Pojam slobode

“Prirodno pravo je sloboda, a dalje određenje istog je jednakost pred zakonom.”
(Hegel)
UVOD

Sloboda je jedan vrlo širok pojam. Može da se posmatra sa različitih aspekata. Sloboda se ogleda u pravu na mišljenje, fizičkoj slobodi, pravu na odabir, pravo na život,na vjeru, pravo na potomstvo, pravo glasa bez posljedica i mnogim drugim pravima. Pojednostavljeno, sloboda je pravo pojedinca na ljudske potrebe bez posljedica od strane društva. Ljudska sloboda treba biti naravno ograničena, ali ne u svim segmentima, već isključivo u onim koje imaju posljedice na cjelokupno društvo ili samo na pojedinca. O slobodi se pisalo kroz čitavu istoriju , za nju ili oko nje se vode ratovi i ona je često osnovna ideja egzistencije kako pojedinca tako i društva. Slobodom se bave filozofi, političari, ekonomisti, sociolozi, psiholozi. Ona se provlači kroz sve strukture postojanja čovjeka kao pojedinca, ali i društva kao cjeline. Živimo u društvu koje je “opterećeno“, svakodnevno nas kroz medije bombardiraju porukama koje usađuju strah i zavisnosti, a svijet je istovremeno kroz procese globalizacije i interneta povezaniji više nego ikad do sad. Modernom čovjeku kroz milione opcija koje mu se nude nikada nije bilo teže doći do pune slobode , vrlo lako upada u zamke lažnih sloboda koje mu plasiraju sa svih strana. Postavljam pitanje da li takav pojedinac može doprinjeti slobodnom društvu?

SLOBODA – PSIHOLOŠKI PROBLEM?
Cjelokupna moderna evropska i američka istorija se okreće oko toga da oslobodi čovjeka od političkih, ekonomskih i duhovnih okova što ga sputavaju. Bitke za slobodu su vodili potlačeni, oni koji su željli nove slobode protiv onih koji su imali privilegije. Mnogi su umirali u tim bitkama u uvjerenju da je umrijeti u borbi protiv potlačenosti je bolje nego živjeti bez slobode. Takva smrt je krajnja izjava njihove individualnosti . Međutim s druge strane imamo i mnoge koji su umirali na strani okova slobode, što je kroz istoriju bilo iznimno lako uočiti, a danas kada smo okruženi načinima i metodama da se čovjek otupi i nikada ne dostigne punu zrelost i smisao sobode skoro je nemoguće utvrditi realni prag da se čovjek prepozna kao samostalan i zreo individualac. Danas, kada je čovjek rođen, pozornica je spremna za njega. On mora jesti i piti, stoga mora raditi; a to znači da mora raditi pod posebnim uslovima i na načine koji su određeni vrstom društva u koje je rođen. Želja za materijalnim bogatstvom je potreba svojstvena samo nekim kulturama, te drugačiji ekonomski uslovi mogu stvoriti ličnost koja odbacuje materijalno bogatstvo ili, ali to je danas ugrožena vrsta ljudi. Današnje moderno društvo čovjeku nameće tempo života naglih promjena, materijalizam kao vrhunsku vrlinu, konzumerizam koji čovjeka grabi za ruku od prvih koraka i nameće mu stavke po kojima on stiče i gradi materijalni svijet dok je aktualizacija duhovnosti potiskivana u posljednji plan. Pojedinac se u svijetu materijalnih prioriteta, te beskrupulozne konkurencije ka tom cilju okreće sebi, drugim autoritetima ili se prepušta konformizmu ili u najgoroj varijanti destruktivnosti. Posljedica takvih stavova i uopšteno načina života je porast socijalne izolacija, te skeptičnosti i cinizam prema pitanjima opše koristi. Osjećaj potpune samoće i izolacije vodi u duhovno raspadanje, kao što fizičko izgladnjivanje vodi u smrt. Osoba može biti sama u fizičkom smislu mnogo godina i svejedno se povezati s idejama, vrijednostima ili barem socijalnim obrascima koji joj daju osjećaj pripadnosti ili zajedništva. S druge strane, može živjeti među ljudima i svejedno biti prepušten osjećaju izolacije, čije posljedice, ako pređu granice, mogu biti stanje ludila koje predstavljaju shizofrenični poremećaji .