UVOD

    Još  u srednjem veku nastale su ideje ujedinjenja evropskih država. Države, 

koje su ušle u EEZ su za vreme Karla Velikog, Napoleona, a zatim i Hitlera nasilno 
objedinjene.

     Evropska unija ,  kao oblik ujedinjenja evropskih država se prvi put pominje u 

jednom   zvaničnom   dokumentu   iz   1930.   godine   -  memorandumu,   koga   je   francuski 
ministar spoljnih poslova Aristid Brijan uputio Društvu naroda. U memorandumu je bilo 
predloženo   osnivanje   Evropske   unije,   kao   federalnog   saveza   naroda   Evrope.   To   je 
podržao i ministar spoljnih poslova Gustav Stresman, ali se te ideje nisu ostvarile zbog 
promena u Nemačkoj.

      Određeni oblici udruživanja država stvarali su povoljnu klimu koja je, malo 

po malo, uticala na stvarenje većih asocijacija država u Evropi. 

Istorija Evropske unije  predstavlja vremenski period koji počinje  

1952

. godine 

osnivanjem prve 

evropske

 nadnacionalne 

ekonomske

 zajednice — 

Evropske zajednice za 

ugalj i čelik

. U Evropi su  

1958

. godine osnovane još dve nadnacionalne zajednice — 

Evropska ekonomska zajednica

   

Evropska zajednica za atomsku energiju

, koje su se 

1967

. zajedno sa Evropskom zajednicom za ugalj i čelik ujedinile u 

Evropsku zajednicu

. 

Kao samostalna nadnacionalna zajednica, Evropska zajednica je prestala da postoji 

1993

. 

godine kada je, postavši jedan od tri stuba 

Evropske unije

, ušla u njen sastav.

Od svog nastanka, pa do današnjih dana, Evropska unija je rasla i razvijala se. 

Ono   što   je   počelo   kao   šestočlana   organizacija   za   slobodnu   trgovinu  

industrijskim 

sirovinama, razvilo se u jedinstvenu uniju unutar čijih 27 članica je omogućeno slobodno 
kretanje  

ljudi

 

roba

 

usluga

  i  

kapitala

. Njeni  

građani

  se služe zajedničkom  

valutom

, a 

članice   ostvaruju   jako   blisku   saradnju   u  

pravnim

 

policijskim

 

odbrambenim

  

spoljnopolitičkim

  pitanjima.   Od   zajednice   koja   je   izgradila   Evropu   iz   pepela   nakon 

Drugog svetskog rata

, prerasla je u uniju sa preko 494 miliona stanovnika, sa najvišim 

bruto društvenim proizvodom

 na svetu.

Evropska unija stvara jedinstveno tržište putem sistema zakona koji se primenjuje 

u svim državama članica, što garantuje slobodan protok ljudi, roba, usluga i kapitala. Ona 
zadržava   zajedničku   trgovinsku   politiku,   poljoprivrednu   politiku   i   politika   u   oblasti 
ribarstva i regionalnog razvoja. Evropska unija je 1999. uvela zajedničku valutu  

evro

, 

koju je do sada usvojilo 13 država članica.

Evropska   zajednica   je   zadržala   postojanje   i   pravni   kontinuitet.   Ugovor   iz 

Amsterdama   je   ukinuo   odredbe   Fuzionog   ugovora   od   8.   aprila   1965.   kojim   su 
objedinjena rešenja triju zajednica i najbolja rešenja preuzeo za sebe. Ključne organe EZ 
preuzima Evropska unija ili ih EU samo "posuđuje", koristeći se subjektivitetom organa 
EZ. Ovi organi, ponovo definisani ugovorom iz Amsterdama, zadržavaju puni kontinuitet 
prava, obaveza i nadležnosti kao organi Evropske unije. 

1

background image

1. EVROPSKI PARLAMENT 

    

Evropski parlament  (

European Parliament

)

  je institucija koja reprezentuje 

492 miliona građana, I u okvirima kompetencija EU, sa Savetom ko-zakonodavno telo 
Evropske unije. Jedino je telo na nivou Unije koje se bira neposredno od strane građana. 
Evropski parlament ima 785 poslanika, koji se biraju na neposrednim izborima na mandat 
od pet godina

3

To je najveći multinacionalni parlament na svetu i formiran na demokratskim 

osnovama.   EP   je   jedini   neposredno   izabrani   i   neposredno   legitiman   organ   Evropske 
unije. Sedište Evropskog parlamenta je u Strazburu. Generalni sekretarijat se nalazi u 
Luksemburgu, ali se sve veći broj službi sekretarijata premešta u Brisel. Većina zasedanja 
odbora održava se u Briselu. 

Ako   Ugovorom   o   EU   nije   drugačije   predviđeno   Evropski   parlament   odlučuje 

prostom većinom glasova prisutnih poslanika. Najmoćnije pravo Evropskog parlamenta 
je   izglasavanje nepoverenja Komisiji za što je potrebno dve trećine glasova prisutnih 
članova Evropskog parlamenta.

Osnovna ovlašćenaja Evropskog parlamenta su politička, kontrolna, zakonodavna, 

budžetska i savetodavna.

  Evropska zajednica za ugalj i čelik, Evropska ekonomska zajednica i Evropska 

zajednica za atomsku energiju imale su Parlamentarnu skupštinu u koju su bili delegirani 
predstavnici nacionalnih parlamenata. Skupština je zajedno sa Savetom EZ postojala kao 
budžetska služba triju zajednica. Ona je 1958. godine sama sebe nazvala Parlamentom. 
Taj naziv je, međutim, potvrđen tek u Jedinstvenom evropskom aktu koji je stupio na 
snagu   1.   jula   1987.   Ovlašćenja   EP   su   Ugovorom   iz   Mastihta   (1993),   Ugovorom   iz 
Amsterdama (1999) i Ugovorom iz Nice (2000) stalno proširivana. Ovlašćenja EP su, 
ipak,   u   oblastima   zajedničke   spoljne   i   bezbednosne   politike,   policijske   i   pravosudne 
saradnje   u   krivičnim   predmetima,   socijalne   politike,   politike   zapošljavanja   kao   i   u 
privrednim odnosima sa inostranstvom EU, ograničena.

 

4

Parlament se bira na neposrednim izborima sa univerzalnim biračkim pravom, 

svakih pet godina od 1979. 

5

Državama članicama EU Osnivačkim ugovorom je dodeljen broj predstavničkih 

mesta u Europskom parlamentu. Taj broj donekle odražava veličinu stanovništva država 
članica. 

Bitne   funkcije   Europskoga   parlamenta:   zakonodavna;   kontrolna;   nadzor   nad 

Evropskom komisijom; te usvajanje budžeta EU.

 

6

3

 

www.mojaevropa.rs/o-evropskoj-uniji/institucije/evropski-parlament

4

 

www.crnarupa.singidunum.ac.yu

5

 

www.sr.wikipedia.org/sr-el

6

 

www.mojaevropa.rs/o-evropskoj-uniji/institucije/evropski-parlament

3

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti