Metodologija naučno-istraživačkog rada
VISOKA ŠKOLA TEHNIČKIH STRUKOVNIH STUDIJA ČAČAK
SPECIJALISTIČKE STRUKOVNE STUDIJE
MAŠINSKO INŽENJERSTVO
SEMINARSKI RAD IZ
ODABRANIH POGLAVLJA ISTRAŽIVAČKOG NAUČNOG
RADA
Profesor: Student:
dr Svetislav Marković. maš. inž. Jelena
Nedeljković
Čačak, jun 2016.
1
SADRŽAJ
Uvod................................................................................................................... 2
1. METODOLOSKI KONCEPT.....................................................................3
Istorijska metoda obuhvata sledeće faze:..............................................5
1.2.1. Prikupljanje istorijskih podataka............................................5
1.2.2. Obrada i kriticka analiza..........................................................7
1.2.3. Sinteza istorijskih cinjenica...................................................10
1.3. Statisticka metoda..........................................................................11
4.1. Veza istorijske i statističke metode.............................................19

3
1.
METODOLOSKI KONCEPT
1.1.
Problem istrazivanja
Uocavanje veze izmedju naucno tehnoloskih parkova i funkcije koji oni
ostvaruju u cilju tehnoloskog napretka Srbije,predstavlja istrazivacki
problem koji moze biti visestruko sagledan i moze se razmotriti sa
razlicitih stanovista.
Predmet istazivanja
je na koji nacin naucno tehnoloski parkovi funkcionisu i
koji su to razvojni indikatori koji jasno definisu ulogu naucno tehnoloskih
parkova u Srbiji.
Cilj
istrazivanja treba traziti u nastojanju da se utvrdi neophodnost
izgradnje naucno tehnoloskih parkova u Srbiji,i dokazivanje da je njihova uloga
u tehnoloskom razvoju Srbije kljucna.
U naučno-istraživačkom radu možemo primenjivati razne metode, da bi smo
došli do nekih novih saznanja i zaključaka. Za ovu problematiku
koristićemo istorijsku i statističku metodu.
Hipoteza: Petpostavlja se da naucno tehnoloski parkovi uticu na tehnoloski
razvoj regiona u kojima su izgradjeni.
1.2. Istorijska metoda
Danas postoji preko 900 različitih modela biznis i tehnoloških parkova u
Evropskoj Uniji, a u zemljama u tranziciji oko 250. Prvi poslovni inkubatori u
zemjama u tranziciji otvoreni su 1990. u Poljskoj i Češkoj.
Najčešći tipovi inkubatora osnovani u ovim zemljama su klasični poslovni
inkubatori, naučnotehnološki parkovi u kojima se, pored
konsultanskih usluga, organizuje razvoj novih proizvoda i novih
tehnologija, formiranje i inkubacija novih malih i srednjih preduzeća. Do
4
2002. u Poljskoj formirano 60 inkubatora,Madjarskoj 35 (prvi osnovan 1991.),
Češkoj 20, Slovačkoj, Hrvatskoj i Sloveniji po 11, Bugarskoj i
Makedoniji po 8. Do 2003. u Rusiji je formirano 65 inkubatora.
Naučno – tehnološki parkovi se smatraju posebno privlačnim u zemljama u
tranziciji, pošto pomažu pri smanjivanju barijera za poslovanje,
udruživanjem know-how i smanjivanjem fiksnih troškova. Projekti NTP – a
u zemljama u tranziciji, suočavaju se sa daleko ozbiljnijim
problemima od onih pred kojima su se našli slični projekti u razvijenim
industrijskim zemljama sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka.
Primetan je nedostatak iskustva i stručnog znanja neophodnog za
uspostavljanje i upravljanje NT parkovima. Osim toga, kanali komunikacije
su fragmentisani, a veći deo tehničke pomoći koji se nudi lokalnim
preduzetnicima usmeren je na konkretne i pojedinačne projekte.
U zemljama u tranziciji proces restrukturiranja i reorganizacije javnih
preduzeća usmeren je na efikasnije i efektivnije poslovanje preduzeća, i
preusmeravanje viškova zaposlenih radnika iz javnog u privatni sektor. U
procesu restrukturiranja javlja se višak poslovnog prostora,opreme i
kvalifikovane radne snage koji pružaju osnov za osnivanje i rad NTP-a na
osnovu preduzetničkih ideja otpuštenih radika. NT parkovi tako postaju
efikasno sredstvo za rešavanje problema viškova zaposlenih i osnovni vid
suzbijanja nezaposlenosti i povećanja zaposlenosti u zemljama u tranziciji, i u
Republici Srbiji.
Istorijske
nauke
se
uglavnom
služe
podacima
koji
su
nastali nezavisno od kasnijeg istorijskog istaživanja.2
Saznanje o prošlosti pojavljuje se u nauci u tri oblika:
·
kao rezultat napora da se utvrdi činjenično stanje o stvarnom toku
nekih istorijskih zbivanja,“kako se nešto stvarno desilo”
·
kao određivanje odnosa između
svesti o istorijskoj situaciji
koja se
razvila u određenoj oblasti kulturnog stvaralaštva (umetnosti, religiji,

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti