Odlomak

UVOD

Međunarodno kretanje kapitala jedan je od najatraktivnijih oblika međunarodne saradnje među kompanijama. Globalizacija se može primenjivati tek ako dođe do promene poslovnog razmišljanja i ako postoje firme spremne da prihvate rizik koji ona sa sobom nosi. Tržište je pritom samo temelj za postojanje globalne konkurencije, odnosno izravne konkurencije firmi na svim tržištima bez promena na proizvodu ili usluzi i bez prilagođavanja lokalnim zahtevima. Moj seminarski rad sadrži obradu i razjašnjavanje zadate teme, činilaca međunarodnog kretanja kapitala, zajednoi sa osvrtom na par primera, sa posebnim osvrtom na direktne inostrane investicije, koje predstavljaju glavni oblik međunarodnog kretanja kapitala.

Izvoz kapitala je pojava koja je tipična za zrelu fazu kapitalizma, imperijalizam, iako ga je bilo i u ranom kapitalizmu. Sa razvojem kapitalizma i porastom organskog sastava kapitala dolazi do tendencijskog opadanja prosečne profitne stope. Zbog neravnomernosti u razvoju pojedinih zemalja javljaju se razlike u visini profitnih stopa, pa kapital odlazi u one zemlje gde je profitna stopa viša. U decenijama posle Drugog svetskog rata kapital se kreće između zemalja koje su na približno istom nivou razvijenosti, koje su podjednako opskrbljene kapitalom i u kojima je profitna stopa približno jednaka (zemlje Zapadne Evrope, SAD i Japan). Razvijaju se multinacionalne kompanije koje u zemljama u razvoju pribavljaju sirovine i koriste jeftinu radnu snagu, a u razvijenim zemljama osamostaljuju i kompletiraju proizvodni proces, šire tržište i koriste prednosti ekonomije obima.

Da bi se obnovila ratom razorena svetska privreda, u drugoj polovini XX veka osnovane su finansijske organizacije čiji je zadatak da obezbede nedostajući kapital za efikasno funkconisanje sve razvijenijih finansijskih tržišta, na kojima su učešće uzimale države i privatni pojedinci. Najznačajnije su Međunarodna banka za obnovu i razvoj – IBRD, Medjunarodno udruženje za razvoj – IDA, koje zajedno čine Svetsku banku, Međunarodni monetarni fond-MMF, kao i regionalne banke Evropska banka za obnovu i
razvoj – EBRD i Evropska investiciona banka – EIB. Nosioci međunarodnog kretanja javnog kapitala su prvenstveno države, tačnije njihove vlade, koje međusobno razmenjuju kapital, a sve značajnije su međunarodne finansijske organizacije od kojih države pozajmljuju kapital, koji obično vraćaju po povoljnijim uslovima od tržišnih.

 

 

 

MEĐUNARODNO KRETANJE KAPITALA

Pod međunarodnim kretanjem kapitala podrazumevamo transfer realnih i finansijskih sredstava između subjekata različitih zemalja sa odloženim kontratransferom za određeni vremenski period, a u cilju ostvarivanja određenih ekonomskih i političkih interesa učesnika u tom transferu . Nijedna savremena privreda ne može se izolovati od potrebe da izvozi i uvozi kapital, bez obzira na to da li, ukupno gledano, ima neto suficit ili neto deficit u kapitalu, tako da je kretanje kapitala između zemalja dvosmerno, pri čemu se u jednom slučaju subjekti određene zemlje pojavljuju kao davaoci, a drugi put kao korisnici kapitala. Najveći deo međunarodnog kretanja kapitala odvija se između razvijenih zemalja, odnosno subjekata iz ovih zemalja, koje su glavni davaoci i korisnici kapitala u svetskim razmerama. Privrede u razvoju (zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji) se kao grupacija uglavnom pojavljuju kao korisnici kapitala, a mnogo manje kao davaoci kapitala, mada se neke od njih, u poslednje vreme, u određenoj meri, pojavljuju i kao relativno značajni davaoci kapitala.Međunarodno kretanje kapitala je fenomen koji postoji više od jednog veka. Mnoge zemlje su zasnivale svoj privredni razvoj na prilivu inostranog kapitala početkom XX veka. Za investiranje se odlučuju uglavnom zemlje koje ostvaruju veću efikasnost u domaćoj privredi nego ostale zemlje. Viškovi, materijalizovani u ponudi kapitala, izvoze se u druge zemlje koje nisu tako efikasne. Da bi došlo do kretanja kapitala, veoma su važni uslovi, odnosno motivi. Motivi međunarodnog kretanja kapitala su brojni, međusobno raznovrsni i ispreplijetani određenim brojnim faktorima i na strani ponude i na strani tražnje. Savremeni motivi međunarodnog kretanja kapitala su različiti. Svi motivi kretanja privatnog kapitala na strani ponude se mogu grupisati u nekoliko osnovnih: realizacija što većeg profita, jeftina radna snaga i niske cene sirovina i energije u inostranstvu, širenje tržišta, želja za kompletiranjem proizvodnog procesa tj. vertikalnom integracijom svih ili važnijih faza izrade finalnog proizvoda, prestižno-psihološki motivi itd.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari