Odlomak

Uvod

Šta je kvalitet života?Kvalitet života se može definisati kao subjektivno blagostanje.Prepoznavanje subjektivnosti je ključno za razumevanje i konstruisanje kvaliteta života.Kvalitet života obuhvata ne samo lično već i društveno blagostanje, a odnosi se na pojedinačne kvalitete, kao što su:
– Ishrana,
– Stanovanje;
– Zaposlenost i rad;
– Zdravlje;
– Obrazovanje;
– Slobodno vreme.
UNDP (Centar UN za razvoj9 objavljuje godišnji izveštaj – Indeks ljudskog razvoja (HDI) – utvrđujući zdravstvene, obrazovne i uslove bogastva nacija mereći:
– Očekivanu dužinu života;
– Nivo obrazovanja;
– Standard života.
Postoji gledište koje uopšteno navodi sledeće indikatore koji određuju kvalitet života: ekonomija, politika, okolina, zdravlje, obrazovanje, društvene veze.A, opredelenje i navođenje ovih indikatora kavliteta života je ,,njihova univerzalna dimenzija, opšta razumljivost tako da građani znaju o čemu se radi“, a i omogućavaju ,,političku operacionalizaciju“ i ,,naučno izučavanje“.U istraživanjima su uključena 42 faktora koji određuju kvalitet života, od kojih navodimo: političku i socijalnu situaciju, kulturu, zdravlje, obrazovanje, rekreacija, cenekvaliteta potrošačkih dobara, čovekovu okolinu, itd.Grad pruža i daje šansu ljudima da bolje žive ali, ipak, kvalitet života u gradu je postao poseban problem.Već pri površnom posmatranju naselja, sela i gradova, može se očigledno videti da društvo nije homogeno već je heterogeno i utemeljeno na međusobnim odnosima nejednakosti, diferenciranosti pa i antagoniziranosti.Neki ljudi zaista žive u izobilju, dok drugi u oskudici; neki već u ovom momentu razmišljaju u kojem će luksuznom hotelu ili restoranu ručati, dok će neki gladovati ili tražiti ostatke hrane po kontejnerima.

1

Ove socijalne razlike su više izraženije u urbanim (gradskim) a manje u ruralnim (seoskim) sredinama.Opisi nejednakih uslova stanovanja, socijalne i stambene segregacije, datiraju iz davnih vremena.Prekobrojan rast i povećanje stanovništva u gradovima kao posledicu ima nedostatak i nestašicu stanova, stambene probleme, slamizacije, te socijalnih i psihopatoloških poremećaja.
Smatra se da je prag stanovanja- optimalni odnos između osoba i veličine stambenog prostora, patološki prag je 8-10 m2 po osobi, ispod kojeg dolazi do psihofizičkog poremećaja osoba, kritični prag je 12-14 m2 po osobi u okviru kojeg nije ugrožena individualna i porodična ravnoteža do koje može doći kada dve osobe duže žive u jednoj prostoriji.Ono što bitno karakteriše grad jeste postojanje socijalnih nejednakosti izraženih kroz koegzistenciju bogastva i siromaštva u gradu.
Naglim razvojem industrije dolazi do formiranja velikih – industrijskih gradova, pa tako i Engels proučavajući Mančester i njegovu ekspanziju daje njegov opis: neki delovi grada su podignuti bez ikakvog reda, neki imaju neki red – umesto haosa kuća ovde bar nalazimo duge prave ulice i slepe ulice, ili po planu napravljena četverougla dvorišta.Takođe postoje delovi grada u kojima postoji raspored sa više planova.Tako se pokazalo da industrijski grad raspolaže delovima u kojima se provodi segregacija radničkih od ostalih četvrti, četvrtima u kojima živi krupna, srednja i sitna buržoazija, industrijskim zonama, poslovnim zonama, zonom stvaranja bolesnih mesta.Ova bolesna mesta su rđavi kvartovi u kojima se guši i tiska radnička klasa.Sirotinja često stanuje u zatvorenim sokačićima pored samih palata bogataša, a obično se njoj dodeljuje zaseban kraj gde ona, daleko od pogleda srećnijih klasa, mora živeti sama, kako god zna.
Mega gradovi su fenomen sveta koji je u razvoju.Kombinacija jako velike gustine stanovništva okružene siromaštvom i ograničenim resursima, stvaraju okruženje koje podstiče ubrzani razvoj nehigijenskih područja.
Urbanizacija kao svetski fenomen, dobija na značaju od druge polovine prošlog veka.Gotovo da nema regije ili države, koja nije zahvaćena jačim ili slabijim intezitetom urbanizacije.Ubrzani razvoj većih gradova u razvijenim državama se vidi u tome, što su okruženi gusto naseljenim siromašnim, nehigijenskim naseljima i brojnim drugim oblicima neformalnog i iregularnog stanovanja.Zaslužni za ovo su neadekvatna infrastruktura, sigurnost skloništa, visoki porezi, zakupi.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Arhitektura

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari