Odlomak

 

Finansije kao poslovna funkcija imaju zadatak da obezbede finansijska sredstva, ulože adekvatno ista u proces poslovanja i oplode, a potom vrate na vreme i sigumo. Najkraće rečeno zadatak finansijske funkcije u preduzeću je da obezbedi permanentnu likvidnost preduzeća kao najobimniji faktor stabilnosti organizacije.

U današnjem svetu nemilosrdne konkurencije svaka stagnacija u razvoju pojedinog preduzeća bilo da se radi o malom ili srednjem preduzeću je prvi korak prema likvidaciji samog preduzeća. Cilj svakog preduzeća je da preko instrumenata upravljanja osigura stalan rast i razvoj i tako poveća svoju sopstvenu vrednost. Pri ostvarenju ovog cilja svako preduzeće mora zadovoljiti očekivanja različitih interesnih grupa kao što su vlasnici preduzeća, menadžment, zaposleni, dobavljači, potrošači, vladine institucije i društvo u celini. Ova očekivanja mogu biti finansijske i nefinansijske naravi i pri upravljanju preduzećem, odnosno donošenju odluka važnih za poslovanje u obzir je potrebno uzeti i jedna i druga. Konkurencija i sve bolja informisanost kupaca prisiljavaju današnja preduzeća na značajnu promenu strateškog razmišljanja. Ona preduzeća koja žele izgraditi konkurentsku sposobnost na sadašnjim i budućim tržištima moraju promeniti način razmišljanja koji je na njih gledao kao na izdvojeni sistem koji se treba pozicionirati na tržištu što je bolje moguće. U današnjoj poslovnoj okolini na ove subjekte privrednog razvoja je potrebno gledati kao na otvoreni dinamički sistem koji je u neprestanoj interakciji sa svojom okolinom i čiji lanac vrednosti je samo jedan deo ukupnog lanca vrednosti u kojem sudeluju i dobavljači i kupci preduzeća. Tehnološki razvoj, stalno nova tehnološka i naučna otkrića i njihova neposredna primena i ugradnja u proizvode, usluge, organizaciju i način upravljanja, pa i na sam način života, uslovljavaju da permanentna promena i kreiranje novog postaju jedini mogući način egzistencije svake organizacije.

Ekonomsko okruženje u kojem se preduzeća nalaze pretpostavlja promenu modela upravljanja i rukovođenja u maniru poslovanja u okruženju promena. Najvećim delom to znači promene u smislu prilagođavanja strategije razvoja i reforme u poslovanju koje trebaju osigurati rast globalnog poslovanja, otvoriti nova radna mesta, kreativno odgovarati na zahteve tržišta. Rast i razvoj poduzeća uveliko je određen sve većim zahtevima modernog potrošačkog društva. Pitanje opstanka usmerava se prema visoko industrijaliziranoj proizvodnji, ubrzanom razvoju novih proizvoda i sve strožim regulativama zaštite potrošača. Snažan tehnološki rast i razvoj, brzina primene novih dostignuća, porast kompleksnosti poslovanja, nužnost prilagođavanja i planiranja samo su neke od karakteristika nemilosrdne borbe za konkurentnost. Svaka se strategija temelji na izgradnji i održavanju konkurentske prednosti. Preduzeće može dugoročno kontrolisati svoje suparnike iz industrije samo ako uspe da ostvariti održivu konkurentsku prednost. Potreba uvođenja novih tehnologija došla je u uslovima kada ponuda dobara nije mogla podmiriti postojeću potražnju i stoga je zadatak preduzeća bio iznaći način povećanja obima proizvodnje i unapređenja proizvodnosti rada.

To se postizalo tehničko – tehnološkim razvojem, automatizacijom i racionalizacijom, ali kasnije se javlja problem zasićenosti tržišta. Time se problem iz proizvodnje prebacuje na prodaju čime raste i značaj prodaje i marketinga. U savremenom poslovanju mnogobrojne tehnološke promene u svetu zahtevaju inovacije i unapređenje poslovne strategije svih preduzeća i kompanija. Prednost imaju ona preduzeća čije je poslovanje zasnovano na brzom informisanju. U tržišno orjentisanoj privredi, gde postoji snažna konkurencija, traži se ekonomičnija i kvalitetnija proizvodnja, kao i kvalitetna usluga isporuke, pri čemu informacija ima presudnu ulogu. Prava informacija, u pravo vreme i na pravom mestu pruža mogućnosti pravovremenog i adekvatnog reagovanja na stroge zahteve tržišta, kako u proizvodnji, tako i u trgovini.

1.1 Zadaci finansijske funkcije u preduzeću

Sa aspekta teorije sistema preduzeće se može objasniti kao organizacini sistem sa svim njegovim karakteristikama. To znači, da se preduzeće da opisati kao otvoren, dinamicki, stohastički i ciljno usmeren poslovni sistem. Za nesmetano odvijanje poslovnog procesa je najvažnija stabilnost poslovnog sistema. Na stabilnost poslovnog sistema najčešće najveći uticaj ima prisutnost konflikta između ciljeva pojedinih podsistema poslovnog sistema. Zbog toga poslovni sistem treba da uskladi ciljeve pojedinih podsistema u sinergijsku celinu, i na taj način onemoguci negativne tendencije konfliktnih ciljeva, koji se, ako su neusklađeni, negativno odražavaju na stabilnost sistema kao celine.

Savremeno preduzeće predstavlja manje ili vise složenu drustveno-ekonomsku kategoriju sa definisanim ekonomskim ciljevima i zadatcima. Preduzeće je, prema tome, složen poslovni sistem čiji je osnovni cilj i zadatak obavljanje određenih poslova u sklopu njegove individualne reprodukcije kao dela integralne društvene reprodukcije. Preduzeće je složen poslovni sistem, jer se unutar njegove individualne reprodukcije izvršava složen privredni zadatak, u vezi s tim i unutrašnja podela rada. U okviru jedinstvenog poslovnog sistema mogu se identifikovati sledeća tri podsistema: izvođački, informacioni i upravljački.

U izvođačkom podsistemu obavljaju se osnovne poslovne funkcije: kadrovska, nabavna, proizvodna, prodajna i finansijska.

Informacioni podsistem obuhvata informacione funkcije koje se onose na procesiranje podataka o budućnosti, o prošlosti, kao i kontrolu i analizu podataka.

Upravljački podsistem obuhvata sledeće funkcije: planiranje proizvodnih procesa, organizaciju i kontrolu izvršenja peoizvodnih zadataka.

Integrani zadatak preduzeća se ostvaruje putem jednog funkcionalno-organizacionog mehanizma, koji se kao celina naziva složeni dinamički poslovni sistem.

Preduzeće je složen dinamički sistem i svaka funkcija sa svojom unutrašnjom organizacijom i tehničkim instumentima predstavlja deo tog složenog poslovnog sistema, pa se može amatrati posebnim prostim, ili manje složenim sistemom ( odnosno podsistemom).

1.1.1 Finansijska funkcija kao podsistem poslovnog sistema (preduzeća)
Finansijska funkcija svestrano je ukljucena u okviru procesa individualne reprodukcije, u delovanje svih ostalih funkcija. Sa stanovišta organizacije, proces reprodukcije započinje nabavkom, a završava se prodajom. Početna i završna faza su u novčanom obliku, a novac je trebalo pribaviti ili imati , a takođe pod izvesnim uslovima i vraćati. Preoblikovanje novca u procesu reprodukcije vrši se cirkulacijom sredstava dok je problem nabavke posedovanja i vraćanja novca iz domena finansijskih odnosa.

Centralna kategorija finansijske funkcije je novac u svim njegovim osnovnim ulogama: melila vrednosti, posrednika razmene, platežnog sredstva, čuvara vrednosti, i raspodelioca društvenog proizvoda. Dakle finansijski odnosi jesu odnosi između ljudi, organizacija i drištva koji proističu iz značaja novca u svim njegovim nabrojanim ulogama. Kada su u pitanju pojedine faze procesa individualne reprodukcije, onda se novac javlja u pomenutim funkcijama:
• u fazi pribavljanja pojedinih faktora poslovno-proizvodnog procesa novac dejstvuje u obe svoje funkcije. On je merilo vrednosti pri kalkulaciji izvršenih nabavki, a istovremeno je i sredstvo plaćanja u smislu novčanog izmirivanja ugovorenih kupoprodajnih obaveza prema dobavljačima.
• U fazi proizvodnje novac uglavnom funkcioniše kao merilo vrednosti pri utvrđivanju vrednosti troškova u proizvodnji i pri kvantificiranju vrednosti rezultata proizvodnje.
• U fazi prodaje (razmene) novac ima, takođe, dvostruku funkciju: kao merilo vrednosti pri vođenju i definisanju – kalkulaciji cena sopstvenih proizvoda i usluga, i kao sredstvo plaćanja pri naplati gorovih proizvoda i usluga od kupaca i korisnika.
• U fazi raspodele novac isto tako dvostruko fungira kao merilo vrednosti pri utvrđivanju ostvarene bruto dobiti.

Kao sredstvo plaćanja pri dodeljivanju novčanih iznosa pojedinim participantima u raspodeli dobiti (podmirenje opšte i zajedničke potrošnje).

1.2 Odnos finansijske funkcije i ostalih funkcija u preduzeću

Plan je instument preko koga se uspostavlja prva faza između finansijske funkcije i komercijalne funkcije, odnosno nabavke i prodaje. Sve veci značaj imaju informacije o raspoloživim novčanim sredstvima za nabavku, pri čemu je potrebna stalna saradnja i provera nabavne službe da l su sredstva obezbeđena za određene veće odnosno pojedinačne nabavke.
Između finansijske funkcije i nabavke treba da se ostvaruje stalna saradnja u vezi sa plaćanjem obaveza dobavljačima. Finansijaska služba ostvaruje saradnju s nabavnom službom i u vezi sa ostvarenjem naknadnih popusta vezanih za nabavku a koji su uslovljeni obimom nabavke po količini i vrednosti.

1.2.1 Odnos finansijske funkcije i prodaje
Saradnja finansijske funkcije i prodaje započinje planiranjem sredstava za finansiranje zaliha gotovih proizvoda i finansiranje potreživanja od kupaca i potraživanja po robnim i potrošačkim kreditima. Drugo značajno područje saradnje finansijske funkcije i prodaje odnosi se na praćenje naolate potraživanja za prodate proizvode, robu i usluge. Na osnovu navedenih podataka finansijska služba prati naplatu potraživanja od kupaca, raspodeljuje naplaćeneiznose po osnovu zajedničkog proizvoda, odnosno zajedničkog prihoda, prati ostvarivanje uslova za odobravanje naknadnih popusta u vezi s prodajom proizvoda, odnosno robe, ili daje odgovarajuće informacije prodaji na osnovu kojih prodaja odobrava te popuste.

Saradnja finansijske funkcije i prodaje ostvaruje se na području informisanja prodaje o iznosima potraživanja od kupaca koji nisu naplaćeni, odnosno obezbeđeni u zakonskom roku, zatim o razlikama u stanju potraživanja od kupaca, a naročito ako te razlike potiču iz osnova nerešenih reklamacija na cenu ili druge uslove prodaje (kvalitet, oštećenje u transportu i sl.).

1.2.2 Odnos finansijske funkcije i proizvodnje

Zadatak proizvodne funkcije jeste da proizvodi određenu vrstu proizvoda, određenog kvaliteta i količine, i uz odgovarajuće utroške živog i minulog rada, odnosno uz najmanje troškove. Odnosi finansijske funkcije i proizvodnje realizuju se kao odnosi finansijske službe i službe proizvodnje, u zavisnosti od toga koje koje službe u okviru proizvodnje dejstvuju, odnosno koje zadatke obavljaju. U vezi s tim treba imati u vidu da je proces organizovanja preduzeća u oblasti materijalne proizvodnje propraćen i tendencijom obrazovanjaodređenih službi u preduzeću.

Saradnja finansijske i proizvodne funkcije ostvaruje se naročito na području angažovanja obrtnih sredstava u zalihama materijala, nedovršene proizvodnje, poluproizvoda i delova gotovih proizvoda.

1.2.3 Odnos finansijske i računovodstvene funkcije
Razgraničenjem finansijske i računovodstvene funkcije, došlo je i do promena u njihovim odnosima. U najkraćim crtama, odnosi finansijske računovodstvene funkcije u svakodnevnom poslovanju ogledaju se u sledećem:
1. Izveštaji finansijske službe o primljenim i izdatim instrumentima obezbeđivanja plaćanja služe kao podloga za knjiženje u knjigovodstvu, pa ih svakodnevno ona mora dostavljati knjigovodstvu;
2. Obračuni kamata na korišćene kredite i zajmove

Ukoliko se likvidacija ulaznih faktura vrši u finansijskoj službi, odnosno ukoliko ona vršiisplatu obaveza prema dobavljačima na osnovu fakture;

Računovodstvene informacije i izveštaje (bilansi stanja, bilansi uspeha, stanja potraživanja od kupaca i obaveza prema dobavljačima,..);

1.2.4 Odnos finansijske i kadrovske funkcije
Dodirne tačke kadrovske i finansijske funkcije nalaze se, npr. u vezi sa preduzimanjem novih investicija vezanih za proširenje kapaciteta, ili pak uvodjenja nove opreme, tehnologije i na tome zasnovanog blagovremenog obezbeđenja adekvatne kadrovske strukture. Određene finansijske informacije o kretanju ukupnog prihoda, troškova poslovanja i dobiti u jednom proteklom vremenskom periodu mogu upućivati na potrebu za što racionalnijim korišćenjem postojećeg kadrovskog potencijala.

Kretanje produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti poslovanja, putokaz je za definisanje ciljeva kadrovske politike buduceg perioda vezanih za eventualnu izmenu kadrovske strukture, rad na kontinuiranom usavršavanju kadrova i prilagođavanju radnih uslova kadrovima.

1.2.5 Odnos finansijske i marketing funkcije
Neophodnost praćenja i zadovoljavanja potreba, želja i ukusa postojećih i potencijalnih potrošača, na jednoj strani, kao i obezbeđivanje finansijske podloge za takvu poslovnu orijentaciju, na drugoj, osnovne su dodirne tačke marketing i finansijske funkcije.

Finansijska funkcija ima još jedan važan zadatak – da marketing funkciju usmeri u pogledu korisnika, tj. segmenta potrošača kojima treba prvenstveno da plasira svoje proizvode, odnosno usluge.

1.2.6 Odnos finansijske i drugih funkcija
Tačnije, analitičko-planska funkcija daje finansijskoj funkciji potrebne informacije o planovima razvoja i tekućoj aktivnosti, te ove dve funkcije međusobno sarađuju u fazi sastavljanja planova.

Finansijaka funkcija ima uspostavljene odnose sa funkcijom istraživanja i razvoja. Reč je o saradnji pri izradi predloga srednjoročnog i godišnjeg plana razvoja i utvrđivanja mogućnosti ulaganja.

Sa funkcijom za opšte i pravne poslove, koja priprema materijale za organe upravljanja, stara se za sprovođenje odluka organa upravljanja i poslovnih ugovora, finansijska funkcija sarađuje i održava stalnu vezu preko poslova prinudne naplate potraživanja, regulisanja materijalno-finansijskog poslovanja itd.

1.3 Finansijska politika preduzeća

Predstavlja kompleksnu aktivnost koja se na području finansijkog poslovanja sprovodi u odredjenom vremenu koristeći se odredjenim metodama, principima i sredstvima, a sve to u cilju ostvarenja najpovoljnijih efekata u oblasti finansijskog poslovanja preduzeća. Samim tim koncipiranje i utvrdjivanje strategije i taktike dugoročnog i srednjoročnog delovanja finansijskog poslovnog sistema kao dela složenog dinamičkog sistema naziva se finansijskom politikom.

Suština problematike finansijske politike je u sledećem:
• otkrivanje i fiksiranje postojećih i potencijalnih problema finansijskog karaktera koji objektivno mogu da ometaju realizaciju planiranih finansijskih konstrukcija u budućem poslovanju organizacije.
• sistemsko proučavanje karaktera finksiranih problema, istraživanje mogućih puteva za njihovo pravovremeno rešavanje i predlaganje metoda i mera za njihovo otklanjanje u svrhu optimalne realizacije svih planiranih finansijskih konstrukcija i operacija, kao značajnih komponenata efikasne realizacije kompleksne poslovne politike organizacije.
• Složenost i klasifikacija finansijske politike
• Širok dijapazon finansijskih poslova i problema implicira i širok domen finansijske politike. Zbog toga moraju da se koncipiraju brojne parcijalne finansijske politike.

S obzirom na osnovna područja delovanja finansijske politike može se govoriti o:
1. politici pribavljanja finansijskih sredstava,
2. politici finansiranja proste i proširene reprodukcije,
3. politici plasmana finansijskih sredstava,
4. politici zajedničkih ulaganja,
5. politici stvaranja finansijskih rezervi,
6. politici finansiranja obrazovanja kadrova,
7. politici utvrđivanja i raspodele ukupnog prihoda i dobiti,
8. politici likvidnosti,
9. politici poslovanja na finansijskom tržištu i
10. politici finansijske stabilnosti.

Sve ove parcijalne finansijske politike su delovi integralne finansijske politike preduzeća. Izmedju njih deluje zakon povretne sprege tako da vrlo često parcijalne politike dimenzionišu i struktuiraju integralnu finansijsku politiku i obratno.

Finansijska politika se može podeliti prema:
1. vremensko-genetičkom aspektu na: politiku finansiranja, investicionu politiku, tekuću finansijsku politiku i prema nekim autorima možemo dodati politiku osnivanja.
2. vremenskom aspektu na: dugoročnu politiku strukture i kratkoročnu politiku likvidnosti.
3. zadacima finansijske funkcije na: politiku nabavke, politiku upotrbe, politiku upravljnja kapitalom.

Na osnovu kriterijuma dinamičnosti moguća je klasifikacija finansijske politike na osnovnu, tekuću i razvojnu finansijsku politiku.

1.4 Faktori finansijske politike

Posebno područje problematike finansijske politike jesu faktori finansijske politike. Njihovo nepoznavanje može da uslovi sasvim pogrešno i nerealno koncipiranje osnovnih pravaca i aspekata finansijske politike.Sve relevantne faktore ove politike možemo podeliti na interne i eksterne.

Interni faktori finansijske politike su oni koji se nalaze i objektivno deluju u samom preduzeću. Najvažniji su:
• usvojena globalna poslovna politika,
• usvojen plan i program dugoročnog i srednjoročnog razvoja,
• stepen korišćenja kapaciteta,
• kvalifikovna struktura zaposlenih,
• politika internih cena
• stepen likvidnosti i zaduženosti i td.

Eksterni faktori su oni koji paralelno sa internim egzistiraju i zakonomerno deluju u uzem i sirem društvenom i privrednom okruženju, a veoma utiču na realnost i konzistentnost koncepta finansijske politike. Najvažniji su:
1. Privredni sistem je eksterni faktor koji najsnažnije deluje na koncipiranje i mogućnost dosledne realizacije finansijske politike organizacije.
2. Globalni privredni sistem je po karakteru veliki složeni makroekonomski sistem, koji ima niz svojih vrlo relevantnih podsistema kao što su: sistem politike cena, finansijski sistem, kreditno-monetrani sistem, bankarski sistem, poreski sistem, devizni sistem, spoljno-trgovniski sistem i sistem ekonomskih odnosa sa inostranstvom. Onaj ko nosi i koncipira finansijsku politiku preduzeća mora se permanentno suočavati sa propisima, merama i instrumentima ovih podsistema ukoliko želi nesmetanu realizaciju koncepta finansijske politike.

Tržište je relevantno ograničavajući faktor ponašanja privrednog preduzeća u svim njegovim aktivnostima pa i u koncipiranju finansijske politike. Ovo se podjednako odnosi i na domaće i na inostrano tržište. Na tržištu deluju mnogi faktori koji se moraju uzimati u obzir prilikom sačinjavanja modela finansijske politike. Najvažniji su: tržište dobavljača, tržište kupca, novčano i tržište kapitala, devizno tržište, participacioni poslovi ( poslovi učešća i zajedničkog ulaganja), kooperativni i kooprodukcioni poslovi, inostrani zajmovi, inostrana ulaganja u domaću privredu.

1.5 Upravljanje finansijama – načela upravljanja

Finansije kao poslovna funkcija imaju zadatak da obezbede finansijska sredstva, ulože adekvatno ista u proces poslovanja i oplode a potom vrate na vreme i sigumo. Najkraće rečeno zadatak finansijske funkcije u preduzeću je da obezbedi permanentnu likvidnost preduzeća kao najobimiji faktor stabilnosti organizacije.

Principi finanasiranja su:
• koordinaciju roka i
• mobilizacije sredstava i
• roka raspoloživosti izbora.

U sekundame poslove ubrajamo:
• disponiranje novca,
• kontrolu upotrebe novčanih sredstava,
• finansijsko planiranje,
• finansijsku evidenciju i
• finansijsku analizu.

Kada govorimo o finansijama ističemo njihovu bliskost, a u isto vreme i posebnost u odnosu na računovodstvo. Poslovne finansije ili finansije preduzeća su vrlo precizno i logično razgraničene od strane autora .

Finansijska funkcija u procesu finansiranja treba porcd ostalog da svoj rad zasniva na sledeća tri osnovna principa:
• princip rentabilnosti,
• princip likvidnosti i
• princip sigurnosti .

Princip rentabilnosti zahteva da se ulaganje fiuansijskih sredstava vrši tako da se uložena sredstva oploduju tj. uvećavaju. Svako ulaganje finansijskih sredstava koje ne donosi profit je besmisleno. Princip likvidnosti podrazumeva da se uložena srcdstva vrate u određenom vremen-skom periodu pre svega kada mi treba da platimo svoje novčane obaveze. Princip sigurnosti se odnosi na zahtev da se ulaganje vrši tamo odakle će se sredstva sa velikim stepenom sigurnosti vratiti.

Organizacija finansijske funkcije: Organizovanje finansijske funkcije zavisi od niza faktora. U osnovi finansijska funkcija ima tri osnovna modaliteta organizovanja:
• centralizovana
• decentralizovana i
• kombinovana organizacija finansijske službe.

Faktori koji determinišu organizacioni oblik finansijske službe su:
• struktura organizacije preduzeća,
• obim poslova i zadataka finansija,
• zakonska regulativa,
• raspoloživi kadrovi,
• opremljenost finansija kao službe,
• struktura izvora finansiranja (broj, oblik i sl.) itd.

Sve probleme ćemo posmatrati kao organizacione i operativne. U glavne organizacione probleme možemo svrstati rešavanje tri kominikacije od čije efikasnosti funkcionisanja zavisi i uspešnost finansiranja a to su:
• odnos sa bankama i drugim finansijskim institucijama,
• odnos sa komitentima preduzeća i
• odnos finansijske funkcije sa ostalim fimkcijama u preduzeću (pre svega sa nabavkom i prodajom).

U probleme koji proističu iz operativnog sprovođenja finansijske poslovne politike preduzeća spadaju pored ostalog:
• problem stabilnosti preduzeća (likvidnost),
• problem koncentracije sredstava,
• problem cena,
• problem unutrašnjih rezervi,
• problem plaćanja,
• problem zaliha.

Veoma važna funkcija menadžmenta preduzeća je upravljanje finansijama. Upravljanje finansijama predstavlja problem mnogim preduzećima jer obično osnivač nema dovoljno osnivačkog kapitala da bi preduzeće uspešno radilo. Pored nedostatka osnivačkog kapitala, javljaju se problemi u oblasti finansijskog menadžmenta, načinu i vođenju politike finansija. Politika finansija obuhvata utvrđivanje potreba i sposobnosti prikupljanja kapitala, prognoziranje, usmeravanje i kontrolu gotovinskih tokova preduzeća, planiranje i analiza finansijskih uslova preduzeća i donošenje kvalitetnih odluka o daljem razvoju, odnosno o investicijama. Pribavljanje kapitala, bilo gotovine ili kredita, je ključ profitabilnog preduzeća. Kod svakog preduzeća potrebno je odrediti potrebnu veličinu gotovinskog kapitala radi uspešnog funkcionisanja preduzeća. Procena za kapitalom treba da bude realna, izbegavajući precenjivanje stvarnih potrba za kapitalom. Ukoliko se skupi previše kapitala, troškovi kapitala će biti nepotrebno visoki. Ako se obezbedi premalo, preduzeće neće biti uspešno jer neće moći da obavlja svoje funkcije. Po pravilu, preduzeću je potrebno više gotovine nego što menadžer očekuje, jer se javljaju nepredvidivi troškovi poslovanja.

Dobar menadžer treba da predvidi potrebe kapitala i da obezbedi izvore dobijanja tog kapitala. Ukoliko ne obezbedi kapital preduzeće ne može uspešno poslovati, gubi tržište, gubi kupce i dobavljače i dolazi u finansijsku krizu. Prevazilaženje ovog problema zahteva kontakt sa bankama jer su one izvor finansijskih sredstava. Banke, u našim uslovima, do sada nisu iskazale značajan interes da ulažu u mala preduzeća jer su, po pravilu, iznosi sredstava mali u odnosu na troškove odobravanja kredita. Banke, pored toga, imaju veliki rizik u finansiranju malih preduzeća i postavljaju takve uslove da ih samo mali broj menadžera tih preduzeća može ispuniti. Potrebna novčana sredstva za malo preduzeće uglavnom se koriste za izvršavanje obaveza prema dobavljačima, isplatu plata, investiciona ulaganja u preduzeće i za druge aktivnosti. Kod prikupljanja novčanih sredstava za razvoj novog preduzeća ili održavanje postojećeg, nije važna samo količina potrebnog novca već i vrsta novca. Postoje dve vrste kapitala: fiksni kapital i obrtni ili cirkulirajući kapital. Odluku o vrsti koji kapital će se koristiti zavisi od upotrebe kapitala i likvidnosti preduzeća. Sredstva koja će se zadržati dugo vremena kao ulaganje u osnovna sredstva, definišu se kao fiksni kapital. Sredstva koja služe za tekuće finansiranje preduzeća (kreditiranje zaliha, isplata računa…), definišu se kao obrtni ili cirkulišući kapital. Odnos između fiksnog i obrtnog kapitala varira. Odnos obrtnog kapitala i ukupne aktive, u maloprodajnom preduzeću, različit je od istog odnosa u proizvodnoj ili uslužnoj firma. Prema izvorima sredstava, kapital se može podeliti na vlasnički kapital i pozajmljeni ili dužnički kapital.Vlasnički kapital je kapital osnivača preduzeća i nema obavezu da ga vraća ili plaća kamate. Pozajmljeni kapital podrazumeva obavezu vraćanja glavnice zajedno sa kamatom ili nekom drugom kompenzacijom za korišćenje sredstava.Razlika između osnivačkog i pozajmljenog kapitala je uslovljena brojnim faktorima. Ukoliko preduzeće investira povećava se pozajmljeni kapital. Kod korišćenja pozajmljenog kapitala uvek se utvrđuje rod otplate, visina kamate, kao i garancija da će se mesečni ili godišnji anuitet (dug plus kamata) biti uredno vraćeni. Pozajmljeni kapital je komplemetaran osnivačkom kapitalu s tim da se pravilno upotrebi u programima koji su profitabilni.

 

 

Rating: 2.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 28 stranica
  • ORGANIZACIJA PREDUZEĆA -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Menadžment
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET UNION - Fakultet za poslovno industrijski menadžment  

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari