Osnovne karakteristike trgovine i trgovinske politike
UNIVERZITET MEGATREND
FAKULTET ZA MEĐUNARODNU
EKONOMIJU
SEMINARSKI RAD
Tema rada:
OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRGOVINE I
TRGOVINSKE POLITIKE
Profesor: dr Vladimir Grbić Student: Katarina Stevanović
E012/11
Beograd,
2015.
2
S A D R Ž A J
NASTANAK SVETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE (STO)..............................................6
FUNKCIONISANJE SVETSKE TRGOVINSKE ORGANIZACIJE...........................................10

4
1.
MEĐUNARODNА TRGOVINSKA POLITIKA
Međunarodni odnosi podrazumevaju sve veze koje se uspostavljaju između
različitih subjekata u međunarodnoj zajednici. Kada govorimo o međunarodnim
odnosima mi podrazumevamo da se radi o međunarodnim političkim odnosima
koji su osnova preko koje se uspostavljaju i sve ostale - kulturne, ekonomske,
sportske i druge - veze.
Najvažniji subjekti ovako definisanih međunarodnih političkih odnosa su
suverene države, ali se stalno pojavljuju i novi subjekti, kao što su međunarodne
organizacije.
Budući da se i ekonomske veze uspostavljaju preko međunarodnih odnosa
to znači da su i međunarodni ekonomski odnosi deo sveukupnih međunarodnih
odnosa, podsistem velikog Sistema međunarodne politike. Međunarodni
ekonomski odnosi obuhvataju totalitet svih ekonomskih odnosa između
nacionalnih privreda u svetu, i osim trgovinske saradnje uključuju i razmenu
kapitala, obavljanje plaćanja i plasiranje kapitala, razmenu tehnologije i više oblike
privredne saradnje i povezivanja. Važno je istaći da su nacionalne privrede
subjekti međunarodnih ekonomskih odnosa a ne isključivo suverene države. Ta
razlika nastaje zato što u svetu danas postoje neke teritorije koje nemaju potpunu
političku nezavisnost ali imaju autonomiju u obavljanju privredne saradnje sa
svetom, i to u prvom redu poseduju autonomiju u kreiranju i realizaciji
spoljnotrgovinske politike. Primer takvih teritorija su Hong Kong, Makao, Tajvan,
Kurakao, Kajmanska ostrva i druge. U svetu trenutno postoji oko 193 suverene
države a čak 220 nacionalnih privreda.
Međunarodni ekonomski odnosi imaju dva toka, robni i finansijski, tako da
postoje dve glavne oblasti međunarodnih ekonomskih odnosa - međunarodni
trgovinski odnosi i međunarodni finansijski odnosi.
Međunarodne trgovinske odnose definišemo kao odnose koje jedna država
uspostavlja sa drugim državama u oblasti međunarodne trgovine robom,
uslugama i proizvodima ljudskog duha (intelektualna svojina). Države se retko
pojavljuju kao poslovni subjekti u međunarodnoj trgovini a češće zadržavaju
regulatornu funkciju u ekonomskim odnosima. One kroz jednostrane mere ali i
sporazume sa drugim državama nastoje da stvore pravni okvir međunarodnog
poslovanja. U najranijem period nastanka svetske privrede preferencijalna trgovina
se ugovarala na bilateralnom nivou, dok su danas ključni sporazumi na
regionalnom nivou. Novi vid regulisanja međunarodne trgovine nastao posle
Drugog svetskog rata je međunarodno regulisanje trgovinske saradnje država
najpre u obliku Opšteg sporazuma o carinama i trgovini (GATT), dok kasnije dolazi
do njene institucionalizacije u obliku Svetske trgovinske organizacije (WTO). U
prošlosti države su osnivale i kompanije koje su imale isključivi monopol u
obavljanju spoljnotrgovinskih poslova. Danas je ovakva praksa zabranjena
pravilima Svetske trgovinske organizacije.
5
1.1 Međunarodna trgovina
Osim saradnje na međunarodnom planu gde su osnovni subjekti države
vremenom se uspostavljaju i odnosi između različitih subjekata u okviru pojedinih
država. To su odnosi koji se uspostavljaju preko granica država i često su van
ingerencija državnih organa. Ovakvu vrstu odnosa nazivamo transnacionalnim
odnosima. Nas upravo interesuju transnacionalni privredni odnosi koje
uspostavljaju razna preduzeća koja posluju u inostranstvu.
Paralelno sa međunarodnim političkim odnosima gde se kao glavni akteri
javljaju države postoji i živa međunarodna poslovna saradnja gde su glavni
subjekti preduzeća. Svako poslovanje preduzeća preko granica države u kojoj ima
sedište smatra se međunarodnim poslovanjem. Najznačajnija aktivnost u
međunarodnom poslovanju je trgovina ali nju često nadomešćuje osnivanje
preduzeća u inostranstvu plasiranjem stranih direktnih investicija, što takođe
predstavlja međunarodno poslovanje.
Međunarodna trgovina je privredna aktivnost koja podrazumeva razmenu
robe, usluga i proizvoda ljudskog duha (intelektualne svojine) koja se obavlja
između preduzeća iz različitih država. To je aktivnost u svetskoj privredi sa
najvećim stopama rasta od 1945. godine do današnjih dana.
Ovaj dinamičan rast je uticao da ova aktivnost poveća svoje učešće u
svetskoj privredi i postane njen najznačajniji deo. Ako međunarodnu ekonomsku
aktivnost posmatramo sa aspekta jedne države, onda je relevantan termin spoljna
trgovina, koja podrazumeva ”ukupan promet koji jedna zemlja obavlja s
inostranstvom u domenu robe i usluga”. Često se međunarodna trgovina i spoljna
trgovina koriste kao sinonimi. Međutim, međunarodna trgovina je širi pojam jer
obuhvata međunarodnu ekonomsku aktivnost i drugih subjekata. Dok pod
spoljnom trgovinom podrazumevamo trgovinu dva ili više preduzeća iz različitih
zemalja povodom izvoza/uvoza robe i usluga ili neke složenije spoljnotrgovinske
poslove, međunarodna trgovina uključuje i poslovanje berzi, sajmova, svetskih
trgovačkih centara, pa čak i plasman kapitala (kada se on javlja u obliku trgovačkih
kredita). Međunarodno poslovanje je širi pojam od pojma međunarodne trgovine i
osim nje obuhvata i međunarodno kretanje kapitala, kao na primer, poslovanje
filijala u inostranstvu. Značaj međunarodne trgovine za preduzeća je rastao tokom
vremena. I dok su države u prošlosti bile orijentisane na domaće tržište
(autarkičan razvoj), dostizanje granica rasta u okviru nacionalnog tržišta je uslovilo
da se posluje na međunarodnom tržištu. Preduzeća su kao ciljna tržišta prvo
posmatrala nacionalno tržište, kasnije međunarodno tržište, dok je sada to svetsko
(globalno) tržište.
Najznačajniji akteri u međunarodnoj trgovini su velike ekonomske sile - EU,
SAD i Japan. Ali svetsko tržište ima veći značaj za male države koje su potpuno
zavisne od međunarodne trgovine jer im mala teritorija, odnosno nedostatak
sirovina ograničava privredni razvoj. I zato dok je spoljna politika velikih zemalja
veoma značajna, u pogledu donošenja odluka u međunarodnim odnosima, male

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti