Pedagogija sa didaktikom

PEDAGOGIJA SA DIDAKTIKOM –Teorija za prvu parcijalu

1. Šta je pedagogija ?
Pedagogija je nauka o odgoju u najširem značenju pojma o odgoju. To je najopćenitije određenje pedagogij. Ona proučava i unaprijeđuje djelatnost odgoja, a odgoj je jedna od temeljni životnih potreba. Bez odgojne funkcije život u ljudskom društvu nebi bio moguć. To znači da odgoj datira od kako postoji ljudsko društvo i da je star koliko i čovječanstvo. Riječ pedagogija dolazi od Grčke riječi paidagogos što znači onaj koji vodi dijete tim imenom su bili nazvani grčki robovi koji su vodili nadzor nad djecom u kući i izvan nje, vodili ih u školu i uopšte se bavili djecom. Taj naziv se vremenom proširuje na sve one koji se bave odgojem a to su : roditelji, učitelji i dr.
2. Razvitak pedagogije kao teorije odgoja ?
Pedagoška teorija je proizašla iz prakse odgojne djelatnosti. Ona je proizvod pozitivnih iskustava velikog broja odgajatelja i mislilaca koji su osmišljavali odgojnu praksu kroz dugogodišnji period. Nastajanje pedagoške teorije i kostituiranje u pedagogiju kao nauku bio je dugotrajan i mukotrpan proces.
3. Historijski razvoj pedagogije ?
– antička filozofija u tom razvoju pedagoške teorije pojavljuju se prva uopćavanje prakse odgojne djelatnosti i to u čuvenim Homerovim epovima Ilijadi i Odiseji, potom misli o odgoju izražavali su narodni pjevači rapsodi potom određeni opis odgoja u Pedziji nalazi se u Ksenofontovom proznom djelu „Kirupedija“ koje je pedagoško-politički roman posvećeno odgoju i životu Perzijskog kralja „Kira starijeg“.
– Prvi filozof s jasno izraženim mislima o odgoju bio je Pitagora, u gradu Kretonu osnovao je neku vrstu škole internata u kojoj se odgajalo u skladu sa njegovim učenjima.
– Potrebu i moć odgoja snažno su istakli i sofisti koji su zastupali mišljenje da svaki čovjek može postati filozof ako uči i ako se odgaja, mnogo zanimljivih misli o odgoju dao je i Protagora, po njegovom mišljenju za učenje su prijeko potrebne prirodne sposobnosti i vježbanja.
– Sofističkom realizmu Sokrat je suprostavio učenje o apsolutnoj istini, a njihovom utilarističkom moralu težu za moralnim savršenstvom ili vrlinom. On je odgoj predpostavio obrazovanju, a moralni odgoj je najvažnije područije. Temeljna Sokratova metoda ima 2 dijela Ironiju i Majeutiku.
– Prvi odgojni sistem izradio je i teoriski zasnovao Platon na temelju Spartanskog i Atinskog uzora. Izložio ga je u svojim djelima država i zakon.
– Teoriju odgoja izložio je i Aristotel u djelima Politika i O odgoju ali ona nisu u cjelosti sačuvana. Temeljna svrha odgoja je moralno savršenstvo, postizanje kreposti i mudrosti. Prema Aristotelu odgoj je jedna od najvažnijih državnih obaveza on je sredstvo jačanja države.
– U razdoblju humanizma i renesanse pojavila se plejada mislitelja koji su se bavili teorijom odgoja. Pojedine od njih možemo smatrati pedagozima ali su se puno bavili pedagoškim pitanjima. Među pedagozima humanistima najznačajniji je Italijanski humanist Vitorino De Feltre, koga zvou ocem humanosti i učiteljem novog tipa. Odgajao je omladinu sa pravom ljudskom nježnošću mada u duhu starog morala, što je karakteristično za sve humaniste.
– Glavni predstavnik Francuske humanističke pedagogije je Francois Rabelais, bio je jedan od najduhovitijih i oštrih kritičara srednjovjekovnog odgoja zauzimao se za novi sistem odgoja. Zalagao se za realno obrazovanje, zdrav način života, tjelesne vježbe naizmjeničnu izmjenu intelektualnog rada i odmora.
– Osamostavljivanje pedagoške teorije pomogli su i prvi socijalisti i topisti, Thomas Moor i Thomas Kampanel, u svojim djelima izložili su nove ideje o odgoju. Moor u djelu „Utopija“ ističe ideju opšteg obaveznog školovanja za svu djecu i oba pola, a Kampanela „Grad Sunca“ takođe izlaže nove ideje o odgoju.