politici. Monetarna politika je skup pravila, propisa, mjera i instrumenata kojima se u
monetarnoj sferi društvene reprodukcije reguliše količinu, strukturu i dinamiku novčane mase,
kao optjecaj novca na nivou nacionalnih, odnosno državnih ekonomija. Novac u ekonomiji je
svako opšte prihvaćeno sredstvo koje može poslužiti kao sredstvo razmjene, plaćanja i
izmirenja duga. Inflacija je povećanje agregatnog nivoa cijena u odnosu na vrijednost novca.
Pojam inflacije također se može definisati kao pad vrijednosti novca. Instrumenti monetarne
politike su operacije na otvorenom tržištu, politika obavezne rezerve, selektivna kreditna
politika te diskontna politika. Javni dug je sveukupna državna obaveza prema njezinim
povjeriocima koje se temelje na ugovorima. Otplata javnog duga obaveza je državnog
proračuna.

Najvažnija komponenta javnog duga je javni zajam. Javni dug igra važnu ulogu u

vođenju privredne politike. Putem javnog duga utiče na veličinu državnog proračuna, kao i na
regulisanje količine novca u opticaju (operacije na otvorenom tržištu).
Film ''Duh vremena'' se bavi društvenim sistemom koji je baziran na resursima i tehnologiji, a
koji bi trebao zamijeniti postojeći monetarni sistem. Ukazuje na istinski izvor nestabilnosti na
našoj planeti, a to je novac, odnosno monetarni sistem koji prouzrokuje ratove, siromaštvo i
kriminal. Trebao bi ga pogledati svako na ovoj planeti, jer otvara oči, produbljuje svijest i
znanje, pa čak i ako gledalac ne vjeruje u sve teorije postavljene u njemu.

Ovaj rad koncipiran je u četiri dijela. Prvi dio se odnosi na monetarnu politiku te

novac i inflaciju. Drugi dio se odnosi na instrumente monetarne politike te banke i javni dug.
Zatim, treći i četvrti dio se odnosi na dokumentarac

Duh vremena.

Monetarna ekonomija Nenad Jaramaz

2. MONETARNA POLITIKA

Monetarnom politikom kontroliše se ponuda novca od strane centralne banke, a sastoji

se od politike ograničavanja novčane ponude (inflacija vodi do povećanja kamata) i od
politike ekspanzivne novčane ponude (recesija vodi do smanjenja kamata).

Monetarna politika je skup pravila, propisa, mjera i instrumenata kojima se u

monetarnoj sferi društvene reprodukcije reguliše količina, struktura i dinamika novčane mase,
kao opticaj novca na nivou nacionalnih, odnosno državnih ekonomija. Temeljni sastav
monetarne politke su emisijska, kreditna, devizna i tečajna politika. Monetara politika sa
svojim mjerama i instrumentima ima snažan uticaj i na fiskalnu poreznu politiku i uopšte
makroekonomsku politiku, ali vrijedi i obrnuto. Donosilac i provodilac monetarne politike,
odnosno monetarne vlesti su središnje, centralne banke odnosne države. Na svjetskom nivou,
zarad usklađivanja monetarnih tokova i politika među državama i regijama to je Međunarodni
monetarni fond(IMF) sa sjedištem u Washingtonu, SAD.

Glavni cilj monetarnih vlasti jest održavanje stabilnosti cijena, odnosno prevencija i

neposredne mjere i instrumenata u funkciji sprečavanja inflacije, porasta cijena i deflacije,
pada cijena ispod realnih vrijednosti. Spomenut cilj odražava se na financijsku likvidnost,
monetarnu ravnotežu i stabilnost domaćeg novca i deviznog tečaja. Ostvarenje toga temeljnog
cilja može imati i pozitivne, ali i negativne uticaje na dinamiku i kakvoću nacionalne
ekonomije, što se izražava kroz kamatnu stopu zaposlenosti, BDP, stopu rasta ili pada i
cjenovnu stabilnost.

Ekspanzivna monetarna politika ima za posljedicu porast novčane mase, smanjenje

kamatnih stopa, povećanje ulaganja, povećanje BDP-a i proizvodnje i porast zaposlenosti.
Restriktivna monetarna politika dovodi do smanjenj novčane mase, povećanje kamatnih
stopa, smanjenje ulaganja i BDP i pad zaposlenosti.

2.1. Novac

Novac je u stvari, posebna vrsta zamjenjivih stvari čija obilježja su zakonom

propisana, koje izdaje banka na to ovlaštena zakonom i čija predaja je temeljni oblik valjanog
ispunjenja novčanih obveza, tj. obveza plaćanja na području određene države. Od pojma
novca valja razlikovati pojam valute, tj. novčane jedinice, i pojam deviza, tj. novca i novčanih
potraživanja koji glase na inostranu valutu.

Novac u ekonomiji je svako opšteprihvaćeno sredstvo koj može poslužiti kao sredstvo

razmjene, plaćanja i izmirenja duga. Novac u optjecaju u nekim nacionalnim privredama čine
gotovina u opticaju i depozitni novac. Gotovinu u opticaju sačinjavaju države ili središnje
banke, izdane metalne (kovanice) i notalni (papirnati) novac.
Depozitni novac jesu slobodna i stalno raspoloživa sredstva na transakcijskim i sličnim
računima kod banaka, plativa po viđenju, koja se bez zastoja i gubitaka mogu koristiti kao
sredstva plaćanja. Gotov novac manji je dio novca i rjeđe sudjeluje u definitivnom
podmirenju potraživanja nego je to slučaj s' depozitnim novcem (uobičajni je odnos 3:1 u
korist depozitnog novca). Novac služi kao sredstvo razmjene, rezerva vrijednosti, mjerilo
vrijednosti i mjera svih odgođenih plaćanja. Poželjne su osobine novca :

1) fizička prenosivost,
2) trajnost,
3) djeljivost,
4) standardiziranost i
5) prepoznatljivost.

Monetarna ekonomija Nenad Jaramaz

Danas je metalni novac svuda u svijetu okrugla oblika. Najstarijim hrvatskim novcem smatra
se onaj koji se kovao u Zagrebu godine 1200. , a nosio je latinski natpis :

Andreas dux

Croaft'e(Andrija 2. knez Hrvatske). Danas je zlatan i srebrni novac rijedak: najčešći je sitan
kovani nova od nikla , bakra, aluminija, aluminijske bronce i drugih metala.

1.1.4. Papirni novac

I papirni novac ima dugu i zanimljivu povijest. U srednjem vijeku ljudi su počeli svoj metalni
novac povjeravati bankama na čuvanje. Banke su im izdavale potvrde na osnovu kojih su
mogli podići svoj novac kada bi im zatrebao. Te su se potvrde zvale banknote. Postebeno su
ljudi počeli plaćati robu tim potvrdama umjesto metalnim novcem. Papir je mnogo praktičniji
i lakši od kovina ili roba koje su nezgodne za pohranu i prijenos. Tako je nastao papirnati
novac. On je u prvo vrijeme predstavljao zlato ili srebro kao sredstva za plaćanje jer je u
njima imao podlogu, odnosno vlade su mogle izdavati u opticaj samo onoliko papirnatog
novca koliko su po obećanom tečau za njega imale pokriće u zlatu.
Od 1971. godine kad je predsjednik SAD - a Richard Nixon ukinuo

Zlatni standard,

moderni

svjetski novac je izgubio materijalnu podlogu, a središnje banek od kojih su mnoge u
privatnom vlasništvu, tako dobile teorijsku mogućnost njegovog izdavanja u neograničenim
količinama.
Ni papirnati novac nije sredstvo izravnog plaćanja. Često banka prenosi novac jednoga
korisnika na drugog žiro - računom ili vrijednosnim papirima

- čekom, doznakom, bonom i

dr. tako se novac samo knjigovodstveno obračunava kao sredstvo plaćanja.

1.2. Izrađivanje novca

Novac u ime cijele države izrađuje narodna banka sa središtem u glavnom gradu. Novac se
„kuje" pomoću kalupa od osobito tvrda čelika, u kojim je izdubljen oblik sa jedne i druge
strane(lica i naličja) novca. Između kalupa stave se komadići metala koji pod jakim pritiskom
poprimaju oblik novca. Taj rad izvode posebni strojevi. Rub novca obično je nazubljen.
Danas je to ukras, ali nekada je to bila mjera da ne bi nitko ostrugao rub zlatnog novca i tako
mu smanjio vrijednost. Za kovani novac (i za novčanice) upotrebljava se izraz moneta, koji
dolazi od toga da je kraj hrama rimske božice Junone Monete bila kovanica novca.
Novčanice se tiskaju u posebnoj tiskari za njih se upotrebljava osobit papir, a imaju i
zamršene šare da ih je što teže krivotvoriti.

1.2.1. Novčane jedinice

Države imaju različite novčane jedinice ili valute. Novac zemlje koja mnogo proizvodi i u
inozemstvu se više traži i vrijednost (devizni tečaj, kurs) joj raste. Nasuprot tome novac
zemlje koja mnogo uvozi , a malo izvozi, malo će se i tražiti i vrijednost će mu padati.
Ljudi koji putuju u inozemstvu najčešće svoj novac mijenjaju za novac zemlje u koju putuju.
To čine u mjenjačnici. Najjače su valute na svijetu britanska funta, američki dolar i euro.

Vrijednosni papir

predstavlja dokument kojim se dokazuje vlasništvo odnosno određeno pravo u

gospodarskom

odnosu.

Pod vrijednosnim papirima danas se smatraju

certifikati o sudjelovanju u investicijama,