Nacija i konflikti u procesu globalizacije

Nacija i konflikti u procesu globalizacije – Skripta
By: Vjeran Katunarić&Anthony Giden (3,9 poglavlje i rječnik)

Posljednjih dvadesetak godina, nacija i nacionalizam od drugorazredne, postali su prvorazredna tema u društvenoj znanosti. Oba života nacionalnog fenomena, u političkoj praksi i znanstvenoj analizi, kao da teku dvosmjerno. Politička praksa dograđuje nadnacionalne sisteme, poput EU, dio političara zalaže se za izgradnju ovih nadnacionlanih identiteta, poput sve evropskog. S druge strane, novi nacionalni pokreti, poput palestinskog ili kurdskog, traže vlastitu državu. Neki analitičari smatraju da je nacionlani oblik društva i države nedorastao novim izazovima ekonomskog i tehnološkog razvoja, i da demokratija traži šire prostore za svoj razvoj. Drugi drže da nacionalizam uprkos novim razvijenim potrebama ne može splasnuti, da se pojavljuje ne samo u manje razvijenim zemljama, kao izraz njihove političke nezrelosti, nego i kao reakcija na neuspjeh mnogih koji gube šanse ili ne vide društveni smisao života u novom globalnom supermarketu. Knjiga objašnjava u kakvoj su vezi politika i teorija na ovom području, odnosno u kakvoj ne bi smjele, a u kakvoj bi trebale biti. Nacionalizam je također lokalni oblik ideologije i politike koja pruža utočište nadnacionalnim sistemima moći moderne epohe, socijalizmu i kapitalnom liberalizmu. Službeni antinacionalizam – prijašnje držanje predstavnika velikih sila i korporacija naspram nacionalizma. Danas je ”službeni antinacionalizam” lako prepoznati u prilično napadnom izdanju u ponašanju američke vlade naspram Međunarodnog suda za ratne zločine ili međunarodnih konvencija u zaštiti okoline. Nacionalističko etiketiranje spada u strategiju mimikrije kojom se pomoću vidljivog i poznatog, a to su nacije – države, prikrivaju kategorije i odnosi moći.Glavna svrha ove knjige je prikazati u kojoj je mjeri teorija društva izbjegla utjecaj službenog nacionalizma nakon što se odrekla nacionalističkih shvatanja. Nacija je teorijski priznata kao ograničeni oblik kolektivnog identiteta. Moderna država ima pravno širi okvir pripadnosti, prema nekim univerzalističkim, iako smo od svjetske države još daleko. Nacija je ograničenija i od moderne privrede koja uveliko prekoračuje državne i druge granice.

Prvi dio
Teorija društva
Između dvije (nacionalizam i službeni antinacionalizam) ideologijske sile.  Jedan od autora prikazanih u ovoj knjizi drži da postoje tri ključne društvene ideje ili identiteta:

1. Vlasti
2. Opozicije
3. Nove ideje ili projekti, koji odnose između vlasti i opozicije, ako i odnose u društvu dovode u pitanje. Zato postoji više načina artikulacije, dokazivanja i opovrgavanja ključnih identiteta. Društvena znanost je najrazvijeniji, a ideologija manje razvijen oblik te sposobnosti

Ideologija prvenstveno služi interesima grupa i ustanova u njihovoj diobi moći, a ispitivanje vjerodostojnosti ideja o uzrocima i karakteru i posljedicama te moći nije njen glavni cilj. Tako i između teorija o nacionalizmu i političkih ideologija postoji izvjesna srodnost u prosudbi o načinu na koji nacionalno postoji kao društveni fenomen. Društvena je znanost sama, u
svom osnivačkom razdoblju, projektirala pojam ”društva” sličan imperijalističkim i nacionalističkim idejama. Društvena bi znanost danas morala učiniti korake dalje i ukupne učinke nadnacionalnih ideologija – imperijalne, boljševičke, panislamski liberalne – podvrgnuti istoj analizi kao i učinke nacionalizma na izgradnju društva i međunarodnih odnosa. Oba su poretka, nadnacionalni i nacionalni, prema Ernest Gellner ”izmišljeni”. Nadnacionalni i nacionalni poredak proizvode i pozitivne i negativne učinke na društvenu integraciju, ekonomski razvoj, blagostanje, kulturno stvaralaštvo i druge zaostavštine civilizacije. Njihovi učinci na društveno, najčešće se prepliću i međusobno nadopunjuju. Nasuprot ideologiji nadnacionlanog sistema prema kojoj nacija može i ne mora biti sredstvo koje služi njegovom održavanju – njemu je svejedno kojim putem se može doći do istog cilja, cilja apsolutne moći – nacionalizam sebe predstavlja samodovoljno, a nadnacionalne sisteme kao sredstvo: svijet je konačno podijeljen na nacije. Svaka je druga podjela umjetna, te prije ili kasnije osuđena na propast. Nadnacionalni sistemi mogu služiti samo kao sredstvo za ostvarenje prevlasti velikih nad malim narodima ili državama. Ili obratno, u interpretaciji nacionalizma velikih, kao aktuelnog američkog, međunarodni je sistem, u prvom redu UN ili Haški sud, sredstvo pomoću kojeg se mali udružuju protiv velikog. Njihova je povezanost demokratska: zbog velikog broja koji služi kao glasačka mašina. Stoga treba pod svaku cijenu spriječiti pokušaje ustanovljavanja nadnacionalne demokratije. Službena ideologija nadnacionalnog sistema koji igra ulogu arbitra, posrednika ili izmiritelja zavađenih strana u nacionalističkim sukobima na periferiji, nastupa i kao apsolutni autoritet za društvenu nauku. Kako i ne bi kada govore u ime liberalno-demokratskih načela koja su kao neprikosnovena upisana u ustavima najvećeg broja zemalja u svijetu, ali se u mnogim zemljama, iako su ta prava zajamčena, ona se ne sprovode u praksi. Demokratija je osnova slobode i za nauku, kao jedina ideologija koja se ne služi prijetnjom ekonomskih ili fizičkih sankcija prema ideološkim neistomišljenicima.