Odlomak

NAUKA O MIRU

Pojmovnik:
1. Studije mira i konflikata : razvoj
U skorije vrijeme napravljen je pomak ka konceptualizaciji rata kao jedne vrlo složene pojave koja nastaje kao rezultat mnogih različitih uslova u međunarodnoj politici. Da bi se to ostvarilo, utvrđen je postupak sačinjen od dva činioca: prvi podrazumijeva jasno i čvrsto oslanjanje na „teoriju“ da bi se rat objasnio, a drugi usredsređivanje na „empirijske dokaze“ kojima se ti teorijski pojmovi testiraju. Na osnovnom nivou analize izvedena je pretpostavka da postoje tipovi vođa odgovornih za ratove koji izbijaju na međunarodnom nivou, dok su drugi tipovi vođa više skloni mirotvornom ponašanju. Empirijska istraživanja ukazuju da nema sistematske povezanosti između rata i određenih tipova vođa. Prema jednom drugom pristupu, postoje nacije koje su sklonije miroljubivom ponašanju od nekih drugih. Mnogi naučnici došli su do zaključka da o miroljubivom ili ratobornom ponašanju ne presuđuju pojedinci, grupe, čak ni same nacije – države, već prije svega struktura međunarodnog sistema. Najviše pažnje je usmjereno na dimenziju „moći“, bilo u odnosima moći između dvije ili više konkretnih nacija ili u „strukturi moći“ međunarodnog sistema kao cjeline. U smislu šireg međunarodnog sistema, teoretičari su izdvojili dva tipa – bipolarni i multipolarni sistem. Zagovornici bipolarnog sistema, kao miroljubivijeg, tvrde da bi u takvom sistemu glavne nacije u dva bloka odbijale jedna drugu od ratobornih poteza, kao i da bi bile sposobne da spriječe svoje saveznike da takve poteze preduzmu. Zagovornici multipolarnog sistema tvrde da bi njegova raznovrsnost stvorila jedan viši nivo stabilnosti, jer bi u okviru njega bilo više učesnika na koje bi ostali učesnici morali da obrate pažnju. Čarls Ozgud je ranih šezdesetih godina predložio tzv. GRIT sistem (postepeni reciprocitet u smanjenju tenzija). Ideja koja je stajala iza toga bila je da nacije često odgovaraju na ponašanje drugih nacija sopstvenim povišavanjem tenzija i da bi obrnuti proces takođe mogao da funkcioniše; nacije bi mogle da preokrenu spiralu nasilja tako što bi jednostrano preduzimale korake ka smanjenju tenzija.
Jedan od prvih koji je došao do obimnih empirijskih podataka bio je Kvinsi Rajt, a objavio ih je u svom dvotomnom djelu Studija rata. Pored empirijskih podataka, djelo sadrži i historijska i teorijska tumačenja koja su i danas od koristi naučnicima. Druga značajna ličnost bio je Luis F. Ričardson. Treću bitnu grupu empirijskih podataka iznjeli su Dž. Dejvid Singer i Melvin Smol. Vlada uvjerenje da se nacije mogu uspješno odvraćati od pribjegavanja ratu tek pošto se izdvoje glavni faktori koji do njega dovode.

 

 

 

2. Mirovne studije
Mirovne studije su usmjerene na suštinska pitanja koja se tiču smisla i problema širenja znanja o miru kao procesu. U Vulfovim i Havelsrudovim komentarima postoji više nego nagovještaj zašto su mirovne studije sporne kao područje interesovanja. Koncept mira je prije svega otvoren za raspravu, jer ono što je za nekog mir ne mora to da bude za drugog. Mir jednog čovjeka može da bude ropstvo za drugoga. Drugo, mirovne studije su više od obrazovanja per se. Ukratko, trebalo je da mirovne studije budu koherentne, kritične, sa nešto više od nagovještaja akcije koja je implicitna u ukupnom procesu, da imaju mogućnost realizacije preko različitih sredstava, umjesto da budu ograničene na univerzitet.
Daleko najsnažnija od svih kritičkih ocjena mirovnih studija jeste ona koju su dali Koks i Skruton 1984.g. Postoje dva pitanja koja su u većoj mjeri suštinska. Prvo je ideja da su mirovne studije dio trenda ka politizaciji obrazovanja, a drugo, stav da mirovne studije nisu istinska obrazovna disciplina. Ovo drugo se temelji na pretpostavci da se pitanja obuhvaćena mirovnim studijama mogu adekvatno obuhvatiti postojećim disciplinama kao što su historija, politika, moral itd. Poenta je, međutim, u tome što su mirovne studije zamišljene da se eksplicitno bave pitanjima mira iz jedne otvorenije, neposrednije i drugačije perspektive, gdje će mir biti u središtu pažnje. Drugo, postoji pitanje pristrasnosti. Ono je u središtu zabrinutosti na nivou politizacije obrazovanja. Pristrasnost u mirovnim studijama ne mora obavezno da se podrazumijeva, isto kao što političko obrazovanje u školama ne mora da vodi u politizaciju učenika.
Cilj mirovnih studija je izučavanje mira kao uslov socijalnog i političkog sistema, u vezi sa pratećim konceptima kao što su pravda, rat, dostojanstvo itd. Predmet izučavanja su ocjena prirode mira, elementi mira, kao i njegova različita društvena tumačenja i procjene. Ne postoji dogovorena metodologija, niti postoje određene granice. Otuda izraz „mirovne studije“.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Političke nauke

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari