciljano i jasno pokazivanje namjera drugim vozačima davanjem
odgovarajućih znakova i signala i postupanje u skladu sa saobraćajnim pravilima. Uvažavanje i
upotreba dodatnog sporazumjevanja, nasuprot krutom korištenju prava u okviru saobraćajnih
propisa. Dodatno sporazumjevanje je nadogradnja osnovnih propisa o bezbjednosti u saobraćaju i
učvrščivanju saobraćajne kulture.
Dodatno sporazumjevanje među vozačima vrši se signalima (sirenom), verbalno (riječima)
i neverbalno (pokretima ruke, pogledom, mimikom, pokretima glave, osmijehom, i sl.). Riječ je,
dakle, o defanzivnoj (neagresivnoj) komunikaciji i vožnji u kojoj pojedinac svoju vožnju
prilagođava drugim vozačima ( i učesicima) u saobraćaju. Npr., propuštanje drugih vozača sa
sporedne ulice i/ili iz „zagušene“ saobraćajne situacije na raskrsnici.
Vozač koji ustupa drugim vozačima mogućnost prostora i/ili priključenja sa sporedne ulice,
parkirališta ili kućnog dvorišta, ponaša se racionalno, što predstavlja neophodnu kulturu
racionalnog razmišljanja i ponašanja.
Kultura ponašanja vozača podrazumjeva blagovremeno prestrojavanje i omogućavanje
ulaska drugog vozila u povoljniju poziciju kojom će olakšati pozicije drugih vozača i kada to nije
obavezan. Kruto i bezobzirno korištenje prednosti često usporava saobraćaj i uslovljava
„zagušivanje“ saobraćaja.

12. Posebnu pažnju posvetiti samozaštiti i zaštiti drugih saputnika upotrebom sigurnosnih
pojaseva čija je efikasnost nesumnjivo dokazana. Značajan prilog tome dali su naši
eminentni eksperti iz saobraćaja.
Unutar svake od grupa navedenih faktora saobraćajnih nezgoda ima i mnogo pojedinačnih
faktora. Stoga se sa sigurnošću može reći da se nikada ne mogu dogoditi dvije potpuno jednake
nesreće zato što je splet njihovih uzroka uvijek različit. Ugrožavanje bezbjednosti u saobraćaju
tretira se kao krivično djelo. Krivica se može pojaviti kao umišljaj ili nehat, što uključuje određenu
namjeru ili svijest krivca. Kada vozač vozilom u saobraćaju na putu postupa protivno propisima o
pravilima saobraćaja i izazove saobraćajnu nezgodu smatra se da je to učinio svjesno.
Bezbjednost u saobraćaju je složena dakle od kombinacije niza mogućih uzroka
saobraćajnih nezgoda. Nemoguće je opisati sve te kombinacije, pa su ovdje istaknute samo
osnovne. Ako se gledaju, u širem smislu nikako se ne smije zaboraviti ni mogući utjecaj onih ljudi
koji projektuju, grade i održavaju puteve, onih koji pišu i donose saobraćajne propise, onih koji
kontrolišu, obrazuju i dr.
Pri takvom utvrđivanju odgovornosti za bezbjednost svih učesnika u saobraćaju pojedinci i
društvo u cjelini neprekidno moraju otklanjati sve uzroke saobraćajnih nezgoda, koji se pojavljuju
direktno, indirektno ili katkad čak i skriveno. U saobraćaju pomaže znanje i kultura a ne samo sreća
jer je čovjek tvorac svoje sreće. Mnogi su se danas, sudeći po onome što se dešava u saobraćaju
oslanjali samo na sreću ali to nije ni slučajno dovoljno.
3.1.
Odnos između vozača motornih vozila i pješaka
U odnosima vozača prema pješacima i pješaka prema vozačima, postoje brojni
neadekvatni, neprimjereni i ugrožavajući postupci. Osnovni problem na relaciji vozač – pješak i
pješak – vozač jeste nedovoljna opšta i saobraćajna kultura koja se reflektuje u složenim, često
traumatskim, saobraćajnim situacijama. To uzrokuje dvostruke kriterije u ponašanju. Vozači često
protestuju protiv pješaka i optužuju ih za saobračajnu nekulturu zbog neuvažavanja pravila i
propisa kretanja saobraćanicama. Međutim u zamjenjenim ulogama, kada vozač postaje pješak
optužuju vozače za saobraćajnu nekulturu (za nepažnju, agresivnost, nekorektnost, nesolidarnost).
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti