Mjenica

UVOD

Mjenica je hartija od vrednosti po naredbi kojom njen izdavalac (trasant) izdaje bezuslovni nalog drugom licu (trasatu) da korisniku isprave (remitentu) isplati određenu svotu novca ili sam izdavalac obećava da će izvršiti tu isplatu.
Mjenica je tipična hartija od vrednosti, što znači da ima sve bitne osobine hartije od vrednosti:

• Ona mora biti sačinjena kao pismena isprava a njen sadržaj je odredjen imperativnim propisima
• Sadrži u sebi gradjansko pravo- pravo potraživanja odredjene sume novca
• Korisnik mjenice ne može da naplati sumu označenu u mjenici ako mjeničnom dužniku ne prezentira mjeničnu ispravu
• Mjenica lako cirkuliše u prometu, što znači da se prenos mjenice i prava koja su sadržana u njoj, obavlja jednostavno, unošenjem posebne klauzule u tom smislu u mjenično pismo i potpisom lica koje prenosi mjenicu

ULOGA MJENICE

U savremenom prometu, mjenica ima trojaku ulogu. Ona je sredstvo plaćanja, sredstvo obezbedjenja plaćanja i sredstvo kredita. Funkciju sredstva plaćanja mjenica ima naročito u medjunarodnom prometu. Ako prodavac i kupac ugovore plaćanje mjenicom, kupac izdaje mjenicu na iznos kupovne cene u kojoj označava prodavca kao korisnika, a svoju poslovnu banku kao lice koje treba da plati po mjenici. Prodavac podnosi mjenicu kupčevoj banci kako bi utvrdio da li ona pristaje da isplati mjenicu. Ukoliko banka prihvati tu obavezu potvrdom na samoj mjenici, prodavac moze biti siguran da će naplatiti kupovnu cenu kada isporuči robu kupci. Mjenica je istovremeno i sredsvo obezbedjenja plaćanja. U slučaju da banka ili kupac ne plate po mjenici, prodavac može u sudskom postupku koji se vodi po posebnim pravilima za mjenične sporove, da naplati ugovoreni iznos.
Mjenica često ima ulogu kreditnog sredstva. Kada kupac i prodavac dogovore odloženo plaćanje, kupac izdaje mjenicu sa rokom dospeća na dan kada je dogovoreno da kupovna cena bude plaćena. Za vreme dok čeka da mjenica dospe za plaćenje, prodavac kreditra kupca.