Odlomak

Mentalno zdravlje. Prevencija. Normalnost

Mentalno zdravlje koristi znanja o čoveku, sa osnovnim ciljevima da:

1.    spreči pojavu mentalne bolesti
2.    očuva mentalno zdravlje
3.    omogući pun i harmoničan razvoj ličnosti

Razvoj mentalnog zdravlja nužno mora da se (podvede) posmatra kroz razvoj psihijatrije, tj. grane medicine koja se bavi mentalnim bolestima. Potrebno je naglasiti da su u svim kulturama postojali ljudi koji su proglašavani neobičnim, čudnim, ali koji nisu bili medicinski tretirani. Tek poslednjih 200 g. njima se bave psihijatrija, odnosno klinička psihologija.
Pre medicinskog načina lečenja ”čudacima” su se bavili vračevi. Bolest se tretirala na magijsko-religijski način. Neobični ljudi smeštani su u crkvena sirotišta, zatvor.
Prva duševna bolnica osnovana je u Valenci, Španiji, 1409. g. Razlog njenog osnivanja je bio izdvajanje duševno bolesnih od zdravih. Ovakvo shvatanje dovodi do toga da se duševno bolesni leče batinanjem, fizičkim kažnjavanjem, okivanjem. 1793. g. francuski psihijatar, PINEL, oslobodio je bolesnike okova i počeo da zagovara drugačiji tretman.
Pinel je uvideo da su popodne, kad nema lekara, bolesnici mirniji, jer ih je jedan čuvar oslobađao okova i od tada on se bori za njihovo oslobađanje.
Lečenje počinje da se odvija po tradiciji tadašnje medicine: kurativnim sredstvima (puštanje krvi), tople i hladne kupke, odmaranje u tišini. Osnovni terapijski stav je bio da se ti ljudi prevaspitaju – u njihovo lečenje unete su ideje prosvetiteljstva. Smatralo se da je decu i mentalne bolesnike moguće prevaspitati ukoliko se primenjuju represivne metode, čiji je cilj podvrgavanje autoritetu. Verovalo se da  se duševni bolesnici mogu izvesti na put racionalnosti ako se primenjuje gvozdena disciplina i vežbanje. Ideje koje je Pinel zagovarao imale su odjeka u svetu.
U 19. v. dolazi do velikih otkrića na planu anatomije, fiziologije i patologije. Ona dovode do uverenja da su i duševne bolesti – bolesti mozga. Sve duševne bolesti su tako neurološke bolesti. Dolazi do spoja neurologije i psihijatrije. Smatralo se da se za svako duševno oboljenje može naći defekt u mozgu.
Do duševne bolesti dolazi ili nasleđem ili su plod degeneracije, tj. propadanja nerava.
KREPELIN je 1883. g. napravio prvu sistematizaciju psihičkih poremećaja. On je objedinio niz kliničkih slika i stvorio jedan identitet koji je nazvao dementio praecox (kasnije shizophrenia).
U francuskoj se javlja MOREL, u Italiji LAMBROZO, koji počinju da tretiraju i druge kategorije devijantnih osoba (skitnice, ubice). To je, takođe, jedna vrsta humanizacije prema toj vrsti ljudi.
U Francuskoj se javlja ŠARKO, koji tvrdi da duševne bolesti mogu biti i psihogenog porekla. On je putem hipnoze i sugestije izazivao kod svojih pacijenata velike histerične napade, čime je pobio ranije shvatanje da su za histeriju zaduženi pojedini delovi u mozgu.
S. FROJD je tu dobio inicijativu da o duševnim bolestima razmišlja kao o posledicama psihogenih uzroka.

II REVOLUCIJA U PSIHIJATRIJI
Sigmund Frojd je nastavio ideje Šarkoa i razvio ih. On je takođe bio neurolog i tragao za organskim uzrocima duševnih bolesti. Međutim, kasnije je došao do toga da su one psihičke prirode i da se tako mogu i lečiti (razgovorom).
U 20. veku imamo dva velika otkrića: psihofarmakologija i pojava socijalne psihijatrije.

PSIHOFARMAKOLOGIJA
je način lečenja duševnih bolesti lekovima. Povezano je sa biološkim shvatanjem duševne bolesti i sa nizom egzaktnih eksperimenata. Ranije se bolesnik smirivao vezivanjem (ludačkim košuljama), a danas injekcijama.
Dobro dozirana farmakološka sredstva mogu biti vrlo uspešna.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Skripte

Komentari