Odlomak

Uvod
Mentalna retardacija je složena pojava stanja deteta odnosno osobe,pa je pri utvrđivanju dijagnoze potrebno uključivati medicinske, psihološke, pedagoške i socijalne odrednice. Mentalna retardacija određuje se kao: [1]”…Značajno ograničenje u ukupnom životu pojedinca, karakteristično bitnim ispodprosečnim intelektualnim funkcionisanjem, koje je istovremeno praćeno smanjenom razinom u dve ili više adaptivnih veština. Područja adaptivnih veština su: komunikacija, briga o sebi, stanovanje, socijalne veštine, samousmjeravanje, zdravlje i sigurnost, funkcionalna akademska znanja, slobodno vreme i rad. Mentalna retardacija, kao stanje utvrdjuje se pre 18 godina”.
Ova određenja mogu se smatrati dinamičkim i razvojnim, odnosno može se reći da uspeh pojedine osobe prema starosnoj dobi zavisi o stupnju mentalne retardacije. U ranoj dobi to je senzomotorni razvoj, u školskoj dobi uspeh u učenju, a u odrasloj stupanj gospodarske nezavisnosti, odnosno mogućnosti radnog angažiranja uz podršku.

 

 

 

Definicija mentalne retardacije
Mentalna retardacija je poseban tip smetnji u psiho-somatskom razvoju. To je složena pojava koja uključuje više aspekata: medicinski, psihološki, pedagoški i socijalni. Kriterijumi za medicinsku definiciju mentalne retardacije su uzroci mentalne nedovoljne razvijenosti, za socijalnu definiciju je to stupanj adaptacije ili nezavisnosti od okoline, za psihološku definiciju stupanj mentalnog deficita, a za pedagošku definiciju kriterijum je sposobnost za učenje. Zbog navedenih okolnosti definicije pojedinih autora su obično deskriptivnog karaktera. Jedna
od definicije mentalne retardacije je definicija Američkog udruženja za mentalnu retardaciju koja glasi: “Mentalna retardacija odnosi se na potprosječno opšte intelektualno funkcioniranje koje nastaje u razvojnom periodu i udruženo je s oštećenjem adaptivnog ponašanja” (Heber R.A., 1961: ” A Manual of Terminology and Classification in Mental etardation”, američki žurnal). Većina se stručnjaka slaže da definicija mentalne retardacije uključuje i činjenicu da je retardacija stanje koje mora nastupiti pre zrelosti i da određeni poremećaji u ponašanju i drugi simptomi koji se vide kod mentalno retardiranih isto tako mogu biti prisutni i u ostalih osoba, bilo dece, bilo odraslih.

 

 

 

Klasifikacija mentalne retardacije

Mentalna retardacija se deli na: laku, umjerenu, težu i tešku. Lako mentalno retardirano dete [2](IQ 50-70) je ono koje je zbog manje mentalne razvijenosti nesposobno da napreduje po školskom programu redovnih škola, ali koje ipak poseduje:

  • sposobnost da savlada čitanje, pisanje, aritmetiku i usvoji druga znanja;
  • sposobnost za socijalno prilagođavanje i uključivanje u život okoline;
  • sposobnost za profesionalno osposobljavanje na određenim radnim mjestima.

Umereno retardirano dete (IQ 30, 35-50) nije sposobno za obrazovanje u redovnoj osnovnoj školi, ali je sposobno da se obrazuje u posebnim uvjetima (specijalna škola) i to sedeća tri područja:

  • da ovlada navikama samopomoći: oblačenje, svlačenje, higijena, spavanje i upotreba pribora za jelo;
  • da se prilagodi životu u kući i u bližem susedstvu-uža okolina, ali ne i u široj okolini;
  • da se osposobi za rad kod kuće, u zaštitnoj radionici, ili u nekoj drugoj pogodnoj instituciji.

Teže mentalno retardirano dete (IQ 20, 25-30, 35) je ono koje nije sposobno za obrazovanje u posebnim uvjetima (specijalna škola), ali ga se može trenirati u govoru, samoposluživanju, sticanju radnih, higijenskih i kulturnih navika.Teško mentalno retardirano dete (IQ 0-20, 25) je ono koje zbog izrazitih kognitivnih deficita nije sposobno da vodi brigu o samom sebi niti da se socijalizira. Ovakvom detetu je potrebna stalna pomoć i briga jer je nesposobno  da samo preživi.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Obrazovanje

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari