Fakultet političkih nauka

Seminarski rad

Tema:

Polupredsednički sistem i 

njegove faze u Srbiji

Autor:                                                      Mentor:
Daruši Edi                               doc.dr Slaviša Orlović

Beograd, mart 2010.

Polupredsednički sistem i njegove faze u Srbiji

„Predsednik Republike vrhovna je vlast (to jest pravi šef vlade) sve dok ima većinu u 
narodnoj skupštini, ali on se mora odreći vlasti u korist premijera ukoliko druga partija a 
ne njegova ima većinu u skupštini.“  

Raymond Aron

Uvod

   U poslednje dve decenije ustavotvorci u novim demokratijama u većini su se opredelili za 

polupredsednički  sistem vlasti sa neposredno izabranim predsednikom. Pri tom se rešenja 

delokruga nadležnosti i odnosa legislative i egzekutive razlikuju od države do države. Ovim 

se proširuje izbor uređenja odnosa između zakonodavne i izvršne vlasti, tradicionalno sužen 

na izbor između predsedničkog i parlamentarnog sistema, polupredsedničkim modelom 

vlasti čiji je arhetip ustavni model Francuske Pete Republike.

   Polupredsedsednički sistem objedinjuje dve bitne karakteristike parlamentarnog i 

predsedničkog modela: veću sposobnost vladanja i veću institucionalnu fleksibilnost 

kombinujući elemente prezidencijalizma, preko neposredno izabranog predsednika, i 

parlamentarizma u kome parlament zauzima centralnu ulogu u pogledu kontrole vlade.

  Bicefalna egzekutiva sastavljena je, u polupredsedničkom sistemu, od dva ustavna činioca 

koji koegzistiraju: predsednika republike sa fiksiranim mandatom i premijera i Vlade koji su 

odgovorni parlamentu. Ovaj sistem preuzima obeležja predsedničke vlade kada predsednik 

države uživa podršku parlamentarne većine i vlade koja iz nje proizilazi. Kada premijer i 

Vlada potiču iz parlamentarne većine koja nije i predsednikova većina tada polupredsednički 

sistem preuzima oboležja parlamentarizma. Uspešnost polupredsedničkog sistema zavisi od 

mogućnosti kohabitacije između dve različite političke većine: parlamentarne i predsedničke.

  Ustavom od 1990. u Srbiji je uveden polupredsednički sistem. U zavisnosti od realnih 

odnosa političkih snaga u Srbiji te odnosa legislative i egzekutive polupredsednički sistem 

prošao je i prolazi kroz četiri faze:1. Prezidencijalizam Slobodana Miloševića koji 

karakteriše retrogradna devolucija polupredsedničkog modela u autoritarni poredak; 2. 

„Kvaziparlamentarizam“ u kojem je u obe faze svog predsednikovanja Milan Milutinović 

naprosto bio „čuvar radnog mesta“; 3. Kohabitacija Predsednika Srbije Borisa Tadića i 

background image

za uspostavljanje takvog institucionalnog okvira koji bi omogućio ostvarenje njihovih 

partikularnih interesa, ciljeva i vrednosti.

   U početnoj fazi tranzicije jasno su se nametnula dva politička igrača: stara komunistička 

elita i njoj suprotstavljena opoziciona elita. Stavovi glavnih aktera tranzicije uglavnom su se 

sukobili oko dva konstitucionalna izbora: izbornog sistema i tipa odnosa između legislative  i 

egzekutive. Komunističke elite zalagale su se za većinski izborni sistem i predsednički 

model vlasti. Suprotno, opozicija je preferirala proporcionalni izborni sistem i parlamentarnu 

republiku.

3

   U zavisnosti od odnosa snaga obrasci demokratske tranzicije svode se na: upravljani, 

dogovorni i kapitalirajući način promene političkih sistema. Kada je reč o promeni 

komunističkog režima koja je upravljana „odozgo“, od strane komunističkih elita, u većini 

istočnoevropskih zemalja uspostavljeni su predsednički ili jaki polupredsednički sistemi  

(Belorusija, Hrvatska, Litva, Makedonija, Moldavija, Rusija, Srbija, Ukrajina).

4

 Zanimljivo 

je da i pored očekivanja da će nove političke elite uspostaviti parlamentarni model u 

preostala dva modela tranzicije istraživanja pokazuju da su brojniji polupredsednički tipovi.

   Zato prema Nebojši Vladisavljeviću široku popularnost neposredno izabranog predsednika 

ne treba vezivati za nasleđe autoritarnog režima, niti je posledica slepe žudnje masa za 

vođom. U vreme raspada nedemokratskih režima i sveopšte zasićenosti tajnovitošću 

političke vlasti preovladalo je uverenje da pojedinac na najistaknutijim političkim 

položajima mora imati neposredan mandat od birača.

5

  

1.3 Prednosti polupredsedničkog sistema za tranzicione zemlje

   Polupredsednički sistem Francuske Pete Republike postao je konstitucionalni uzor velikom 

broju bivših komunističkih država.

6

 Taj model je istovremeno nudio nekoliko prednosti. Pre 

svega poticao je iz jedne eminentno demokratske države i političke kulture. Drugo, dilema 

parlamentarni ili predsednički model rešena je jer se shvatilo da ni jedno od ovih „čistih“ 

rešenja nema dovoljne uslove u tranzicionim zemljama za prelazak u demokratiju: bez 

političke kulture, određenog partijskog sistema, uhodanih i jakih institucija, „čisti“ tipovi bili 

3

 Tako Mirjana Kasapović, isto, str.9

4

 Tako Mirjana Kasapović, isto, str.14

5

 Nebojša Vladisavljević, Sistemi sa neposredno izabranim predsednikom, nasleđe starog režima i novi ustav, 

Prizma, Beograd, 2003.

6

 Prema ustavnim modelima postkomunističkih država od 1995.: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, 

Češka, Estonija, Mađarska, Slovačka i Slovenija odlučile su se za parlamentarizam; Belorusija, Letonija, Rusija 
za prezidencijalizam; Hrvatska, Litva, Makedonija, Moldavija, Poljska, Rumunija, Srbija, Ukrajina za 
semiprezidencijalizam. Nav. prema Mirjana Kasapović, isto, str. 10

bi pervertirani. Treće, neposredno izabrani predsednik simbol je nove nacije i integriteta 

države, ali i čuvar  ustavnog poretka naročito u periodima kriza i smena Vlada.

   Pored ovoga kada je reč o odnosu legislative i egzekutive, polupredsednički sistem uklanja 

povod za sukobe nosilaca zakonodavne i izvršne vlasti tako što daje parlamentu prednost u 

određivanju sastava vlade i u zakonodavnom procesu. Jedna od kritika prezidencijalizma 

usmerena je na neproporcionalnost izvršne vlasti. Međutim u polupredsedničkom sistemu 

Vlada zavisi od poverenja parlamenta koji omogućuje predstavljanje šireg spektra interesa 

koji će biti izraženi i u izvršnoj vlasti

   Uticaj predsednika u polupredsedničkim sistemima zavisi od sastava parlamentarne većine. 

Ukoliko je predsednik iz vladajuće stranke ili vladajuće koalicije sukobi izostaju, a 

predsednik vlada pomoću uticaja. Kada je reč o podeljenim većinama predsednik i premijer 

se mogu uzajamno kontrolisati što je od značaja u novim demokratijama u kojima postoji 

tendencija koncentracije moći naročito od strane izvršne vlasti. 

   Snažan predsednik može ublažiti slabosti parlamenta i Vlade u novim demokratskim 

državama.

7

    Dakle, veliki broj istočnoevropskih zemalja odlučio se za polupredsednički 

konstituconalni model vlasti. Preovladala su ustavna rešenja u kojima je predsednik države 

neposredno izabran od strane građana i raspolaže značajnim ovlašćenjima u okviru izvršne 

vlasti zbog čega se najveći broj tih država uklapa u Diveržeovu (Duverger Maurice) 

definiciju polupredsedničkih modela.

8

2. Definicije polupredsedničkih modela

2.1 Alternacija- Diverže

   

Moris Diverže je u teoriji sistematizovao odlike polupredsedničkih sistema vlasti. 

Definišući polupredsednički model prema sadržaju ustava, politički režim može se smatrati 

polupredsedničkim ukoliko Ustav kojim je on uspostavljen sadrži tri strukturna elementa:

1. Predsednik Republike bira se na opštim i neposrednim izborima;

2. Predsednik Republike raspolaže veoma značajnim ovlašćenjima;

3. Nasuprot njemu stoje premijer i ministri, koji poseduju upravnu i izvršnu vlast i 

njihov mandat traje samo dok uživaju poverenje parlamenta.

7

 Tako Irena Pejić, Polupredsednički sistem i mogućnost kohabitacije, Teme,2007.Vol 31, br.1, str. 3

8

 Tako i Darko Simović, Polupredsednički sistem, Službeni glasnik, Beograd, 2008. str. 28

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti