Seminarski rad iz predmeta: Sociolingvistika

Tema: Narodni, književni i standardni jezik

             

.

Sadržaj

1. Uvod........................................................................................................................................3

2. Jezik........................................................................................................................................4

3. Narodni jezik...........................................................................................................................5

4. Književni jezik........................................................................................................................6

5. Narodni i književni jezik.........................................................................................................7

6. Standardni jezik.......................................................................................................................8

7. Zaključak...............................................................................................................................11

8. Literatura...............................................................................................................................12

2

background image

2. Jezik

Postoji   više   različitih   definicija   jezika   kao   pojave.   Budući   da   je   jezik   u   isto   vrijeme   i 

psihološki, i neurološki, i društveni, i etnički, i semiološki, i komunikološki, i kulturološki fenomen 
itd., zbog čega i jeste predmet zanimanja i izučavanja, osim lingvistike i njenih disciplina, i više 
različitih   nauka:   psihologije,   neurologije,   sociologije,   etnologije,   politikologije,   semiologije, 
komunikologije, kulturologije, pa i filozofije, i drugih naučnih disciplina, on se može definisati iz 
različitih aspekta, tj. sa stanovišta predmeta, ciljeva i zadataka svake od tih nauka, ali i šire, prema  
shvatanju bitnih određenja toga pojma. Upravo zato su i moguće različite definicije, od kojih nijedna 
ne objašnjava dokraja to najsavršenije dostignuće ljudskog duha.

Za 

neurolingvistiku

, na primjer, nauku koja se bavi povezanošću jezika i funkcija centralnog 

nervnog sistema (mozga), jezik je 'skup nervnih struktura u govornom centru'. I to je sa stanovišta te 
naučne discipline nesumnjivo tačno. Na drugoj, opet, strani jezik se, sa stanovišta njegove uloge u 
kulturi svake ljudske zajednice, definiše široko i opisno kao 'kulturna smotra naroda', što je također 
tačno, jer se kulturne vrijednosti naroda (književnost i dr.) ostvaruju prije svega jezikom i u jeziku. Te 
i   mnoge   druge   definicije,   međutim,   ne   govore   dovoljno   o   suštini   same   te   pojave,   o   njenom 
unutrašnjem 

ustrojstvu i njenim funkcijama. Zato nam se čini da je najpotpunija, i predmetu 

našeg razmatranja najprimjerenija, definicija jezika koja polazi upravo od ta dva elementa, tj. 
koja   odgovara   na   dva   bitna   pitanja:   šta   je   to   jezik   po   svojoj   unutrašnjoj   strukturi,   kako 
funkcioniše i čemu uopće služi. 

Ta definicija, u svome najjednostavnijem obliku, glasi ovako: „

Jezik je veoma složen 

sistem znakova (sa pravilima za njihov izbor, kombinovanje i upotrebu) pomoću kojih se ljudi 
u određenoj društvenoj zajednici međusobno sporazumijevaju, iskazuju jedni drugima svoje 
misli i osjećanja i obilježavaju se kao pripadnici upravo te zajednice, ili pak ove ili one 
društvene grupe u okviru nje.

1

Slična   je   ovoj   i   (pretežno   komunikološka)   definicija,   po   kojoj   je   jezik   „

sistemski 

organizovan skup jedinica, i pravila za njihov kreativan i prikladan izbor, kombinovanje i 
upotrebu, prvenstveno sa funkcijom sporazumevanja, tj. kao komunikacioni znakovni sistem, 
sa njegovim strukturalnim i funkcionalnim univerzalijama i varijacijama

.“

2

Sa stanovišta uloge jezika u životu čovjeka i ljudskog društva jezik se definiše i kao 

'sistem znakova koji čoveku omogućava razvijen društveni i duševni život, i koji se ostvaruje u 
općenju među ljudima'

.

Ima   još   razuđenijih   definicija   pojma  

jezik.  

Tako   se   u   jednom   od   najpouzdanijih 

leksikografskih izvora, velikom Rječniku engleskog jezika 'Američke baštine',

 

jezik definiše u 

devet tačaka, od kojih 1. glasi da je to: 

„a.razmjena misli i osjećanja putem određenih signala (znakova), kao što su 

artikulisani glasovi, gestovi ili pismeni simboli.

b. takav sistem uključujući pravila za kombinovanje njegovih elemenata, kao što su 

riječi.

c. takav sistem koji upotrebljava nacija, narod ili neka druga zajednica

3

Jezik je, u općem smislu, određen i uređen 

sistem znakova 

kojima je osnovna funkcija 

sporazumijevanje među članovima jedne društvene zajednice. Kad je riječ o prirodnom 
ljudskom jeziku, taj sistem znakova predstavljaju artikulisani glasovi i njihove značenjski 
relevantne kombinacije (morfeme, lekseme, sintakseme) ili pak pisani znakovi, slova, pomoću 
kojih se te jezičke jedinice obilježavaju.

1

 

Šipka, Milan: 

Kultura govora

, Sarajevo: Institut za jezik, 2006.

2

 

Ibidem

3

 

Ibidem

4

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti