Odlomak

Uvod:
U literaturi nalazimo brojne i različite definicije tržišta. Posmatrano iz ugla mikroekonomije, tržište se najprije može globalno označiti kao ambijent (sredina) u kojem se odvija privredna djelatnost mikroekonomskih subjekata. Prirodu tog elementa konstituišu vidljivi i nevidljivi faktori koji nastaju povodom razmjenskog procesa proizvoda ili usluga, posredstvom novca između subjekata na strani tražnje (kupca) i subjekata na strani punude (prodavca). Status kupca kao tržišnog subjekta stiče se posjedovanjem novčanih sredstava koja vlasniku omogućuju  da ostvari satifikaciju pretvaranja njegovih potreba u efektivnu tržišnu snagu to jeste čin kupovine. Status prodavca kao tržišnog subjekta stiče se posjedovanjem proizvoda (dobra) ili usluga, na kojoj osnovi se formira tržišna ponuda, preko koje njihov vlasnik očekuje satifikaciju oplodnje uloženih vrijednosti ako ih uspješno na tržištu proda. Trzište predstavlja mozaik medusobno povezanih komponenata kao sto su organizacija, kupci i prodavci, prostor, vrijeme, ponuda i potražnja, cijena i slično. Takode pod pojmom tržišta podrazumijeva se sveukupnost odnosa ponude i potražnje. Tržište zapravo predstavlja mjesto na kome ponuđaci robe stupaju u međusobne konkurentske odnose u težnji da porizvedenu robu prodaju kupcima. Prodaja je dakle, uslov da proizvedena roba kod kupca potvrdi svoju upotrebnu vrijednost u proizvodnoj i neproizvodnoj potrošnji. U svojoj sineoptičkoj slici morfologije tržišta u našoj zemlji Dr. Bicanić nabraja 272 oblika tržišta. Time prema njegovim riječima neiscrpljuju kontakti između kupaca i prodavaca, vec su nabrojani samo oni uobičajniji. Ovi kontakti mogu da se odvijaju uz prisustvo ili bez pristustva robe. U vezi s tim trziste može da se definiše na konkretno i apstraktno.  U realnom životu ne postoji jedno već čitav niz tržišta koja su međusobno povezana cirkulacijom robe i novca. Da bi se međusobno razlikovala tržišta se dijele na bazi nekih karakterističnih obiljžlja kao sto su prostor, roba, struktura odnosa na tržištu i slicna obiljžlja. Prema stepenu obuhvatnosti, ili stepenu agregiranja proizvoda, razlikujemo tržišta pojedinih proizvoda, grupe proizvoda, pojedinih grana ili oblasti privrede, cijele privrede jedne zemlje pa i svjestke privrede.

Veoma je značajna podjela tržišta sa stanovišta ponude i potražnje. U tom smislu razlikujemo perfektno i inperfektno tržište. O perfektnom tržištu se može govoriti u uslovima slobodnih odnosa između ponude i tražnje, međutim takvo tržište u praksi predstavlja samo teorijski model.
U slucaju inperfektnog tržišta razlikuje se tržište kupaca i tržište podavaca. Pod tržištem kupaca podrazumijeva se tržište na kome se zahvaljujući srazmjerno većoj tražnji dominiraju prodavci, dok se potrošačima ne ostavlja mogućnost izbora.

 

 

 
Tržišne strukture i tržišne forme
Poznavanje tržišnih struktura i tržišnih formi omogućuje da se bolje shvate uzroci različitih pozicija potrisačkih i proizvodačkih jedinica u različitim ambijentalnim okolnostima. Prije svega za tržišnu strukturu je bitan broj (veličina) učesnika na tržištu; jedan učesnik na strani tražnje je monopson a jedan učesnik na strani ponude je monopol. Dva učesnika na strani tražnje formiraju duopson, a na strani ponude duopol; nekoliko učesnika na strani tražnje obrazuju oligopson, a na strani ponude oligopol.
Tržišna konfiguracija je odredena superponacijom tržišne strukture i tržišne forme. Za tržišnu strukuturu relevantna je razmjera učešća aktivnih i potencijalih učesnika i po tom kriterijumu razlikujemo: 1. Konkurentska tržišta sa velikim brojem kupaca i prodavaca, 2. Oligopolska tržišta sa relativno malim brojem učesnika 3. Monopolska tržišta sa jednim učesnikom na strani ponude (ili tražnje).
Tržišna forma ispoljava uticajnost na tržišnu konfiguraciju preko karaktera proizvoda to jeste da li nose obilježlja homogenih ili diferenciranih dobara po predhodnom kriterijumu tržišta se diferenciraju na : 1. Tržišta potupune konkurencije, sa velikim brojem kupaca i prodavaca homogenih proizvoda, 2. Tržišta monopolske konkurencije sa prodavcima diferenciranih proizvoda, 3. Cista oligopolska tržišta, sa malim brojem učesnika koji međusobno konkurišu homogenim proizvodima, 4. Diferencirana oligoposla tržišta, sa malim brojem učesnika i diferenciranim proizvodima i 5. Potpuno monopolsko tržište.
Između tržišne strukuture i tržišne forme postoji tijesna veza tačnije međuzavisnost tako da tržišna forma izrazava tržišnu strukturu i stepen diferenciranosti proizvoda, kao i obrnuto.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari