Odlomak

Nacionalsocijalizam ili nacizam fokusira se na totalitarnu ideologiju i praksu Nacističke partije (Nacionalsocijalističke Nemačke) na čijem čelu je bio Adolf Hitler. Pomenuta ideologija spada u politiku koja je izglasala Nemačka vlada u periodu od 1933-1945, pomenuti period se u nemačkoj istoriji još naziva i Trećim rajhom, a država Nacistička Nemačka.
Navedena ideologija nije bila sažeta, teoretski utemeljena ideologija jedinstvenog pokreta, već se zapravo radilo o mešavini različitih ideologija i grupa (mahom nemačkih), ujedinjenih osudi Versajskog sporazuma, koji je u posleratnoj Nemačkoj ocenjen kao jevrejsko-komunistička zavera, sa ciljem da se ponizi Nemačka. Govorivši o ideologiji ona predstavlja nauku o idejama. Nacionalsocijalizam odlikuje nacionalizam i rasizam, koji se u svakoj zemlji praktikuje na drugačiji način. Za razlikuju od drugih ideologija, manipulacija emocija je jedan od osnovnih taktika nacista. Glavni neprijatelji ove ideologije bili su liberali, komunisti, jevreji, muslimani, masoni, feministkinje, invalidi, homoseksualci, pripadnici crne rase i romski narod.
Vеćina ljudi decenijama unazad postavlja isto pitanje, koja je razlika između nacionalsocijalizma i fašizma? Nacizam je blizak fašizmu i poredi se sa njim, zbog vojno-političkog saveza između fašističke Italije i nacističke Nemačke za vreme Drugog svetskog rata. Jedna od osnovnih razlika između te dve ideologije je da italijanski fašizam kao osnovu je imao državu, dok je kod nacista narod. Nemci su sebe smatrali superiornijim nad drugim rasama i kao takvi, su imali za cilj da se šire na štetu ostalih. Kako je nacizam postajao dominantna ideologija u Nemačkoj, naročito nakon 1933. godine, u praksi je sve više definisan kroz takozvanu Nacističku partiju, a naročito kroz njenog vođu, Adolfa Hitlera, jednog od najuticajnijih ličnosti 20. veka, kako za Nemačku tako i ostale zemlje.
Adolf je rođen u Braunau u Austriji, 20.aprila 1889. Nije završio škole, ali je u mladosti želeo da postane umetnik, što njegov otac nije odobravao. Posle očeve smrti odlazi u Beč kako bi pohađao nastavu na Akademiji likovnih umetnosti. Na zalost, nisu ga videli kao prikladnog kandidata. Adolf se početkom prvog svetskog rata prijavio kao dobrovoljac u nemačkoj vojsci. Borio se na prvim linijama fronta tokom gotovo čitavog rata bez nekog značajnijeg napredovanja u činovima. Dobio je nemački orden za hrabrost u borbi Eisernes Kreuz. Kapitulacija je bila prekretnica u njegovom životu i tako odlučuje da interesovanja preokrene ka politici. Seli se u Minhen, gde učestvuje u revoluciji i uspostavljanju sovjetske Bavarske 1919. godine. Iste godine postaje član nacionalističke Nemačke radničke stranke (kasnije Nacionalsocijalistička radnička stranka Nemačke), a od 1921. njen je predsednik. Retoričke sposobnosti Hitlera su dovele do uticajnih pozicija u društvu, a pored toga stekao je izrazitu popularnost, ne samo u oblastima nacističke partije, već i na teritoriji cele Nemačke. Ispirisan Musolinijevim maršom na Rim, Hitler pravi prvu političku grešku, oponaša pomenutog vojsovođu i 1923. je pokušao da izvede marš u Nemačkoj. Hitlerova zamisao se nije proslavila, pa je tako ubrzo i uhapšen. Za vreme boravka u zatvoru napisao je knjigu “moja borba” koji se smatra ukazom na njegova ubeđenja. U knjizi ukazuje na to da je nemački narod inferiorniji od svih drugih naroda pogotovo iznad jevreja, slovena i roma, a smatrao je da Versajski sporazum obavezuje njegov narod. Obećavao je da će sve teritorije izgubljenje u sporazumu povratiti i da je Nemačkoj potreban veći prostor za život ukazujući na osvajačke poduhvate kao neophodno. Hitler postaje kancelar 1933. i tu poziciju koristi da ojača kako svoj, tako i ugled nacističke partije. Formira elitnu, crnouniformisanu jedinicu zvanu SS koja je imala zadatak da hapsi i vrši nasilje nad političkim neistomišljenicima. Pored te jedinice, formirao je i tajnu policiju nazvana Gestapo koja je odgovorna za poslušnost nemačkog naroda. I pre početka Drugog svetskog rata kancelar je iskazivao mržnju prema Jevrejskom narodu, koja će postati najokrutniji obračun. Pomenuta mrža prema Jevrejskom narodu naziva se antisemitizam i bila je ključni deo nacističke ideologije, koja je lišavala Jevreje svih ljudskih prava i svrstavao u građane drugog reda. Nakon što je 27. februara 1933. godine podmetnut požar u Rajhstagu, Hitler je iskoristio priliku za izdavanje dekreta kojim se nadjačavaju sve garancije slobode, a kampanja nasilja je drastično povećana. Uspeo je da obezbedi predsednikov pristanak za raspisivanje novih izbora. Izbori su održani 5. marta, a Nacistička partija je osvojila 43,9 odsto glasova. Istog meseca članovi Rajhstaga su se okupili u Potsdamskoj garnizonskoj crkvi kako bi demonstrirali jedinstvo nacionalsocijalističke i konzervativne stranke Nemačke na čijem čelu je bio Hindenburg. Rajhstag je 23. marta usvojio Zakon kojim je Hitleru data apsolutna moć. Za samo tri meseca sve nenacističke stranke, organizacije i sindikati prestali su da postoje. Da bi osigurao vladavinu morao je da se okruži vernim pristalicama. „Noć dugih noževa“ ili „Operacija Kolibri“ bila je čistka koja je sprovedena u periodu od 30. juna do 2. jula 1934. godine. Kao što je naveo u svojoj knjizi, njegova najveća ambicija je bilo ujedinjenje nemačkih naroda. Prirodno polje ekspanzije nalazilo se na istoku, u Poljskoj i Ukrajini. Planirao je da slovenske narode, sa kojima je Nemačka od ranije u sukobu stavi pod svoju vlast. Saveznika je našao u fašističkoj Italiji, dok je Britaniju smatrao saveznikom samo ukoliko napusti svoju politiku održavanja ravnoteže moći u Evropi. Francuska je na zapadu bila glavni neprijatelj, pa je njegov cilj bio da je zastraši i pokori.

Kratka hronologija
-junu 1935. godine je uveo vojnu obavezu, ali je uspeo da uveri Britance da nije reč o pripremi za rat
-U aprilu 1936. godine je zauzeo demilitarizovani Rajnski kraj, a potom je usledio savez sa Italijom.
-Do 1937. godine Treći Rajh, Italija i Japan sklopili su „Trojni pakt“
-Već 12. marta 1938. godine Hitler je Nemačkoj pripojio Austriju, te ih proglasio jednom državom. Taj poduhvat je nazvan „Anšlus“. Izraz “noć slomljenog stakla” u istoriji se koristi kao naziv događaja koji se odigrao 9. novembra 1938. Napad nacista na Jevreje, njihove porodice, domove i njihovu imovinu(radnje).

-10. marta 1939. naredio je invaziju na Čehoslovačku, te zatražio od Poljske da vrati teritoriju koja je Versajskim ugovorom oduzeta od Nemačke. Premda su se protivile, velike sile nisu učinile ništa.
-Hitler je 23. avgusta 1939. godine sklopio tajni pakt sa Rusima. Sedam dana kasnije nemačka je napala Poljsku, a Britanija i Francuska su objavile rat Hitleru.
-Do juna 1940. godine Hitler je ušao u Dansku, Norvešku, Holandiju i Belgiju. Francuska je 22. juna 1940. godine potpisala primirje, a potom je Hitler krenuo na Britaniju. Usledila je Operacija „Orao“ tokom koje su nemački bombarderi napali Britaniju. Bitka za Britaniju trajala je od avgusta 1940. do maja 1941. godine. Ipak, nisu uspeli da slome RAF, pa je Operacija „Morski lav“ otkazana.
-Početkom aprila 1941. godine Nemačka je napala Jugoslaviju, a potom i Grčku, te zauzela čitav Balkan i severnu Afriku. Na području gde su živeli uglavnom Hrvati formirana je marionetska republika tzv.
-U junu 1935. godine je uveo vojnu obavezu, ali je uspeo da uveri Britance da nije reč o pripremi rat.
-U aprilu 1936. godine je zauzeo demilitarizovani Rajnski kraj, a potom je usledio savez sa Italijom.
-Do 1937. godine Treći Rajh, Italija i Japan sklopili su „Trojni pakt“. Već 12. marta 1938. godine Hitler je Nemačkoj pripojio Austriju, te ih proglasio jednom državom. Taj poduhvat je nazvan „Anšlus“.
-10. marta sledeće godine naredio je invaziju na Čehoslovačku, te zatražio od Poljske da vrati teritoriju koja je Versajskim ugovorom oduzeta od Nemačke. Premda su se protivile, velike sile nisu učinile ništa, a Hitler je 23. avgusta 1939. godine sklopio tajni pakt sa Rusima. Sedam dana kasnije nemačka je napala Poljsku, a Britanija i Francuska su objavile rat Hitleru.
-Do juna 1940. godine Hitler je ušao u Dansku, Norvešku, Holandiju i Belgiju. Francuska je 22. juna 1940. godine potpisala primirje, a potom je Hitler krenuo na Britaniju. Usledila je Operacija „Orao“ tokom koje su nemački bombarderi napali Britaniju. Bitka za Britaniju trajala je od avgusta 1940. do maja 1941. godine. Ipak, nisu uspeli da slome RAF, pa je Operacija „Morski lav“ otkazana. Početkom aprila 1941. godine Nemačka je napala Jugoslaviju, a potom i Grčku, te zauzela čitav Balkan i severnu Afriku. Na području gde su živeli uglavnom Hrvati formirana je marionetska republika tzv. Nezavisna država Hrvatska na čijem čelu je bio Ante Pavelić. Nekoliko meseci kasnije krenuo je u pohod na Sovjetski savez. Tzv. Operacija „Barbarosa“ započela je osvajanjem Ukrajine i Baltičkih zemalja, ali su nemački vojnici zaustavljeni pred Moskvom. Usledila je jaka zima i dobro organizovana ruska odbrana ih je sprečila da nastave dalje. 7. decembra Japanci su napali američke snage Perl Harboru, a Hitlerov savez sa Japanom ga je obavezao da proglasi rat Sjedinjenim Američkim Državama. Da bi razbio, kako je on to zvao „neprirodni savez“ između Staljina, Čerčila i Ruzvelta , naredio je reorganizaciju nemačke privrede na punoj ratnoj bazi. Pošto je mu namera još od tridesetih godina bila da protera Jevreje, istu politiku je nastavio tokom rata. -Godine 1941. ta politika se promenila od proterivanja do potpunog istrebljenja. Pod nacističkim režimom otvoreni su novi i prošireni postojeći koncentracioni logori, a Jevreji, Romi, Poljaci, Srbi, hendikepirani i homoseksualci su progonjeni, zatvarani i ubijani na najsuroviji način. Samo u Evropi je tokom rata ubijeno oko šest miliona Jevreja. Hitlerove i Musolinijeve (Benito Amilcare Andrea Mussolini) snage su se u oktobru 1943. godine kod El Alamejna sukobile sa vojskom Velike Britanije, Francuske, Grčke, Australije, Indije, Novog Zelanda i Južnoafričke Republike i pretrpile veliki poraz koji podrazumeva i smrt oko 30 000 nemačkih i italijanskih vojnika. To su bila dva velika udarca, ne samo na Rajh nego i na samog Hitlera. Nakon što je u julu 1943. godine Musolini uhapšen sve svoje snage je usmerio na spasavanje svog saveznika, s namerom da Musolini bude na čelu nove fašističke vlade. Porazi su stizali sa skoro svih frontova, a bombardovanje Nemačke od strane saveznika značilo je njegov poraz. U njegovim redovima sve je više bilo onih koji su želeli da ga sklone kako bi konačno mogli da dogovore mir.
-U periodu od 1943. do 1944. godine bilo je nekoliko neuspešnih pokušaja atentata na firera. Usledio je samo veći teror, represija i strah.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Istorija

Više u Skripte

Komentari