Elektronsko bankarstvo
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Ekonomija
Objavio petar1389 12. mart 2015. Prijavi dokument
1. UVOD
Preduzeća ili preduzetničke organizacije su privredni subjekti u kojima se obavljaju ciklusi reprodukcije na bazi društvene podele rada. Ovi organizacioni sistemi predstavljaju samostalne subjekte društvene raprodukcije, koji se povezuju u makroekonomski sistem cirkulacijom vrijednosti u pojedinim fazama: proizvodnji, razmeni i potrošnji.
Svaki put kada se neki od resursa u preduzeću uloži u proces proizvodnje: npr. materijalni u obliku tekuće ili stalne imovine, finansijska imovina te čovjekov fizički ili umni rad, a zbog stvaranja učinaka u obliku proizvoda ili usluge prouzrokuje se trošak. U procesu stvaranja zarade pojava troškova je nužnost.
Osnovni motiv organizovanja proizvodnje u preduzeću jeste profit. Profit je deo novonastale vrednosti koja ostaje preduzeću nakon podmirenih svih troškova proizvodnje. Pošto je profit neophodan uslov njegove egzistencije, preduzeće nastoji u što većem stepenu poboljšati svoju profitabilnost i time ostvariti veći profit. Troškovi, koji nastaju u procesu proizvodnje, su činioci od kojih profitabilnost poslovanja preduzeća najviše zavisi.
2. POJAM I PODELA TROŠKOVA
Troškovi predstavljaju u novcu izraženu vrednost utrošenih resursa u proizvodnji novih ili stvaranju određenih učinaka.
U užem smislu pod troškovima se smatra potrošnja resursa zbog izrade novih proizvoda. Troškovi shvaćeni na ovaj način imaju karakter prenete vrednosti. Prema pojmovnom određenju u najužem smislu troškovi predstavljaju svesno uništavanje korisnih resursa u procesu proizvodnje s namerom da se u zamenu za to dobiju još korisniji proizvodi, odnosno neki drugi učinci. Može se reći da troškovi predstavljaju vrednosno izražene utroške rada, materijala, trajne i tekuće imovine te tuđih usluga zbog ostvarivanja određenih učinaka ( proizvod, roba ili usluga). Iz ovog pojmovnog određenja vidljivo je da se naglasak stavlja na vrste troškova.
3.
Podelu troškova moguće je izvršiti prema brojnim kriterijima i to:
– Prema elementima proizvodnje: troškovi materijala, sredstava za rad i troškovi radne snage
– Prema mjestu nastanka: troškovi režijskih poslova i proizvodnog izvršenja
– Prema vezanosti za nosioce: pojedinačni i zajednički
– Prema načinu obračuna po nosiocima: direktni i indirektni
– Prama uslovljenosti proizvodnjom i njenom pripremom: fiksni, relativno fiksni i proporcionalni
Svako preduzeće ima drugačiju strukturu troškova, koja se razlikuje zavisno od vrste i veličine preduzeća, područja na kome preduzeće posluje, organizacije, broja zaposlenih itd. Kako faktori koji se angažuju u procesu proizvodnje mogu biti fiksni i varijabilni, tako i troškovi u preduzeću mogu biti fiksni i varijabilni. Razlikujemo troškove u kratkom i dugom vremenskom periodu. Ova podjela proizilazi iz činjenice što su u kratkom vremenskom periodu neki inputi u proizvodnji fiksni, a neki varijabilni, dok su u dugom vremenskom periodu svi inputi u proizvodnji varijabilni.
Troškovi nisu nepromenljiva kategorija. Oni se kontinuirano menjaju u zavisnosti od promene korišćenja proizvodnog kapaciteta. Zbog toga se fiksni i varijabilni troškovi nazivaju još i troškovima kapaciteta.
2.1. KAPACITET PREDUZEĆA
Pod kapacitetom industrijskog preduzeća podrazumeva se njegova proizvodna sposobnost u određenom vremenskom periodu. To je ona proizvodnja koju preduzeće u određenom vremenskom periodu može da ostvari pri punom korišćenju mašina i ostalih proizvodnih uređaja i pri punom uposlenju radne snage. Kod kapaciteta razlikujemo dve kategorije: tehnički i ekonomski kapacitet. Tehnički kapacitet obuhvata: maksimalni, minimalni i normalni kapacitet.
Maksimalni kapacitet se naziva i teoretski jer ga je veoma teško, skoro nemoguće dostići. On predstavlja maksimalnu moguću proizvodnju koju bi preduzeće moglo ostvariti u određenom vremenskom periodu pri maksimalnom opterećenju svih osnovnih sredstava i uz isključenje svih troškova. Dakle 100 % korišćenja kapaciteta.
Normalni kapacitet (radni ili realni) odražava se u onoj proizvodnji koju preduzeće pod redovnim, normalnim uslovima ostvaruje i to sa normalnim gubicima (troškovima).
Minimalni kapacitet predstavlja veoma slabo iskorišćenje nekog osnovnog sredstva u dužem vremenskom periodu, tako da je ono predimenzionirano, neodgovarajuće za određenu vrstu proizvodnje i racionalnije bi bilo zamijeniti ga novim osnovnim sredstvom manjeg kapaciteta koje će se moći potpunije iskoristiti.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio kacab 24. april 2024.
Objavio roska1 24. april 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio goja91 24. april 2024.
Objavio seminar444 24. april 2024.
Objavio Dijana994 25. april 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.