Odlomak

Odnos prava i pravde predstavlja večitu dilemu svakog umnog bića, da li je doneta odluka pravedna i da li je u skladu sa nametnuntim normativima (pravom).

U razmatranju odnosa možemo poći od činjenice da pravo I Pravda pretstavljaju različiti strane jedne kovanice (novčića), čiji je cilj isti, ograničavanje samovolje. Takodj slikovito prikazano pravo I Pravda predstavljaju dva kraja jednog mosta, koja bi trebala da budu zajedno uključena u donošenje suda, mada ne retko, kako su na suprotnim stranama, jedno isključuje drugo… Za bolje razumevanje samog odnosa neophodno je poći od samih definicija prava I pravde.

Pravo predstavlja skup mera (zakona) kojima se ograničava samovlja pojedinica I služi kao aparat prinude državi.

Spoznaja pravde je u suštini vrlo jednostavna I ogleda se u rečenici grčkog filozofa Heraklita, koji je rekao: ”Ime pravde ne bi ljudi poznavali kada ne bi bilo nepravde”.
Kako Pravda predstavlja vrednosno načelo raspodele koje određuje koliko dobara i koliko tereta (odn. prava i obaveza) treba dati subjektima društvenih odnosa, tako uvidjamo jasno vezu izmedju prava I (ne)pravde.

U anlizi odnosa prava I pravde nemožemo a da se ne zapitamo da li posmatramo Pravdu kao deo zakona (prava) ili kao moralni sud zakona. I jedna I druga percepcija imaju svoje ideje I sledbenike, jer pravda I pravo imaju svoje korene u samom početku razvoja ljudske svesti. Evolucijom ljudi evoluira i shvatanje odnosa prava i pravde. Naime taj odnos se menjao tokom vremena i često je povezivan sa verom.
1. Pravda I vera

Najranija spoznaja pravde vezuje se za veru i kao takva proklamovala je moralnu osudu svih onih koji nisu u okviru odredjenih verskih načela.

Versko shvatanje pravde nalagalo je odredjene zemaljske postupke koji su bili vrednovani od strane Tvorca (Boga) kako bi se nagrada za te postupke ostvarila spasenjem i povratkom u carstvo Bozije.

Kako ova teorija nije naišla na slepo verovanje svih verskih sledbenika, proizilazi zaklučak da moralna Pravda po kojoj je pravedno dati drugome više nego što sam dobijaš, verovatno nikad nije potpuno dominirila i nakada neće potpuno dominirati u društvu, jer čovek jeste humano ali je ipak pre svega interesno biće.

Bez obzira na povremeno približavanje svetovnih i duhovnih načela, zakon nije na duži period mogao da predstavlja osnovu religijskog učenja. Tu ulogu, dominantno je zauzela ljubav. Zakon se poštuje, a samo se čovek voli.

Kako je vera uzimala trajnije vrednosti, u kojima je ljubav dominantan motiv, iz kojih se razvijala religijska poruka, tako je moralna norma, koja je rezultat te religijske poruke, izuzetno visoka i na neki način predstavlja osnovu prirodno pravne teorije. Sve to se moze sagledati u jednom od biblijskih načela hrišćanske vere: “ne čini drugom ono što ne želiš da drugi čini tebi”.

Industrijski razvoj i razvoj racionalizma doprineo je opadanju uticaja teologije na društvenu misao i na razvoj ideje o pravdi. Ona se sve više vezuje za ljude i njihovu prirodu, njihov dogovor i sklad u društvu.
2. Pravo i filozofija

Odnos prava i pravde je večita dilema koju su svi veliki mislioci pokusavali da tumače i razumeju. Od istočnjačkih filozofa, preko antičkih do današnjih filozofa, poimanje prava i pravde nije jednoznačno utvrđeno.

Kako je starogrčki pesnik Hesiod u svojim delima isticao, stubovi društvenog života i poretka su pravda i stid. Te dve vrline su se razvijale i rasle u gčkim tragedijama i nailazile na svoje sledbenike koji su pokušavali da je uobliče i nadograde.

Od Platona koji je pojimanje pravde implementira u svoje likove, Aristotel svoje shvatanje pravde vidi dvosmisleno. Prvi tretira pravdu kao središnju i najvažniju koja obuhvata sve ostale vrednosti, a drugi vidi pravdu kao posebnu vrlinu ljudi različitih od drugih.
Značaj Aristotelovog shvatanja pravde je u tome što on uviđa da nepravdu čini prisvajanje nečega nepripadajućeg i iz toga proizilazi novi oblik razmatranja pravde a to je „trgovačka ili razmenska pravda“ koja pretstavlja preteču Zakona o obligacionim odnosima. Razmenska pravda je podrazumevala shvatanje prema kojem je svako treba da dobije adekvatnu zamenu za ono što daje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari