Odlomak

FRANAČKA

OPŠTE ODLIKE FRANAČKE KAO RANOFEUDALNE DRŽAVE

Pobeda Klodovika u borbi sa ostacima rimske vojske 486. Godine uzima se kao početak istorije Franačke. Klodovik je uspeo da se svim Francima nametne kao vladar – kralj. Primanjem hrišćanstva, Franci su dobili podršku rimske crkve za nova teritorijalna osvajanja. Pod Klodovikom i njegovim naslednicima izgrađuje se kraljevska vlast dinastije Merovinga. Zapisuju se plemenski običaji a kralj pored vojne dobija i zakonodavnu i sudsku vlast. Od sredine 7. Veka kraljevska vlast se smanjuje i to je doba “lenjih kraljeva”. Posle Klodovikove smrti Franačka kraljevina je razdeljena među četvoricom njegovih sinova.
Kasnije se uzdiže dinastija Karolinga koja je poznata po njenom najistaknutijem predstavniku Karlu Velikom. Tada je Franačka doživela najveći uspon. On stvara prostranu državu novim osvajanjima želeći da postigne granice bar zapadnog dela Rimske države. Posle pobede nad Langobardima postaje kralj Langobarda i Franaka.. Na Božić 800. Godine u crkvi sv. Petra u Rimu papa Lav 3. Ga kruniše za cara.
Majordomi Austrazije postaju i majordomi čitave Franačke, uz istovremeno postojanje kraljeva bez vlasti.
Posle smrti Karlovog jedinog naslednika Ludviga Pobožnog Franačka je podeljena na tri dela: Verdenskim ugovorom 843. Godine označen je kraj njenog postojanja kao jedinstvene države.
DRUŠTVO U FRANAČKOJ. – Stavljanjem slobodnih seljaka pod pokroviteljstvo krupnih zemljoposednika vrši se pretvaranje slobodnog stanovništva u zavisno. Slobodno stanovništvo se održalo na istoku Franačke. Putem prekarijuma, sitni zemljoposednik ustupao je krupnom svoju zemlju i odmah je dobijao natrag ali ne više u svojinu već u državinu. Tako od vlasnika postaje držalac. Posedi koje su vladari davali vazalima uz uslov vršenja vojne službe zvali su se beneficijum. Tokom 8. Veka beneficijum se sve više povezuje sa ustanovom vazaliteta.
Ranija etnička struktura franačkog stanovništva: vojna i zemljišna aristokratija, sveštenstvo, slobodno seljaštvo, poluzavisni liti, robovi, Rimljani, svedena je na tri društvena reda: oni koji se mole, oni koji ratuju i oni koji rade.

 

 

 

CENTRALNA VLAST U FRANAČKOJ

VLADAR. – U početku kraljevi su vladali po običajima plemena kome su pripadali. Kralj okuplja vojsku i komanduje njome, izdaje naredbe koje su obavezne za sve, predstavlja najviši sud u državi, ubira poreze. Njegova vlast se označavala rečju banus. Sastoji se od prava izdavanja naredbi koja se tiču: uprave, sudstva, vojske i crkve. Njegovi prihodi su se sastojali od sopstvenih domena, godišnjih darova koje dobija od podanika, globe koje se plaćaju za povredu kraljevih štićenika, carine, ratnog plena i dažbine.
Osnovna vojna snaga su pripadnici njihove garde – antrustioni. Na čelu antrustiona na u početku je bio kralj a kasnije majordom.
Centar uprave je kraljev dvor sastavljen od službenika i vladareve pratnje. Starešina dvorske kancelarije bio je referendarius, a pod karolinzima kancelarius. Dvorski grof je rukovodio kraljevskim sudom. Upravnik celokupnog dvorskog osoblja bio je senešal a posebno mesto na dvoru pripadalo je maršalu, grofu konjice.
MAJORDOM. – U početku je bio samo upravnik kraljevog imanja a kasnije postaje i upravnik dvora, komandant kraljevske vojske i predsedavajući kraljevskog suda. Majordoma je prvobitno postavljao i smenjivao kralj. Kasnije, funkcija majordoma postaje nasledna. Posle smene dinastija na prestolu Franačke Karolinzi ukidaju funkciju majordoma, pa je najviši dvorski službenik postao dvorski grof.
SABOR FRANAČKOG PLEMSTVA. – se sastajao jednom godišnje, u proleće kad i narodna skupština. Raspravljao je o političkim i pravnim pitanjima značajnim za državu, pripremao i pretresao odluke koje je formalno donosio vladar. Manji sabori sastajali su se u jesen. Kralj je sazivao i crkvene sabore na kojima su odlučivali samo biskupi.
FRANAČKE NARODNE SKUPŠTINE. – Pod Merovinzima se sastaju svake godine u martu. Odlučivale su o ratnim pohodima, zakonima, izborima a imale su i sudska ovlašćenja. To su u stvari vojne smotre na kojima se povremeno proglašavaju kraljeve uredbe.

 

 

 

LOKALNA VLAST U FRANAČKOJ

VOJVODSTVA. – Vojvodstva se podudaraju sa plemenskom teritorijom preovlašujućeg stanovništva. Na njihovom čelu je nasledni vojvoda – duks. Ima sva prava koja pripadaju i kralju s tim što vojvoda priznaje vrhovnu vojnu vlast Franačke. Vojvodstvo ima svoje skupštine, svoje plemstvo i plemensko pravo. Karlo Veliki formalno ukida vojvodstva.
GROFOVIJE. – U vreme Merovinga imaju opšti naziv komitatus. Na čelu je komes ili grof. Pogranična grofovija je marka a njeni grofovi nose titulu mark – grof. Po dve grofovije čine jednu episkopiju. Grof je zapovednik svih vojnika grofovije, osim kraljevskih vazala, izvršava naloge kralja i vojvode. Uz vojna, ima upravna i sudska ovlašćenja. Nije dobijao platu ali mu je dodeljivan beneficijum iz kraljevskih domena. Od 9. Veka služba grofa postaje nasledna i grofovija dobija oblik feuda koji pripada vladajućoj grofovskoj porodici.
CENTENA (vikaria) , – je najniža teritorijalna jedinica. Ona je područje sa istim običajnim pravom pa je i sudska funkcija najizraženija. Skupština svih odraslih muškaraca satnije – malus sastajala se radi suđenja 6 do 9 puta godišnje. Predsedavao je vikar. U početku je predsednika skupštine i sedmoricu rahinburga birao sakupljeni narod. Kasnije ih imenuje grof a njihova sudska funkcija postaje doživotna. U doba Karla Velikog suđenje je prešlo sa rahinburga na skabine koje je imenovao grof.
MISI DOMINIKI. – Vladarevi izaslanici, odn. Dvočlana vladareva inspekcija sastavljena od jednog svetovnjaka i jednog sveštenika, koja je obilazila i nadzirala grofovije. Vladar im je dodeljivao i oružanu pratnju. Mogli su na licu mesta da dele pravdu ili da pomoću vojne pratnje prisile na pokornost pojedine grofove.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari