VISOKA SKOLA STRUKOVNIH STUDIJA

     ZA MENADZMENT U SAOBRACAJU 

NIS

           

Tema

 :              

POSLOVNE KOMUNIKACIJE I ETIKA

Predmet  

:        POSLOVNE KOMUNIKACIJE

PROFESOR:                                                                                                        STUDENT:
ANDON KOSTADINOVIC                                                     KOSTIC IVANA 313-П/09

APRIL 2011                                                                                          

KOSTIC IVANA

 313-

П

/09

  

                                                                 SADRŽAJ:

  

1

UVOD

1.1

Komuniciranje kao sadržaj i forma društvenih aktivnosti

2

POSLOVNO KOMUNICIRANJE

2.1

Sredstva komuniciranja

2.2

Elementi sistema komuniciranja

2.3

Kanali komuniciranja

2.4

Osnovne karakteristike procesa komuniciranja

2.5

Smetnje u komuniciranju

3

POSLOVNA ETIKA

4

ZAKLJUČAK – KOMUNICIRANJE U BUDUĆNOSTI

5

LITERATURA

APRIL 2011                                                                                          

KOSTIC IVANA

 313-

П

/09

background image

1.1 Komuniciranje kao sadržaj i forma društvenih aktivnosti

Komunikacije   su   veoma   vazan   aspekt   drustvenih   aktivnosti   ljudi.   Upravo,   zahvaljujuci 
komunikacijama,  u  dugom  hodu  istorije,  stvorili su  se  uslovi za izvanredan  civilizacijski 
napredak.
Veliki  drustveni   sistem   u   kome  svi  egzistiramo   je  sastavljen   iz   vise  podsistema  ljudskih 
odnosa, kao sto su: ekonomski, pravni, ideoloski, komunikacisko-informativni i drugi. Svaki 
od ovih sistema ima i svoj sistem komuniciranja, koji i pored slicnosti sa drugima ima i svoje 
specificnosti. U okviru toga komunikativna infrastruktura i komunikativna praksa se mogu 
smatrati vidovima elementarne nadgradnje na kojima egzistira antropokosmos i savremeno 
drustvo. Komunikativna aktivnost u tom smislu funkcionise kao mehanizam razlicitih licnih i 
drustvenih akcija, koje su najcesce determisane odredjenim ciljem, pa se na osnovu toga i 
oblici   ponasanja   u   privredi   i   drustvu   mogu   tretirati   posebno   kao   privredni   (   proizvodni, 
trgovinski…),politicki,   kulturni,   moralni   i   drugi.   Komunikacija   se   na   taj   nacin   javlja   u 
funkciji   ekonomskog,   kulturoloskog,   i   socijalnog   mehanizma,   koji   preko   direktne 
interpersonalne   komunikativne   veze   ili   preko   masovne   difuzije   informacija   u   prostoru   i 
vremenu, omugucava funkcionisanje drustva na savremenim osnovama.
Tehnoloski   posmatrano,   kroz     proces   komuniciranja   dovode   se   u   vezu   subjekti 
komunikacionih cinova ( pojedinci ili grupe) sa ciljem komuniciranja.

Sistem komuniciranja i samo komuniciranje mogu se posmatrati u dve ravni:

a)

dinamicki

, kao ukupnost ljudskih aktivnosti i odnosa i

b)

staticki

,   kao   sitem   organizovanih   institucionalnih   formi   sa   pripadajucom 

infrasrukturom, preko koje se komuniciranje i vrsi.

Kodifikacijom  i   standardizacijom  odredjenih   komunikacionih   aktivnosti   omuguceno   je   da 
ljudski   odnos   zasnovan   na   komunikaciji   postane   masovno-posredovani   (preko   medija)   ili 
intrpesonalni   akt,   koji   ima   svoju   vrednosnu   dimenziju   u   strukturi   ljudskih   odnosa   in   a 
ekonomskom i na sirem drustvenom planu.
Modelski   posmatrano   osnovni   subjekt   komunikativnog   cina   su   komunikator   (posiljalac 
poruke) i recepijent (primalac poruke). Jasno je da je u procesu neizmenicne razmene poruka 
komunikator   postaje   recepijent   i   obrnuto,   za   razliku   od   informisanja,   na   primer,   koje   je 
jednostran proces – usmeren samo od komunikatora ka recepijentu.
Znatan   deo   komunikacionih   aktivnosti   zasnovan   je   i   na   simbolickim   ritualima,   koji 
komuniciranje drustveno kodifikuju i daju mu odgovarajucu vrednosnu dimenziju (identitet) 
bitnu u kulturnom, ekonomskom i drustvenom svetu u kome zivimo. 
Komunikoloski univerzum ljudi obuhvata vrlo sirok krug realnih i simbolickih sadrzaja, gde 
pored ostalog spadaju:

obicajne norme,

socijalna iskustva,

standardi ponasanja,

lingvisticke(jezicke) forme izrazavanja (likovne, muzicke, knjizevne…)

forme izrazavanja imanentne nauci (matematici, elektronici…)

mitoloski i religiozno-ritualni simboli, i drugo.

APRIL 2011                                                                                          

KOSTIC IVANA

 313-

П

/09

Na   sitem   komuniciranja   neposredno   uticu   i   zvucne,   vizuelne   i   stamparske     tehnike, 
sredstva i mediji, i sve drugo sto omogucava masovno posredovanu ili interpersonalnu 
razmenu simbolicki enkodiranih ideja, iskustava i inicijativa.

2 POSLOVNO KOMUNICIRANJE

Poslovno komuniciranje je posebna vrsta masovnog ili interpersonalnog komuniciranja 
koje se sprovodi radi obavljanja poslovnih aktivnosti, a koje se moze ostvariti u uzem i 
sirem smislu. Ukoliko je ekonomski aspect primaran i jedini u obavljanju odredjenog 
posla, govori se o poslovnom komuniciranju u uzem (privrednom) smislu. Ako se pak 
druge   vrste   komuniciranja,   npr.politicko,   religisko,   umetnicko,   kulturno,   zabavno-
rekreativno ili drugo, pojave u funkciji obavlanja poslovnih aktivnosti, rec je o poslovnom 
komuniciranju u sirem ( drustvenom ) smislu.

2

Mada se u poslovnom komuniciranju koriste ista ili slicna tehnicka sredstva i metode kao i 
u drugim vrstama komuniciranja, ono ima i svoje specificnosti izrazene kao u cilju, tako i 
u efektima samog komuniciranja.
Cilj poslovnog komuniciranja sastoji se u tome da se uspostavi optimalna komunikacijska 
interakcija izmedju poslovnih partnera u svrhu uspesnog obavljanja odredjenog posla.
Efekti poslovnog komuniciranja identifikuju se sa efektima samog posla, radi koga se 
uspostavlja komunikacijska interakcija, a mogu se izraziti kroz ostvarenu dobit, postignuti 
poslovni ugled, osvajanje novih ili konsolidaciju postojecih trzista i drugo.

Kao i vecina ostalih, poslovna komunikacija moze biti:

 MASOVNA

   (javno posredovana preko medija), gde komunikator (pojedinac ili 

organizacija) istovremeno komunicira sa vecom grupom ili vise razlicitih grupa 
recepijenata,tj. Primalaca poruke,

 INTERPERSONALNA

 gde se komuniciranje obavlja neposredno izmedju dva ili 

nekoliko   lica,   koja     se   nalaze   u   poziciji   poslovnih   partnera   (   pregovaraca, 
saugovaraca is l), koji kroz to komuniciranje treba da ostvare neki svoj postavljeni 
poslovni cilj odnosno inters.

Americki   komunikolog   Harold   D.   Lasvel/Harold   D.   Lasswell/   je   jos   pre  nekoliko 
decenija ukazao na cinjenicu da adekvatan model komuniciranja ustvari, oznacava 
medjusobni sistem informisanja, koji treba da odgovori na pitanja:

(1) ko informise,
(2) sta informise,
(3) kojim kanalom,
(4) koga informise
(5) i  sa kakvim ucinkom

2

  G.   Bubaš:   Bilješke   iz   Poslovnog   komuniciranja   „   Uvod   u   poslovno   komuniciranje;   Komunikacijska 

kompetencija; Prezentacijska komunikacija; Komunikacija u prodaji; Principi i tehnike pregovaranja; Uvod u 
poslovne sastanke; Intervjuiranje“, 2004, str 56.

APRIL 2011                                                                                          

KOSTIC IVANA

 313-

П

/09

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti