Odlomak

Postoji mnogo mitova o izuzetno posebnim osobama, a ta se posebnost povezivala s natprirodnim silama ili s ludošću. J. W. Goethe je govorio o poetama kao o jednostavnoj božanskoj djeci. Riječ „božansko” vrlo često se nadijevala umjetnicima, a Aristotel je isticao da ne postoji genijalnost bez ludosti. B. Pascal naglašavao je da genijalnost graniči s ludošću, a ludost je toliko raširena među genijalnim ljudima da čovjek „zdrava razuma” postaje upravo nenormalan među genijalcima. Dakle, različiti su stavovi o nadarenoj i kreativnoj djeci, te ti pojmovi još uvijek egzistiraju u stereotipima kao što su: biti nadaren znači biti čudan, socijalno neadekvatan, loše adaptiran. Takve stavove nerijetko ne možemo izbjeći ni u školama.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari