Odlomak

1. Uvod

Zupčanik je mašinski deo u obliku točka sa ravnomerno raspoređenim zubima. Zupčanici se uglavnom koriste za prenos kretanje (rotacije) i snage (obrtnog momenta) primenom sile na zubima drugog zupčanika. Zupčanici prenose okretno kretanje sa jednog vratila na drugo pomoću veze oblikom, koju čini zahvat zuba. Zupcani prenosnicima nije prema tome potreban poseban prenosni deo kao kod remenskog prenosa ili lančanog prenosa. Ako se u sprezi nalaze dva ili više zupčanika, govori se o zupcani prijenosniku. Razlikuju se prenosnici sa stalnim prenosnim odnosom (npr. Između pogonskog i radne mašine), menjači brzina, kod kojih se dovođenjem u zahvat različitih zupčanika, prenosni odnos može menjati (npr. Kod motornih vozila i alatnih mašina), razvodni prenosnici za istovremeni pogon više vratila (npr. viševretene bušaće glave).
Prema međusobnom položaju osi vratila i oblika ozubljenja, zupčanike delimo na:
• lidere – kod paralelnih vratila
• ozubnice – (zubne letve) teorijski beskonačno dugački lider razvijen u ravninu; za promenu obrtnog kretanja u pravolinijski
• stožnike – kao vratila koja se seku, najčešće pod uglom Σ = 90 °; zupčanici imaju oblik krnjeg kupe
• vijčanike (vijčane zupčanike) – kod mimosmjernih vratila; u tlocrtnom pogledu vratila se mimoilaze
• puževe i pužna kola – kod mimosmjernih vratila; najčešće pod pravim uglom.

2. Merenje i kontrola zupčanika

2.1 Analiza grešaka izrade zupčanika

Zupčanik je komplikovan mašinski deo, koji iziskuje visoki nivo obrade i kontrole. Zupčanici se izrađuju livenjem, valjanjem ili obradom skidanjem strugotine. Kod izrade zupčanika skidanjem strugotine primenjuje se:
• direktna metoda obrade profilisanim alatom
• indirektna metoda obrade odvalnim kotrljanjem.

Greške koje nastaju pri obradi, korišćenjem bilo koje od ovih dveju metoda, utiču na otpornost zupčanika na habanje, na buku koju proizvode u radu, na prenos snage i pojavu oscilacija. Pošto je, kako je rečeno, zupčanik komplikovan deo, ima i više izvora grešaka, koje mogu negativno da utiču na njegov kvalitet. Tako greške mogu nastati usied netačnosti oruđa za proizvodnju (alata, mašine, tehnoloških pribora i trnova ) ali i neispravno postavljenog i centriranog alata ili obradka, zatim greške u izradi tela zupčanika, kao i neispravne tehnologije u pogledu određivanja bazne površine ili redosleda operacija i drugo.

U praksi se, obično, utvrdi koja mera netačnosti je dozvoljena, da bi se postigle dovoljno dobre osobine zupčanika za upotrebu. Vrste grešaka i dozvoljena odstupanja sistematizovana su standardima IS0, DIN, GOST, JUS itd.
Propisi o tačnosti i kvalitetu zupčanika, koji su izrađeni 1967. godine u obliku ISO-Standard 1328 (Paraliel Invoiute Geors), Tehnički komitet za zupčanike je poslao članicama na razmatranje pa je nakon izmena i dopuna usvojen 1975. godine.

Standardi JUS-a koji se odnose na problematiku zupčanika su:
• JUS M.C1.011 – Opšte definicije zupčanika J
• US M.C1.012-019 – Definicije cilindričnih, koničnih i hiperboioidnih zupčastih parova
• JUS M.C1.030-036 – Definicije odstupanja i dozvoljene tolerancije
• JUS M.C1.039 – Podaci na crtežima Standardni
• DIN-a koji se odnose na zupčanike: DIN 3960, DIN 3961, DIN 3963, DIN 3965 i DIN 3971.
Kontrola zupčanika može da se sprovede kao: funkcionalna (kompleksna), pojedinačna (diferencijaina). Funkcionalna kontrola obuhvata kontrolu međusobnog rada zupčanika sprezanjem, traga nošenja i buke.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Mašinstvo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari