Nabavka sitnih inventara

Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine

JUMS Ekonomsko Hemijska škola Lukavac

Lukavac, januar 2014.

Maturski rad iz predmeta: Knjigovodstvo

Tema

: NABAVKA OSTALIH ZALIHA

(SITNOG INVENTARA, AUTO GUMA)

Mentor:

Kandidat:

Aljukić Enver

Murselović Mirela IV-1

SADRŽAJ

UVOD.......................................................................................................................3

1. POJAM I NAMJENA ZALIHA……………...…………………......................4

1.1. Zalihe materijala……………………………………………………….......

1.1.1. Obračun nabavke materijala po stvarnoj nabavnoj vrijednosti........

1.1.2. Obračun nabavke materijala po planskoj nabavnoj vrijednosti........

1.2. Popusti od dobavljača materijala……………………….…………….....…

2. POJMOVNO ODREĐENJE ZALIHA MALE VRIJEDNOSTI…………..10

3. ZALIHE SITNOG INVENTARA....................................................................13

3.1. Primjeri nabavke i otpisa sitnog inventara i autoguma.................................

3.2. Nabavka i otpis sitnog inventara i autoguma................................................

ZAKLJUČAK........................................................................................................21

LITERATURA.......................................................................................................22

1. POJAM I NAMJENA ZALIHA

Pod zalihama se u ekonomiji podrazumijeva uskladištena imovina spremna za daljnje

neposredne poslovne namjene. S računovodstvenog, ili još određenije, s bilansnog gledišta one
su jedan od pojavnih oblika sredstava.

Za razliku od dugotrajne imovine, zalihe su sredstva od kojih se koristi očekuju u neposrednoj
budućnosti i koja u poslovnom procesu sudjeluju jednokratno, pa ih s obzirom na namjenu i
stepen likvidnosti, svrstavamo u obrtnu imovinu. Od obrtne se imovine očekuje da će priliv
ekonomskih koristi od njezine upotrebe uslijediti u kratkom roku, u pravilu, najduže u roku od
godine dana.

Iznimno, kao zalihe se mogu voditi i sredstva koja u tom procesu sudjeluju višekratno i kojima je
vijek upotrebe i duži od godine dana, ali samo ako su male pojedinačne vrijednosti (priručna
sitna oprema ili tzv. sitni inventar).

U poslovanju zalihe se mogu držati za razne namjene:



kao predmeti rada i sitna oprema (sirovine, osnovni i pomoćni materijal, poluproizvodi,
rezervni dijelovi, sitni inventar) koji se troše u proizvodnom procesu ili pri pružanju
usluga;



kao nedovršena proizvodnja (predmeti rada i troškovi konverzije u postupku proizvodnje
i pružanja usluga koji još nisu realizirani);



kao gotovi proizvodi vlastite proizvodnje namijenjeni prodaji i



kao kupljena roba i druga sredstva namijenjeni daljnjoj prodaji.

Budući da svako držanje zaliha znači zaleđivanje (imobilizaciju) finansijskih sredstava,
određivanje najprikladnije (optimalne) veličine zaliha jedno je od bitnijih pitanja ekonomičnosti i
racionalnosti poslovanja.

Kad je riječ o optimalnim zalihama uvijek se nameće još i potreba određivanja najmanjih
(minimalnih) i najvećih (maksimalnih) količina i vrijednosti zaliha. To se postiže usklađivanjem
obima zaliha s potrebama proizvodnje, održavanja sredstava rada i pružanja usluga, ali i sa
stanjem na tržištu nabave zaliha. Kako se proizvodnja obično odvija u ciklusima, za pribavljanje
i držanje potrebnog opsega zaliha bit će odlučan karakter, obim i trajanje poslovnog ciklusa.

S računovodstvenog gledišta pod zalihama treba razumijevati, ne samo predmete koji su
uskladišteni, nego i one koji su na putu uskladištenja. Jer, svi izdaci u svezi s kupovinom zaliha,
troškovima njihove konverzije i drugim troškovima nužnim za dovođenje u skladište, s

www.oliver.efos.hr (preuzeto u januaru 2014.)

računovodstvenog stajališta smatraju se zalihama u širem smislu. U tom se smislu kao zalihe
vode npr. novčani predujmovi plaćeni za nabavu zaliha.

Zbog velike raznovrsnosti zaliha, brojnosti artikala i višeznačnosti naziva, da bi se otklonili
pojmovni nesporazumi pri prepoznavanju pojedinačnih artikala treba im propisati tačne nazive
koji svakako moraju uključivati i njihova tehnička svojstva. S druge strane, da bi se mogao
obavljati brz i kontroliran promet uskladištenih zaliha te evidentirati njihovi tokovi, nazive je
potrebno na sistemski način pojedinačno označiti ili šifrirati.

Šifra se mora sastojati od skupine znamenaka koje označavaju klasifikaciju (razvrstavanje) i
skupine znamenaka (cifara) koje označavaju identifikaciju (pojedinačno prepoznavanje).

Popis šifara čini šifrarnik, i to:



EAN code – sistem za šifriranje (trenutno najrašireniji);



Kombinacija brojčanog i grafičkog (crtičnog) označavanja;



Skraćeni sa 8 cifara;



Produženi sa 13 cifara: Prve tri šifra zemlje (države), druge četiri cifre služe za oznaku
tvrtke-proizvođača i dodjeljuje ih nacionalno udruženje za kodiranje, daljnjih pet cifara
služe za oznaku artikla i samostalno ih određuje kompanija, i posljednja je kontrolna
cifra.

Zalihe su tekuće sredstvo koje se prodaju ili utroše u toku jedne kalendarske godine ili poslovnog
ciklusa. Kada se zalihe prodaju, njihov knjigovodstveni iznos treba priznati kao rashod u periodu
u kojem je priznat povezani prihod!

Elementi zaliha bi se grupisali na sljedeći način:



Materijal;



Nedovršena proizvodnja;



Gotovi proizvodi i



Roba.

U okviru konta 101-Materijal, otvaraju se analitička konta za različite materijale (npr. osnovni i
pomoćni), kao i korektivna konta (odstupanja od cijene) ako se materijali vode po planskim
cijenama.

Na analitičkom kontu konta 101 vode se i zalihe otpadnog materijala (pri rashodovanju opreme).
Pored materijala u okviru grupe 10-Zalihe materijala vode se i

rezervni dijelovi, alat i sitan

inventar

koji se u cjelini otpisuje pri predaji u upotrebu, kao i zalihe povratne ambalaže (koja se

ne amortizuje).

Knjiženje navedenih zaliha identično je obješnjenim načinima knjiženja materijala.

Rezervni dijelovi koji se koriste za održavanje opreme, pri nabavci se knjiže zaduženjem računa
102-Rezervni dijelovi uz odobrenje računa, 433-Dobavljači u zemlji, odnosno 434-Dobavljači u
inostranstvu (stav: 102/433 ili 434). Subjekt se može odlučiti da vrši obračun nabavke rezervnih
dijelova preko računa 100, kao kod materijala. Utrošak rezervnih dijelova knjiži se zaduženjem
konta 512-Troškovi ostalog materijala (režijskog) uz odobravanje konta zaliha tj. konta 102
(stav: 512/102). Evidencija nabavke, utroška i stanja zaliha identična je kao kod materijala.

Kod evidencije rezervnih dijelova veoma je bitno odrediti o kojim dijelovima je riječ, sa apekta
PDV-a. Ako se radi o dijelovima za putničke automobile, vazduhoplove ili plovne objekte, za
koje se po članu 29. Zakona o PDV ne može koristi odbitni PDV pri knjiženju primljenog računa
ne može se vršiti knjiženje na računima PDV-a, grupa 27.

Ispravka vrijednosti zaliha matarijala, rezervnih dijelova, alata i inventara predstavlja umanjenje
vrijednosti zaliha, čija je vrijednost utvrđena po prosječnoj nabavnoj cijeni i koje se vode po
prosječnoj nabavnoj ili po planskoj cijeni. Do umanjenja vrijednosti materijala dolazi oštećenjem
(vlaga, požar, zaprljanost), zbog zastarjelosti ili pada cijena identičnih ili sličnih materijala na
tržištu.

U ovakvim slučajevima ( na osnovu procjene, popisa i odluke) subjekat može izvršiti umanjenje
vrijednosti zaliha preko računa 1090-Ispravka vrijednosti zaliha materijala, ali tako da zalihe
materijala i dalje vodi i vrednuje po prosječnim nabavnim cijenama ili po planskim cijenama, po
tim cijenama vrši i izdavanje materijala a samo za srazmjerni dio ispravke vrijednosti umanjuje
se trošak materijala. Srazmjerni dio je dio koji se odnosi na utrošeni materijala sa ispravkom
vrijednosti.

Nabavka materijala

– može se voditi po stvarnim ili planskim vrijednostima.

www.racunovodja.hr (preuzeto u januaru 2014.)